SMISAO: U ovom se poglavlju razotkriva da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka. On je uzrok čak i Mahā-Viṣṇua, izvora materijalnih svemira. Kṛṣṇa nije inkarnacija; On je izvor svih inkarnacija. To je bilo u potpunosti objašnjeno u desetom poglavlju.

Što se tiče Arjune, on kaže da je njegova iluzija nestala. To znači da više ne smatra Kṛṣṇu običnim ljudskim bićem, svojim prijateljem, već izvorom svega. Arjuna je prosvijetljen i vrlo radostan što ima takva prijatelja kao što je Kṛṣṇa. No premda Ga prihvaća kao izvor svega, misli da Ga drugi možda neće tako prihvatiti. Zato, želeći svima pokazati Kṛṣṇinu božansku prirodu, u ovom poglavlju moli Kṛṣṇu da pokaže Svoj kozmički oblik. Onaj tko ugleda Kṛṣṇin kozmički oblik osjeća kao Arjuna strah, ali Kṛṣṇa je tako ljubazan da je nakon pokazivanja Svoga kozmičkog oblika ponovno poprimio Svoj izvorni oblik. Arjuna se slaže s onim što je Kṛṣṇa nekoliko puta rekao: Kṛṣṇa mu govori samo za njegovo dobro. Tako priznaje da je sve Kṛṣṇina milost. Sada je uvjeren da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka i da prebiva u srcu svih živih bića kao Nad-duša.

SMISAO: Arjuna zbog radosti oslovljava Kṛṣṇu riječju „lotosooki" (Njegove oči nalikuju laticama lotosa), jer ga je Kṛṣṇa u sedmom poglavlju uvjerio – ahaṁ kṛtsnasya jagataḥ prabhavaḥ pralayas tathā: „Ja sam izvor stvaranja i uništenja cijelog materijalnog svijeta." Arjuna je čuo Gospodinov iscrpan opis i zna da je Gospodin odvojen od sveg stvaranja i uništenja, iako je njihov izvor. Gospodin je u devetom poglavlju rekao da prožima sve, ali ipak nije svuda osobno nazočan. To je Kṛṣṇino nepojmljivo obilje i Arjuna priznaje da ga je dobro shvatio.

SMISAO: Gospodin je rekao da kozmičko očitovanje biva stvoreno i održavano zato što je ušao u materijalni svemir u obliku Svoje osobne ekspanzije. Što se tiče Arjune, on je nadahnut Kṛṣṇinim izjavama, ali da bi uvjerio druge u budućnosti koji mogu pomisliti da je Kṛṣṇa obična osoba, želi vidjeti kako Gospodin u Svom kozmičkom obliku djeluje unutar svemira, iako je odvojen od njega. Značajno je da je oslovio Kṛṣṇu kao puruṣottamu. Budući da je Gospodin Svevišnja Božanska Osoba, prisutan je i u samom Arjuni. Zato, svjestan Arjunine želje, shvaća da Arjuna ne želi posebno vidjeti Njegov kozmički oblik, jer je potpuno zadovoljan što vidi Kṛṣṇu u Njegovu osobnom obliku. Međutim, shvaća da Arjuna želi vidjeti kozmički oblik kako bi uvjerio druge. Sam nije želio potvrdu. Kṛṣṇa shvaća da Arjuna želi vidjeti kozmički oblik kako bi postavio standard, jer će se u budućnosti pojaviti razni prevaranti koji će se predstavljati kao inkarnacije Boga. Ljudi zato trebaju biti obazrivi. Onaj tko tvrdi da je Kṛṣṇa mora biti spreman pokazati svoj kozmički oblik kako bi ljudima to dokazao.

SMISAO: Rečeno je da Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇu ne možemo vidjeti, shvatiti ili opaziti materijalnim osjetilima, ali ako netko od početka života transcendentalno služi Gospodina s ljubavlju, Gospodin će mu se razotkriti. Svako je živo biće samo duhovna iskra; stoga ne može vidjeti ili shvatiti Svevišnjega Gospodina. Kao bhakta, Arjuna ne ovisi o snazi svoje spekulacije, već priznaje da je kao živo biće ograničen i prihvaća Kṛṣṇin nedokučivi položaj. Arjuna je shvatio da živo biće ne može razumjeti neograničenog. Ako se neograničeni sam razotkrije, onda milošću neograničenog može shvatiti prirodu neograničenog. U ovom je stihu značajna riječ yogeśvara, jer Gospodin posjeduje nepojmljivu moć. Ako želi, može se Svojom milošću razotkriti, premda je neograničen. Arjuna stoga moli Kṛṣṇu da mu iskaže Svoju nepojmljivu milost. On ne naređuje Kṛṣṇi. Kṛṣṇa se ne mora razotkriti onome tko se nije predao u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe i posvetio predanom služenju. Zato osobe koje ovise o svojim umnim spekulacijama ne mogu vidjeti Kṛṣṇu.

SMISAO: Arjuna je želio vidjeti Kṛṣṇu u Njegovu kozmičkom obliku koji se, premda transcendentalan, pojavljuje samo radi očitovanja svemira i koji je stoga podložan prolaznom vremenu materijalne prirode. Kao što se materijalna priroda očituje i ponovno biva neočitovana, tako se Kṛṣṇin kozmički oblik očituje i ponovno biva neočitovan. On ne postoji vječno na duhovnom nebu kao Kṛṣṇini drugi oblici. Što se tiče bhakte, on ne želi posebno vidjeti taj oblik, ali Kṛṣṇa ga je razotkrio Arjuni, jer je Arjuna želio vidjeti Kṛṣṇu u tom obliku. Taj kozmički oblik ne može vidjeti nijedan običan čovjek. Kṛṣṇa mu mora dati moć da bi ga mogao vidjeti.

SMISAO: Premda je Arjuna bio Kṛṣṇin osobni prijatelj i vrlo učen, nije mogao znati sve o Kṛṣṇi. Ovdje je rečeno da ljudi nisu ni čuli ni znali za sve te oblike i očitovanja. Kṛṣṇa sada razotkriva te čudesne oblike.

SMISAO: Nitko ne može vidjeti čitav svemir sjedeći na jednom mjestu. Čak ni najnapredniji znanstvenici ne mogu vidjeti što se zbiva u drugim dijelovima svemira. No bhakta kao što je Arjuna može vidjeti sve što postoji u svakom dijelu svemira. Kṛṣṇa mu daje moć kojom može vidjeti sve što želi, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tako je Arjuna, Kṛṣṇinom milošću, vidio sve.

SMISAO: Čisti bhakta ne želi vidjeti Kṛṣṇu ni u jednom drugom obliku do u Njegovu dvorukom obliku. Bhakta mora vidjeti Njegov kozmički oblik Njegovom milošću; ne umom, već duhovnim očima. Da bi mogao vidjeti Njegov kozmički oblik, Kṛṣṇa kaže Arjuni da promijeni svoje oči, ne um. Kṛṣṇin kozmički oblik nije veoma važan; to će jasno pokazati idući stihovi. Ipak, Arjuna ga je želio vidjeti i zato mu Gospodin daje posebne oči kojima može vidjeti taj oblik.

Bhakte pravilno utemeljene u transcendentalnom odnosu s Kṛṣṇom privlače ljubavna obilježja, a ne bezbožna očitovanja obilja. Kṛṣṇini prijatelji s kojima se igrao i Kṛṣṇini roditelji nikada ne žele vidjeti Kṛṣṇino obilje. Toliko su obuzeti čistom ljubavlju da ne znaju čak ni da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. U ljubavnoj razmjeni s Kṛṣṇom zaboravljaju da je On Svevišnji Gospodin. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da su svi dječaci koji se igraju s Kṛṣṇom veoma pobožne duše, koje su nakon mnogo života dobile priliku da se igraju s Kṛṣṇom. Oni ne znaju da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Smatraju Ga osobnim prijateljem. Zato je Śukadeva Gosvāmī izgovorio ovaj stih:

„Ovo je Vrhovna Osoba. Veliki je mudraci smatraju neosobnim Brahmanom, bhakte Svevišnjom Božanskom Osobom, a obični ljudi tvorevinom materijalne prirode. Ovi dječaci, koji su u prošlim životima činili brojna pobožna djela, sada se igraju s tom Svevišnjom Božanskom Osobom." (Śrīmad-Bhāgavatam 10.12.11)

Činjenica je da bhakte ne žele vidjeti viśva-rūpu, kozmički oblik, ali Arjuna ga je želio vidjeti kako bi potkrijepio Kṛṣṇine izjave, tako da u budućnosti ljudi znaju da se Kṛṣṇa nije samo teorijski ili filozofski predstavio Arjuni kao Svevišnji, već se takvim i razotkrio. Arjuna je to morao potvrditi zato što je bio početak učeničkog naslijeđa. Oni koji doista žele shvatiti Svevišnju Božansku Osobu, Kṛṣṇu, i koji slijede Arjunine stope trebaju shvatiti da se Kṛṣṇa nije samo teorijski predstavio kao Svevišnji, već se takvim i razotkrio.

Gospodin je Arjuni dao moć potrebnu za gledanje Njegova kozmičkog oblika zato što je znao da ga Arjuna nije posebno želio vidjeti, kao što smo već objasnili.

SMISAO: Riječ mnogo, koja se u ova dva stiha više puta ponavlja pokazuje da nije bilo kraja mnoštvu ruku, usta, nogu i drugih očitovanja koja je Arjuna vidio. One su se nalazile u raznim dijelovima svemira, ali Arjuna ih je, Gospodinovom milošću, vidio sjedeći na jednom mjestu. To je bilo moguće zahvaljujući Kṛṣṇinoj nepojmljivoj moći.

SMISAO: Ono što je Arjuna vidio bilo je neopisivo, ali Sañjaya ipak pokušava predočiti Dhṛtarāṣṭri sliku toga velikog očitovanja. Ni Sañjaya ni Dhṛtarāṣṭra nisu bili tamo nazočni, ali Sañjaya je Vyāsinom milošću mogao vidjeti sve što se dogodilo. Tako sada uspoređuje tu situaciju sa zamislivom pojavom – izlaskom tisuća sunaca.

SMISAO: Riječ tatra („ondje") vrlo je značajna. Ona kazuje da su Arjuna i Kṛṣṇa sjedili na kočiji kada je Arjuna vidio kozmički oblik. Ostali na bojnom polju nisu mogli vidjeti taj oblik, jer je Kṛṣṇa samo Arjuni dao potrebnu moć. Arjuna je u Kṛṣṇinu tijelu vidio mnogo tisuća planeta. Kao što saznajemo iz vedskih spisa, postoji mnogo svemira i planeta. Neki su načinjeni od zemlje, neki od zlata, neki od dragulja, neki su vrlo veliki, neki nisu tako veliki itd. Sjedeći na svojoj kočiji, Arjuna ih je sve vidio, ali nitko nije mogao shvatiti što se zbiva između Arjune i Kṛṣṇe.

SMISAO: Čim je božanska vizija bila razotkrivena, odnos između Kṛṣṇe i Arjune se promijenio. Ranije se njihov odnos temeljio na prijateljstvu, ali Arjuna se sada, nakon otkrivenja, s velikim poštovanjem klanja i sklopljenih ruku moli Kṛṣṇi, slaveći kozmički oblik. Tako umjesto prijateljstva osjeća čuđenje. Veliki bhakte vide Kṛṣṇu kao riznicu svih odnosa. U spisima je opisano dvanaest osnovnih vrsta odnosa i svi oni postoje u Kṛṣṇi. Rečeno je da je On ocean svih odnosa koji se razmjenjuju između dva živa bića, između bogova, odnosno između Svevišnjeg Gospodina i Njegovih bhakta.

Arjuna je nadahnut odnosom čuđenja i premda je po prirodi bio vrlo razborit, staložen i smiren, u tom je čudu postao obuzet zanosom, koža mu se naježila i sklopljenih je ruku počeo odavati poštovanje Svevišnjem Gospodinu. Naravno, nije bio uplašen. Bio je zadivljen čudima Svevišnjega Gospodina. Trenutačna reakcija bila je čuđenje. Njegovu prirodnu prijateljsku ljubav nadvladalo je čuđenje i zato je tako reagirao.

SMISAO: Arjuna vidi sve što postoji u svemiru. Zato vidi Brahmu, prvo stvorenje u svemiru, i božansku zmiju na kojoj u nižim predjelima svemira leži Garbhodakaśāyī Viṣṇu. Ta se zmija na kojoj leži Viṣṇu zove Vāsuki. Postoje i druge zmije po imenu Vāsuki. Arjuna je vidio svemir od Garbhodakaśāyī Viṣṇua do najvišeg dijela svemira, planeta u obliku lotosa, na kojem prebiva Brahmā, prvo stvorenje u svemiru. To znači da je sjedeći na jednom mjestu, u svojoj kočiji, vidio sve, od početka do kraja. To je bilo moguće zahvaljujući milosti Svevišnjega Gospodina, Kṛṣṇe.

SMISAO: Kṛṣṇa je neograničena Svevišnja Božanska Osoba i stoga je Arjuna u Njemu vidio sve.

SMISAO: Nema kraja obilju Svevišnje Božanske Osobe. Ovdje, kao i na mnogim drugim mjestima, ima ponavljanja, ali prema spisima ponavljanje Kṛṣṇinih slava nije književni nedostatak. Rečeno je da se u stanju zbunjenosti, čuđenja ili velika zanosa stvari ponavljaju iznova i iznova. To nije pogreška.

SMISAO: U ovom su stihu značajne riječi dyāv ā-pṛthivyoḥ („prostor između neba i zemlje") i loka-trayam („tri svijeta"), jer pokazuju da Gospodinov kozmički oblik nije vidio samo Arjuna, već i drugi, u drugim planetarnim sustavima. Arjunina vizija kozmičkog oblika nije bila san. Svi koje je Gospodin obdario božanskim vidom vidjeli su taj kozmički oblik na bojnom polju.

SMISAO: Polubogovi u svim planetarnim sustavima uplašili su se zastrašujućeg očitovanja kozmičkog oblika i njegova blistavog sjaja. Zato su se molili Gospodinu za zaštitu.

SMISAO: U jednom od prethodnih stihova Gospodin je obećao Arjuni da će mu pokazati stvari koje ga jako zanimaju. Arjuna sada vidi kako vođe protivničke strane (Bhīṣma, Droṇa, Karṇa i svi Dhṛtarāṣṭrini sinovi) i njihovi vojnici, kao i Arjunini vlastiti vojnici, bivaju uništeni. Tako otkriva da će nakon smrti gotovo svih osoba okupljenih na Kurukṣetri odnijeti pobjedu. Ovdje je spomenuto da će Bhīṣma, koji se smatra nepobjedivim, također biti smrvljen. Karṇa također. Neće biti smrskani samo veliki ratnici protivničke strane kao što je Bhīṣma već i neki od velikih ratnika na Arjuninoj strani.

SMISAO: Iako je znao da je Kṛṣṇa njegov prijatelj i Svevišnja Božanska Osoba, Arjuna je bio zbunjen različitim oblicima koje je Kṛṣṇa pokazao. Zato je upitao za misiju te razorne sile. U Vedama je zapisano da Vrhovna Istina uništava sve, čak i brāhmaṇe. U Kaṭha Upaniṣadi (1.2.25) rečeno je:

Svevišnji na kraju guta sve brāhmaṇe, kṣatriye i sva druga bića kao jelo. Taj je oblik Svevišnjeg Gospodina sveproždirući div i Kṛṣṇa se ovdje predstavlja u obliku sveproždirućeg vremena. Osim nekoliko Pāṇḍava progutat će sve nazočne na bojnom polju. Arjuna se nije htio boriti i mislio je da će biti bolje ako se ne bori; onda neće biti razočaran. U odgovoru na to Gospodin kaže da će čak i ako se ne bori svatko od njih biti uništen, jer je to Njegov plan. Kad bi Arjuna odustao od borbe, oni bi umrli na drugi način. Smrt se nije mogla izbjeći, čak ni bez borbe. Ustvari, oni su već bili mrtvi. Vrijeme je uništenje i sva će očitovanja biti uništena po želji Svevišnjega Gospodina. To je zakon prirode.

SMISAO: Savya-sācin se odnosi na onoga tko može vješto odapinjati strijele na bojnom polju. Arjuna je oslovljen kao vješt ratnik koji svojim strijelama može ubiti neprijatelje. „Samo postani Moje oruđe": nimitta-mātram. Ova je riječ vrlo značajna. Sva zbivanja u čitavom svijetu odvijaju se po planu Svevišnje Božanske Osobe. Budalaste osobe koje nemaju dovoljno znanja misle da se zbivanja u prirodi odvijaju bez plana i da su sva očitovanja samo slučajne tvorevine. Ima mnogo takozvanih znanstvenika koji tvrde da je možda bilo ovako ili onako, ali nema ni govora o „možda" ili „vjerojatno". Postoji određeni plan koji se provodi u materijalnom svijetu. Koji je to plan? Ovo kozmičko očitovanje pruža uvjetovanim dušama priliku da se vrate kući, Bogu. Sve dok pokušavaju uspostaviti vlast nad materijalnom prirodom, u duhu gospodarenja, uvjetovane su, ali onaj tko shvativši plan Svevišnjega Gospodina njeguje svjesnost Kṛṣṇe posjeduje najveću inteligenciju. Stvaranje i uništenje kozmičkog očitovanja odvija se pod vodstvom Boga. Tako je bitka na Kurukṣetri bila vođena po Božjem planu. Arjuna je odbijao da se bori, ali Kṛṣṇa mu je rekao da se treba boriti jer je to želja Svevišnjega Gospodina. Tako će biti sretan. Savršena osoba, potpuno svjesna Kṛṣṇe, posvećuje svoj život transcendentalnom služenju Gospodina.

SMISAO: Svaki je plan djelo Svevišnje Božanske Osobe, ali On je tako ljubazan i milostiv prema Svojim bhaktama da želi pripisati zasluge Svojim bhaktama koji provode Njegov plan po Njegovoj želji. Život se stoga treba odvijati na takav način da svatko djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe i shvati Svevišnju Božansku Osobu kroz medij duhovnog učitelja. Planovi Svevišnjega Gospodina mogu se shvatiti Njegovom milošću, a planovi su bhakta jednako tako dobri kao Njegovi planovi. Trebamo slijediti takve planove i odnijeti pobjedu u borbi za opstanak.

SMISAO: Kao što smo već objasnili, Arjuna je u čudu bio zbunjen situacijom koju je stvorio kozmički oblik Svevišnje Božanske Osobe. Tako se, odajući ponizno poštovanje Kṛṣṇi, iznova i iznova, drhtavim glasom počeo moliti, ne kao prijatelj, već kao začuđeni bhakta.

SMISAO: Čuvši od Kṛṣṇe za ishod bitke na Kurukṣetri, Arjuna je postao prosvijetljen. Kao veliki bhakta i prijatelj Svevišnje Božanske Osobe rekao je da je sve što Kṛṣṇa čini dobro. Potvrdio je da je Kṛṣṇa obožavani gospodar, održavatelj bhakta i uništavatelj nepoželjnih. Njegova su djela jednako dobra za sve. Po završetku bitke na Kurukṣetri Arjuna je shvatio da se na nebu okupilo mnogo polubogova, siddha i inteligentnih bića s viših planeta, koji su promatrali bitku zato što je Kṛṣṇa bio tamo nazočan. Kad je vidio Gospodinov kozmički oblik, polubogovi su u tome uživali, ali demoni i ateisti nisu mogli podnijeti slavljenje Gospodina. Pobjegli su iz svoga prirodnog straha od razarajućeg oblika Svevišnje Božanske Osobe. Arjuna slavi Kṛṣṇino ponašanje prema bhaktama i ateistima. Bhakta u svakom slučaju slavi Gospodina, jer zna da je sve što On čini dobro za svakoga.

SMISAO: Odajući poštovanje na ovaj način, Arjuna pokazuje da Kṛṣṇa zavređuje obožavanje svih živih bića. On prožima sve i duša je svake duše. Arjuna oslovljava Kṛṣṇu kao mahātmu, što znači da je najvelikodušniji i neograničen. Ananta znači da Svojim utjecajem i energijom prekriva sve što postoji, a deveśa znači da je gospodar svih polubogova i da je viši od svih njih. On je utočište cijeloga svemira. Nitko nije veći od Njega i zato je Arjuna smatrao da sva savršena bića i moćni polubogovi s pravom odaju ponizno poštovanje Njemu. Arjuna posebno spominje da je Kṛṣṇa veći od Brahme, zato što je stvorio Brahmu. Brahmā se rađa iz stabljike lotosa izniklog iz pupka Garbhodakaśāyī Viṣṇua, Kṛṣṇine potpune ekspanzije. Stoga Mu i Brahmā i Śiva, rođen kao Brahmin sin, i svi drugi polubogovi, moraju odati ponizno poštovanje. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da Śiva, Brahmā i drugi polubogovi poštuju Gospodina. Riječ akṣaram vrlo je značajna, jer je materijalni svijet podložan uništenju, ali Gospodin je transcendentalan prema njemu. On je uzrok svih uzroka i zato je viši od svih uvjetovanih duša u materijalnom svijetu i samoga materijalnog kozmičkog očitovanja. Prema tome, On je najveći, Svevišnji.

SMISAO: Sve počiva u Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Zato je Gospodin krajnje počivalište. Nidhānam znači da sve, čak i sjaj Brahmana, počiva u Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Kṛṣṇi. On zna sve što se zbiva u ovome svijetu i ako znanje ima kraja, On je kraj sveg znanja. Stoga je spoznato i spoznatljivo. Prožima sve i zato je predmet znanja. Budući da je uzrok u duhovnom svijetu, transcendentalan je. On je glavna osoba u transcendentalnom svijetu.

SMISAO: Gospodin je ovdje oslovljen kao zrak, jer je zrak zbog svoje sveprožimajuće prirode najvažnija pojava koja predstavlja sve polubogove. Arjuna oslovljava Kṛṣṇu kao pradjeda, jer je otac Brahme, prvoga živog stvorenja u svemiru.

SMISAO: Iz zanosne ljubavi prema Kṛṣṇi Njegov prijatelj Arjuna odaje svoje poštovanje sa svih strana. Arjuna prihvaća Kṛṣṇu kao gospodara svih moći i sve snage, mnogo višeg od svih velikih ratnika okupljenih na bojnom polju. U Viṣṇu Purāṇi (1.9.69) rečeno je:

„Svakoga tko Ti priđe, pa čak i polubogove, stvorio si Ti, o Svevišnji Gospodine."

SMISAO: Iako se Kṛṣṇa pred Arjunom pojavio u Svom kozmičkom obliku, Arjuna se sjeća svog prijateljskog odnosa s Kṛṣṇom i moli Kṛṣṇu da mu oprosti za brojne prisne postupke koji nastaju iz prijateljskog odnosa. Priznaje da nije znao da Kṛṣṇa može poprimiti takav kozmički oblik, premda mu je Kṛṣṇa, kao njegov bliski prijatelj, to objasnio. Arjuna nije znao koliko je puta oslovio Kṛṣṇu bez poštovanja, govoreći „O prijatelju moj", „O Kṛṣṇa", „O Yādava", ne cijeneći Njegovo obilje. No Kṛṣṇa je tako ljubazan i milostiv da se unatoč tom obilju zabavljao s Arjunom kao prijatelj. To je priroda transcendentalne razmjene ljubavi između bhakte i Gospodina. Odnos između živoga bića i Kṛṣṇe je vječan; ne može biti zaboravljen, kao što možemo vidjeti iz Arjunina ponašanja. Iako je Arjuna vidio obilje u kozmičkom obliku, nije mogao zaboraviti svoj prijateljski odnos s Kṛṣṇom.

SMISAO: Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa dostojan je obožavanja, kao što je otac za svoga sina dostojan obožavanja. On je duhovni učitelj, jer je na početku prenio Brahmi vedsko znanje i sada poučava Arjunu Bhagavad-gīti. Stoga je prvobitni duhovni učitelj i svaki vjerodostojan duhovni učitelj danas mora biti potomak u nizu učeničkog naslijeđa koje potječe od Kṛṣṇe. Ako nije Kṛṣṇin predstavnik, ne može poučavati druge transcendentalnom znanju ili biti duhovni učitelj.

Gospodinu se odaje poštovanje u svakom pogledu. Njegova je veličina neizmjerna. Nitko ne može biti veći od Svevišnje Božanske Osobe Kṛṣṇe, jer nitko, ni u duhovnom ni u materijalnom svijetu, nije ravan Kṛṣṇi ili veći od Njega. Nitko Ga ne može nadmašiti. To je rečeno u Śvetāśvatara Upaniṣadi (6.8):

Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa ima osjetila i tijelo nalik na obična čovjeka, ali Njegova se osjetila, tijelo i um ne razlikuju od Njega samog. Budalaste osobe, koje Ga ne poznaju savršeno, kažu da se Kṛṣṇa razlikuje od Svoje duše, uma, srca i svega drugog. Kṛṣṇa je apsolutan; stoga su Njegove djelatnosti i moći vrhovne. Također je rečeno da Gospodin, iako nema osjetila poput naših, može vršiti sve osjetilne djelatnosti; stoga Njegova osjetila nisu nesavršena ili ograničena. Nitko ne može biti veći od Njega, niti Mu itko može biti ravan. Svatko je niži od Njega.

Znanje, snaga i djelatnosti Svevišnje Božanske Osobe su transcendentalni. U Bhagavad-gīti (4.9) rečeno je:

Onaj tko je spoznao Kṛṣṇino transcendentalno tijelo, djelatnosti i savršenstvo, po napuštanju tijela odlazi k Njemu i ne vraća se više u ovaj svijet pun bijeda. Stoga trebamo znati da se Kṛṣṇine djelatnosti razlikuju od djelatnosti drugih. Najbolje je slijediti Kṛṣṇina načela; to će nam donijeti savršenstvo. Također je rečeno da nitko nije Kṛṣṇin gospodar; svatko je Njegov sluga. Caitanya-caritāmṛta (Ādi 5.142) potvrđuje – ekale īśvara kṛṣṇa, āra saba bhṛtya: samo je Kṛṣṇa Bog; svi su ostali Njegovi sluge. Svatko se pokorava Njegovoj naredbi. Nitko ne može odbiti da izvrši Njegovu naredbu. Svatko djeluje po Njegovoj naredbi, jer je pod Njegovom upravom. Kao što je rečeno u Brahma-saṁhiti, On je uzrok svih uzroka.

SMISAO: Kṛṣṇini bhakte imaju s Kṛṣṇom različite odnose; neki se ophode prema Njemu kao prema sinu, a neki kao prema mužu, prijatelju ili gospodaru. Kṛṣṇa i Arjuna imaju prijateljski odnos. Kṛṣṇa podnosi, kao što to čine otac, muž ili gospodar.

SMISAO: Arjuna uvijek ima povjerljiv odnos s Kṛṣṇom, jer je Njegov dragi prijatelj. Kao što se dragi prijatelj raduje prijateljevu obilju, Arjuna se raduje što je njegov prijatelj Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba i što može pokazati takav čudesan kozmički oblik. No nakon što je vidio kozmički oblik, boji se da je zbog svoga neokaljana prijateljstva nanio Kṛṣṇi mnogo uvreda. Zato je njegov um uznemiren strahom, iako nema razloga za strah. Arjuna stoga moli Kṛṣṇu da mu pokaže Svoj oblik Nārāyaṇe, jer On može poprimiti bilo koji oblik. Kozmički je oblik materijalan i privremen, kao što je materijalni svijet privremen, ali na planetima Vaikuṇṭhe Gospodin prebiva u Svom transcendentalnom četverorukom obliku kao Nārāyaṇa. Na duhovnom nebu ima bezbroj planeta i na svakom od njih Kṛṣṇa prebiva u obliku Svojih potpunih ekspanzija s različitim imenima. Arjuna želi vidjeti jedan od oblika očitovanih na planetima Vaikuṇṭhe. Naravno, na svakom planetu Vaikuṇṭhe oblik Nārāyaṇe ima četiri ruke, ali simboli koje drži u Svojim rukama – školjka, toljaga, lotos i disk – različito su raspoređeni. Ovisno o rasporedu simbola u rukama, Nārāyaṇe imaju različita imena. Budući da su svi ti oblici istovjetni s Kṛṣṇom, Arjuna želi vidjeti Njegov četveroruki oblik.

SMISAO: U Brahma-saṁhiti (5.39) rečeno je – rāmādi-mūrtiṣu kalā-niyamena tiṣṭhan: Gospodin vječno postoji u stotinama i tisućama oblika. Najpoznatiji su među njima oblici Rāme, Nṛsiṁhe, Nārāyaṇe itd. Postoji bezbroj oblika. No Arjuna je znao da je Kṛṣṇa izvorna Božanska Osoba koja je poprimila Svoj privremeni kozmički oblik. Sada moli Gospodina da mu pokaže oblik Nārāyaṇe, duhovni oblik. Ovaj stih nedvojbeno potvrđuje izjavu Śrīmad-Bhāgavatama da je Kṛṣṇa izvorna Božanska Osoba i da svi drugi oblici izviru iz Njega. On se ne razlikuje od Svojih potpunih ekspanzija i Bog je u svakom od Svojih bezbrojnih oblika. U svim je tim oblicima svjež kao mladić. To je vječni oblik Svevišnje Božanske Osobe. Onaj tko spozna Kṛṣṇu odmah se oslobađa svih nečistoća materijalnog svijeta.

SMISAO: Arjuna je želio vidjeti kozmički oblik Svevišnjega Gospodina i zato je Gospodin Kṛṣṇa, da bi iskazao milost Svom bhakti Arjuni, pokazao Svoj kozmički oblik, pun sjaja i obilja. Taj je oblik blistao kao Sunce i njegova su se mnogobrojna lica brzo mijenjala. Kṛṣṇa je pokazao taj oblik samo da bi zadovoljio želju Svoga prijatelja Arjune. Taj je oblik očitovao Svojom unutarnjom moći, koja se ne može shvatiti ljudskom spekulacijom. Nitko prije Arjune nije vidio taj oblik, ali budući da je bio pokazan Arjuni, drugi su ga bhakte na rajskim i drugim planetima u svemiru također vidjeli. Ranije ga nisu vidjeli, no zahvaljujući Arjuni mogli su ga vidjeti. Drugim riječima, svi bhakte u Gospodinovu učeničkom naslijeđu mogli su vidjeti kozmički oblik koji je Kṛṣṇinom milošću bio pokazan Arjuni. Netko je rekao da je taj oblik bio pokazan i Duryodhani kada ga je Kṛṣṇa posjetio radi mirovnih pregovora. Nažalost, Duryodhana nije prihvatio mirovnu ponudu. Kṛṣṇa je tada očitovao neke od Svojih kozmičkih oblika. Međutim, ti se oblici razlikuju od oblika koji je bio pokazan Arjuni. Ovdje je jasno rečeno da nitko ranije nije vidio taj oblik.

SMISAO: U vezi s tim trebamo jasno shvatiti božanski vid. Tko može imati božanski vid? Božanski znači svet. Ako osoba ne dostigne božansku prirodu poput polubogova, ne može imati božanski vid. Tko su polubogovi? U vedskim je spisima rečeno da su polubogovi bhakte Gospodina Viṣṇua (viṣṇu-bhaktāḥ smṛtā devāḥ). Ateisti, koji ne vjeruju u Viṣṇua ili koji misle da je Kṛṣṇin neosobni vid Svevišnji, ne mogu imati božanski vid. Ne možemo vrijeđati Kṛṣṇu i u isto vrijeme imati božanski vid. Ne možemo imati božanski vid ako nemamo božansku prirodu. Drugim riječima, oni koji imaju božanski vid mogu vidjeti kao Arjuna.

U Bhagavad-gīti je opisan kozmički oblik. Premda je prije Arjune taj opis bio svima nepoznat, nakon ovog događaja možemo imati neku predodžbu o viśva-rūpi. Oni koji imaju božansku prirodu mogu vidjeti Gospodinov kozmički oblik, ali osoba ne može imati božansku prirodu ako nije Gospodinov čisti bhakta. Međutim, bhakte koji imaju božansku prirodu i božanski vid ne žele posebno vidjeti Gospodinov kozmički oblik. Kao što je opisano u prethodnom stihu, Arjuna je želio vidjeti četveroruki oblik Gospodina Kṛṣṇe kao Viṣṇua i uplašio se kozmičkog oblika.

U ovom je stihu upotrijebljeno nekoliko značajnih riječi, kao što je riječ veda-yajñādhyayanaiḥ, koja se odnosi na proučavanje vedske književnosti i pravila žrtvovanja. Veda se odnosi na sve vrste vedskih spisa, kao što su četiri Vede (Ṛg, Yajur, Sāma i Atharva) i osamnaest Purāṇa, Upaniṣade te Vedānta-sūtra. Čovjek može proučavati te spise kod kuće ili negdje drugdje. Pored njih postoje sūtre – Kalpa-sūtra i Mīmāṁsā-sūtra – koje opisuju žrtveni postupak. Dānaiḥ se odnosi na milostinju koja se daje dostojnim osobama, kao što su brāhmaṇe i vaiṣṇave, koje transcendentalno služe Gospodina s ljubavlju. „Pobožna djela" odnose se na agni-hotru i propisane dužnosti različitih kasta. Dobrovoljno prihvaćanje tjelesnih patnji naziva se tapasya. Osoba može vršiti tjelesne pokore, davati milostinju ili proučavati Vede, ali ako nije bhakta kao Arjuna, ne može vidjeti kozmički oblik. Impersonalisti zamišljaju da vide Gospodinov kozmički oblik, ali iz Bhagavad-gīte saznajemo da impersonalisti nisu bhakte. Zato ne mogu vidjeti Gospodinov kozmički oblik.

Mnogi izmišljaju inkarnacije i lažno proglašavaju obična čovjeka inkarnacijom, ali to je ludost. Trebamo slijediti načela Bhagavad-gīte, inače ne možemo steći savršeno duhovno znanje. Iako se Bhagavad-gītā smatra uvodnom studijom nauka o Bogu, tako je savršena da osobi omogućuje pravilno razlikovanje. Sljedbenici lažne inkarnacije mogu reći da su vidjeli transcendentalnu inkarnaciju Boga, kozmički oblik, ali to je neprihvatljivo, jer onaj tko nije postao Kṛṣṇin bhakta ne može vidjeti kozmički oblik Boga. Najprije mora postati Kṛṣṇin čisti bhakta; tek onda može tvrditi da može opisati kozmički oblik koji je vidio. Kṛṣṇin bhakta ne može prihvatiti lažne inkarnacije ili sljedbenike lažnih inkarnacija.

SMISAO: Na početku Bhagavad-gīte Arjuna se plašio ubijanja Bhīṣme i Droṇe, svoga obožavanog djeda i učitelja, ali Kṛṣṇa je rekao da se ne treba bojati ubijanja djeda. Kad su na skupu Kurua Dhṛtarāṣṭrini sinovi pokušali razgoliti Draupadī, Bhīṣma i Droṇa su šutjeli i zbog takva zanemarivanja dužnosti trebaju biti ubijeni. Kṛṣṇa je razotkrio Svoj kozmički oblik Arjuni kako bi mu pokazao da su već bili ubijeni zbog svog nezakonitog djela. Ta je scena bila pokazana Arjuni zato što su bhakte uvijek mirni i ne mogu činiti takva užasna djela. Svrha otkrivanja kozmičkog oblika bila je pokazana; Arjuna je sada želio vidjeti četveroruki oblik i Kṛṣṇa ga je pokazao. Bhakta ne želi posebno vidjeti kozmički oblik, jer ne omogućuje razmjenu ljubavi. Bhakta želi obožavati Gospodina s poštovanjem ili želi vidjeti Kṛṣṇin dvoruki oblik kako bi služeći mogao razmjenjivati ljubav sa Svevišnjom Božanskom Osobom.

SMISAO: Kada se Kṛṣṇa pojavio kao sin Vasudeve i Devakī, najprije se pojavio kao četveroruki Nārāyaṇa. Potom se na molbu Svojih roditelja preobrazio u obično dijete. Kṛṣṇa je znao da Arjuna ne želi posebno vidjeti četveroruki oblik, ali mu je na njegovu molbu pokazao taj oblik i zatim poprimio Svoj dvoruki oblik. Riječ saumya-vapuḥ vrlo je značajna. Saumya-vapuḥ je veoma lijep oblik; poznat je kao najljepši oblik. Kada je Kṛṣṇa bio nazočan, privukao je sve Svojim oblikom. Kao upravitelj svemira, Kṛṣṇa je odagnao strah Svoga bhakte, Arjune, i ponovno mu pokazao Svoj prekrasni oblik Kṛṣṇe. U Brahma-saṁhiti (5.38) rečeno je – premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena: samo onaj čije su oči premazane pomašću ljubavi može vidjeti Śrī Kṛṣṇin prekrasni oblik.

SMISAO: Riječi mānuṣaṁ rūpam jasno pokazuju da Svevišnja Božanska Osoba izvorno ima dvije ruke. Iz ovoga stiha možemo vidjeti da oni koji ismijavaju Kṛṣṇu, smatrajući Ga običnim čovjekom, ne poznaju Njegovu božansku prirodu. Kad bi Kṛṣṇa bio obično ljudsko biće, kako bi mogao pokazati kozmički oblik i četveroruki oblik Nārāyaṇe? Tako je u Bhagavad-gīti jasno rečeno da onaj tko smatra Kṛṣṇu običnim čovjekom i zavodi čitatelja, tvrdeći da ove riječi govori neosobni Brahman u Kṛṣṇi, čini najveću nepravdu. Kṛṣṇa je doista pokazao Svoj kozmički oblik i Svoj četveroruki oblik Viṣṇua. Kako onda može biti obično ljudsko biće? Čisti bhakta nije zbunjen zavodljivim tumačenjima Bhagavad-gīte, jer zna istinu. Izvorni stihovi Bhagavad-gīte jasni su kao sunce; nije im potrebna svjetiljka budalastih tumača.

SMISAO: Nakon što je pokazao Svoj kozmički oblik, Gospodin Kṛṣṇa je u četrdeset osmom stihu ovoga poglavlja obavijestio Arjunu da se taj oblik ne može vidjeti vršenjem pobožnih djelatnosti, žrtvovanja itd. Ovdje je upotrijebljena riječ su-durdarśam, koja kazuje da je Kṛṣṇin dvoruki oblik još povjerljiviji. Kṛṣṇin kozmički oblik možemo vidjeti ako raznim djelatnostima kao što su pokore, proučavanje Veda i filozofska spekulacija dodamo primjesu predanog služenja. To je moguće, ali ne bez primjese bhakti; to je već bilo objašnjeno. No Kṛṣṇin je dvoruki oblik još teže vidjeti nego kozmički oblik, čak i za polubogove kao što su Brahmā i Śiva. Oni ga žele vidjeti i iz Bhāgavatama saznajemo da su svi polubogovi, kad se Kṛṣṇa nalazio u maternici Devakī, došli iz raja vidjeti prekrasnog Kṛṣṇu. Uputili su Gospodinu divne molitve, premda Ga tada nisu mogli vidjeti. Čekali su da Ga vide. Budalasta osoba može Ga ismijavati, smatrajući Ga običnim čovjekom, i odavati poštovanje ne Njemu već neosobnom „nečemu" u Njemu, ali sve su to besmislene izjave. Kṛṣṇu u Njegovu dvorukom obliku žele vidjeti polubogovi poput Brahme i Śive.

U Bhagavad-gīti (9.11) potvrđeno je – avajānanti māṁ mūḍhā mānuṣīṁ tanum āśritaḥ: Kṛṣṇu ne mogu vidjeti budalaste osobe koje Ga ismijavaju. Prema riječima Brahma-saṁhite i riječima samoga Kṛṣṇe u Bhagavad-gīti, Kṛṣṇino je tijelo potpuno duhovno i puno blaženstva i vječnosti. Njegovo tijelo nikada nije materijalno. No za neke koji Kṛṣṇu proučavaju čitajući Bhagavad-gītu ili slične vedske spise Kṛṣṇa je problem. Onaj tko koristi materijalnu metodu smatra Kṛṣṇu velikom povijesnom osobom i vrlo učenim filozofom, ali misli da je bio običan čovjek i da je morao prihvatiti materijalno tijelo, iako je bio tako moćan. U biti misli da Apsolutna Istina nije osoba; zato misli da je poprimio oblik osobe, vezan za materijalnu prirodu. To je materijalistički zaključak o Svevišnjem Gospodinu. Još je jedan zaključak spekulativan. Oni koji tragaju za znanjem također spekuliraju o Kṛṣṇi i smatraju Ga manje važnim od kozmičkog oblika Svevišnjeg. Tako misle da je kozmički oblik koji je Kṛṣṇa pokazao Arjuni važniji od Njegova osobnog oblika. Prema njima, osobni oblik Svevišnjega je nešto zamišljeno. Oni vjeruju da Apsolutna Istina u izvornu obliku nije osoba. No u četvrtom je poglavlju Bhagavad-gīte opisan transcendentalni proces: slušanje o Kṛṣṇi od autoriteta. To je pravi vedski proces. Oni koji doista slijede Vede slušaju o Kṛṣṇi od autoriteta. Tako im, zahvaljujući neprestanu slušanju, Kṛṣṇa postaje drag. Kao što smo već nekoliko puta rekli, Kṛṣṇa je prekriven Svojom yoga-māyom. Ne može Ga svatko vidjeti, niti će se razotkriti svakome. Njega može vidjeti samo onaj kome se On razotkrije. To je potvrđeno u vedskoj književnosti. Apsolutnu Istinu može istinski shvatiti onaj tko se predao. Transcendentalist koji neprestano njeguje svjesnost Kṛṣṇe i predano služi Kṛṣṇu može vidjeti Kṛṣṇu putem otkrivenja, a njegove se duhovne oči mogu otvoriti. Takvo otkrivenje nije moguće čak ni za polubogove. Stoga je čak i polubogovima teško shvatiti Kṛṣṇu. Napredni polubogovi uvijek se nadaju da će vidjeti Kṛṣṇu u Njegovu dvorukom obliku. Iako je vrlo teško vidjeti Kṛṣṇin kozmički oblik, koji ne može svatko vidjeti, možemo zaključiti da je još teže shvatiti Njegov osobni oblik Śyāmasundare.

SMISAO: Kṛṣṇa se pojavio pred Svojim roditeljima, Devakī i Vasudevom, u četverorukom obliku. Potom je poprimio dvoruki oblik. Ateisti ili osobe koje ne služe Gospodina s predanošću vrlo teško mogu shvatiti tu tajnu. Kṛṣṇu ne mogu shvatiti učeni ljudi koji proučavaju vedsku književnost samo u svjetlu gramatičkog znanja ili akademske naobrazbe. Njega ne mogu shvatiti osobe koje službeno odlaze u hram i ondje Ga obožavaju. One posjećuju hram, ali ne mogu shvatiti Kṛṣṇu takvoga kakav jest. Kṛṣṇa se može shvatiti samo predanim služenjem, kao što sam Kṛṣṇa objašnjava u sljedećem stihu.

SMISAO: Kṛṣṇa se može shvatiti samo procesom nepomućena predanog služenja. On to otvoreno objašnjava u ovom stihu kako bi neovlaštenim tumačima, koji pokušavaju razumjeti Bhagavad-gītu spekulativnim procesom, dao do znanja da samo gube vrijeme. Nitko ne može shvatiti tko je Kṛṣṇa ili kako se pojavio kao sin Svojih roditelja u četverorukom obliku i odmah poprimio dvoruki oblik. Te je stvari vrlo teško shvatiti proučavanjem Veda ili filozofskom spekulacijom. Zato je ovdje jasno rečeno da Ga nitko ne može vidjeti niti u to proniknuti. Međutim, vrlo iskusni studenti vedske književnosti mogu mnogo toga saznati o Njemu iz vedske književnosti. Postoji mnogo pravila i propisa i ako netko želi shvatiti Kṛṣṇu, mora slijediti načela propisana u vjerodostojnim spisima. Može vršiti pokore u skladu s tim načelima. Na primjer, može se podvrći ozbiljnoj pokori posteći na Janmāṣṭamī, dan Kṛṣṇine pojave, i na dva Ekādaśīja u mjesecu (jedanaesti dan nakon mladog mjeseca i jedanaesti dan nakon punog mjeseca). Što se tiče milostinje, ona se treba davati Kṛṣṇinim bhaktama koji Ga predano služe propovijedajući Kṛṣṇinu filozofiju, ili svjesnost Kṛṣṇe, po čitavu svijetu. Svjesnost je Kṛṣṇe blagoslov za čovječanstvo. Rūpa Gosvāmī cijenio je Gospodina Caitanyu kao najvelikodušniju milosrdnu osobu, jer je besplatno dijelio ljubav prema Kṛṣṇi, koju je vrlo teško dostići. Tako, ako netko dio svoga novca da osobama koje šire svjesnost Kṛṣṇe, ta milostinja dana za širenje svjesnosti Kṛṣṇe najveća je milostinja na svijetu. Ako netko obožava Gospodina u skladu s hramskim propisima (u hramovima u Indiji uvijek se nalazi neki kip, obično Viṣṇua ili Kṛṣṇe), pruža mu se prilika da napreduje obožavajući i odajući poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Za početnike u predanom služenju Gospodina, hramsko je obožavanje veoma bitno. To je potvrđeno u vedskoj književnosti (Śvetāśvatara Upaniṣada 6.23):

Onaj tko je nepokolebljivo predan Svevišnjem Gospodinu i duhovnom učitelju, pod čijim vodstvom djeluje, može otkrivenjem vidjeti Svevišnju Božansku Osobu. Kṛṣṇa se ne može shvatiti umnom spekulacijom. Onaj tko se ne obrazuje pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja ne može čak ni početi shvaćati Kṛṣṇu. Ovdje je posebno upotrijebljena riječ tu kako bi se reklo da se nijedan drugi proces ne može prihvatiti ili preporučiti za razumijevanje Kṛṣṇe niti može dovesti do uspjeha.

Kṛṣṇini osobni oblici s dvije i četiri ruke potpuno se razlikuju od privremena kozmičkog oblika pokazanog Arjuni. Nārāyaṇin četveroruki oblik i Kṛṣṇin dvoruki oblik vječni su i transcendentalni, dok je kozmički oblik, pokazan Arjuni, privremen. Sama riječ sudurdarśam, koja znači „teško vidljiv", pokazuje da nitko nije vidio taj kozmički oblik. Također pokazuje da nije bilo potrebno pokazivati ga bhaktama. Kṛṣṇa je na molbu Arjune pokazao taj oblik kako bi ljudi u budućnosti, kada se netko predstavi kao inkarnacija Boga, mogli zahtijevati da pokaže svoj kozmički oblik.

Riječ na, upotrijebljena više puta u prethodnom stihu, kazuje da osoba ne bi trebala biti vrlo ponosna na akademsko poznavanje vedske književnosti. Mora se posvetiti predanom služenju Kṛṣṇe. Samo onda može pokušati tumačiti Bhagavad-gītu.

Nakon što je pokazao Svoj kozmički oblik, Kṛṣṇa je poprimio četveroruki oblik Nārāyaṇe i zatim Svoj vlastiti prirodni oblik s dvije ruke. To pokazuje da su svi četveroruki oblici, kao i drugi oblici spomenuti u vedskoj književnosti, emanacije izvornog Kṛṣṇe s dvije ruke. On je podrijetlo svih emanacija. Kṛṣṇa se razlikuje čak i od tih oblika, a da ne govorimo o impersonalističkom shvaćanju. Što se tiče Kṛṣṇina četverorukog oblika, jasno je rečeno da je čak i Kṛṣṇi najsličniji četveroruki oblik (poznat kao Mahā-Viṣṇu, koji leži na kozmičkom oceanu i izdiše i udiše bezbroj svemira) ekspanzija Svevišnjega Gospodina. U Brahma-saṁhiti (5.48) rečeno je:

„Mahā-Viṣṇu, u koga svi bezbrojni svemiri ulaze i iz koga ponovno izlaze jednostavno zahvaljujući Njegovu disanju, potpuna je ekspanzija Kṛṣṇe. Stoga obožavam Govindu, Kṛṣṇu, uzrok svih uzroka." Zato trebamo odlučno obožavati osobni oblik Kṛṣṇe kao Svevišnje Božanske Osobe, koja je vječno blažena i puna znanja. On je izvor svih oblika Viṣṇua, svih inkarnacija i prvobitna Vrhovna Osoba, kao što je potvrđeno u Bhagavad-gīti.

U vedskoj književnosti (Gopāla-tāpanī Upaniṣada 1.1) nalazimo sljedeću izjavu:

„Odajem svoje ponizno poštovanje Kṛṣṇi, koji ima transcendentalni oblik blaženstva, vječnosti i znanja. Odajem svoje poštovanje Njemu, jer shvatiti Njega znači shvatiti Vede. On je stoga vrhovni duhovni učitelj." Potom je rečeno – kṛṣṇo vai paramaṁ daivatam: „Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba." (Gopāla-tāpanī 1.3) Eko vaśī sarva-gaḥ kṛṣṇa īḍyaḥ: „Taj je jedan Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba i vrijedan je obožavanja." Eko 'pi san bahudhā yo 'vabhāti: „Kṛṣṇa je jedan, ali se pojavljuje u bezbroj oblika i inkarnacija." (Gopāla-tāpanī 1.21)

U Brahma-saṁhiti (5.1) rečeno je:

„Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba, a Njegovo je tijelo vječno, puno znanja i blaženstva. On nema početka, jer je početak svega i uzrok svih uzroka."

Na drugom je mjestu također rečeno – yatrāvatīrṇaṁ kṛṣṇākhyaṁ paraṁ brahma narākṛti: „Vrhovna Apsolutna Istina je osoba. Zove se Kṛṣṇa i katkada silazi na Zemlju." U Śrīmad-Bhāgavatamu nalazimo Kṛṣṇino ime na popisu različitih inkarnacija Svevišnje Božanske Osobe, ali je rečeno da Kṛṣṇa nije inkarnacija Boga, već sama izvorna Svevišnja Božanska Osoba (ete cāṁśa-kalāḥ puṁsaḥ kṛṣṇas tu bhagavān svayam).

U Bhagavad-gīti Gospodin kaže – mattaḥ parataraṁ nānyat: „Ništa nije više od Mog oblika Božanske Osobe, Kṛṣṇe." Na drugom mjestu u Bhagavad-gīti kaže – aham ādir hi devānām: „Ja sam podrijetlo svih polubogova." Nakon što je shvatio Bhagavad-gītu od Kṛṣṇe, Arjuna to potvrđuje – paraṁ brahma paraṁ dhāma pavitraṁ paramaṁ bhavān: „Sada potpuno shvaćam da si Svevišnja Božanska Osoba, Apsolutna Istina i utočište svega." Prema tome, kozmički oblik koji je Kṛṣṇa pokazao Arjuni nije izvorni oblik Boga. Izvorni je oblik, oblik Kṛṣṇe. Kozmički oblik, s tisućama glava i ruku, očituje se samo da bi privukao pozornost onih koji nemaju ljubav prema Bogu. To nije izvorni oblik Boga.

Kozmički oblik ne privlači čiste bhakte, koji razmjenjuju ljubav s Gospodinom u različitim transcendentalnim odnosima. Vrhovni Bog razmjenjuje ljubav u Svom izvornom obliku Kṛṣṇe. Zato Arjuni, koji je s Kṛṣṇom prisno povezan prijateljstvom, oblik kozmičkog očitovanja nije pružio zadovoljstvo, već ga je uplašio. Kṛṣṇin stalni pratilac Arjuna morao je imati transcendentalne oči; nije bio običan čovjek. Zato nije bio očaran kozmičkim oblikom. Taj oblik može izgledati čudesno onima koji se plodonosnim djelovanjem nastoje uzdignuti na viši položaj, ali osobama koje predano služe najdraži je Kṛṣṇin dvoruki oblik.

SMISAO: Kao što sam Svevišnji kaže, onaj tko želi prići najvišoj Božanskoj Osobi na planetu Kṛṣṇaloki na duhovnom nebu i prisno se družiti s Vrhovnom Osobom Kṛṣṇom, mora prihvatiti ovu formulu. Zato se smatra da je ovaj stih bit Bhagavad-gīte. Bhagavad-gītā je namijenjena uvjetovanim dušama koje u materijalnom svijetu nastoje gospodariti materijalnom prirodom i koje ne znaju za pravi, duhovni život. Ona pokazuje čovjeku kako može shvatiti svoje duhovno postojanje i svoj vječni odnos s vrhovnom duhovnom osobnošću i poučava ga kako se može vratiti kući, Bogu. U ovom je stihu jasno objašnjen proces kojim može postići uspjeh u svojoj duhovnoj djelatnosti: predano služenje.

Što se tiče rada, čovjek treba svu svoju energiju iskoristiti za djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe. U Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (2.255) rečeno je:

Čovjek ne bi trebao raditi ništa što nije povezano s Kṛṣṇom. To se naziva kṛṣṇa-karma. Može se baviti bilo čim, ali ne smije biti vezan za rezultate svoga rada; rezultate treba posvetiti samo Njemu. Na primjer, netko se može baviti trgovinom, ali da bi preobrazio tu djelatnost u svjesnost Kṛṣṇe, mora trgovati za Kṛṣṇu. Ako je Kṛṣṇa vlasnik trgovine, Kṛṣṇa treba uživati prihode od trgovine. Ako trgovac ima tisuće dolara i sve to mora dati Kṛṣṇi, može to učiniti. To je rad za Kṛṣṇu. Umjesto da izgradi veliku kuću za svoje osjetilno zadovoljstvo, može sagraditi lijep hram za Kṛṣṇu, ustoličiti Božanstvo Kṛṣṇe i pobrinuti se za služenje Božanstva, kao što je izloženo u vjerodostojnim knjigama o predanom služenju. Sve je to kṛṣṇa-karma. Ne bi smio biti vezan za rezultate svoga rada, već ih treba ponuditi Kṛṣṇi i ostatke ponuda prihvatiti kao prasādam. Ako sagradi veliku zgradu za Kṛṣṇu i ustoliči Božanstvo Kṛṣṇe, nije mu zabranjeno da u njoj živi, ali smatra se da je Kṛṣṇa vlasnik zgrade. To je svjesnost Kṛṣṇe. Ako ne može sagraditi hram za Kṛṣṇu, može čistiti Kṛṣṇin hram; to je također kṛṣṇa-karma. Može obrađivati vrt. Svatko tko ima zemlju – svaki siromah, bar u Indiji, ima malo zemlje – može je iskoristiti za uzgoj cvijeća koje može ponuditi Kṛṣṇi. Može posaditi biljku tulasī, jer je lišće biljke tulasī veoma važno i Kṛṣṇa to preporučuje u Bhagavad-gīti. Patraṁ puṣpaṁ phalaṁ toyam. Kṛṣṇa želi da Mu ponudimo list, cvijet, plod ili malo vode – i zadovoljan je takvom ponudom. List se posebno odnosi na list biljke tulasī. Tako može posaditi tulasī i zalijevati je. Na taj način čak i najsiromašniji čovjek može služiti Kṛṣṇu. To su neki od primjera kako možemo raditi za Kṛṣṇu.

Riječi mat-paramaḥ odnose se na onoga tko smatra da je druženje s Kṛṣṇom u Njegovu vrhovnom prebivalištu najviše savršenstvo života. Takva se osoba ne želi uzdignuti na više planete poput Sunca, Mjeseca ili rajskih planeta, niti želi dostići najviši planet ovoga svemira, Brahmaloku. To je ne privlači. Privlači je samo odlazak u duhovno nebo. Čak i kad uđe u duhovno nebo, stapanje s blistavim sjajem, brahmajyotijem, ne pruža joj zadovoljstvo, jer želi otići na najviši duhovni planet, Kṛṣṇaloku, Goloku Vṛndāvanu. Posjeduje potpuno znanje o tom planetu i zato je ne zanima nijedan drugi planet. Kao što pokazuje riječ mad-bhaktaḥ, potpuno se posvećuje predanom služenju, slijedeći devet procesa predanog služenja: slušanje, pjevanje, sjećanje, obožavanje, služenje Gospodinovih lotosolikih stopala, upućivanje molitvi, izvršavanje Gospodinovih naredbi, sklapanje prijateljstva s Gospodinom i predavanje svega Gospodinu. Može slijediti svih devet procesa ili osam ili sedam, ili barem jedan i tako će sigurno postati savršena.

Izraz saṅga-varjitaḥ vrlo je značajan. Trebamo izbjegavati društvo osoba koje su neprijateljski raspoložene prema Kṛṣṇi. Nisu samo ateisti neprijateljski raspoloženi prema Kṛṣṇi, već i oni koje privlače plodonosne djelatnosti i umna spekulacija. Stoga je čisti oblik predanog služenja u Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.1.11) opisan ovim riječima:

U navedenom stihu Śrīla Rūpa Gosvāmī jasno kaže da se moramo osloboditi svih materijalnih nečistoća, ako želimo služiti Gospodina s čistom predanošću. Moramo se osloboditi društva osoba vezanih za plodonosno djelovanje i umnu spekulaciju. Kad tako oslobođeni nepoželjna društva i okaljanosti materijalnim željama povoljno njegujemo znanje o Kṛṣṇi, to se naziva čisto predano služenje. Ānukūlyasya saṅkalpaḥ prātikūlyasya varjanam (Hari-bhakti-vilāsa 11.676). Trebamo misliti na Kṛṣṇu i djelovati za Kṛṣṇu s naklonošću, ne s neprijateljstvom. Kaṁsa je bio Kṛṣṇin neprijatelj. Od samoga početka Kṛṣṇina života na razne je načine smišljao kako bi Ga mogao ubiti. Budući da je u tome uvijek bio neuspješan, uvijek je mislio na Kṛṣṇu. Tako, dok je radio, jeo i spavao, uvijek je u svakom pogledu bio svjestan Kṛṣṇe, ali ta se svjesnost Kṛṣṇe nije temeljila na naklonosti i zato je bio smatran demonom, iako je uvijek, dvadeset četiri sata na dan mislio na Kṛṣṇu. Na kraju, Kṛṣṇa ga je ubio. Naravno, onaj koga Kṛṣṇa ubije odmah dostiže oslobođenje, ali to nije cilj čistoga bhakte. Čisti bhakta ne želi čak ni spasenje. Ne želi biti prenesen čak ni na najviši planet, Goloku Vṛndāvanu. Jedino želi služiti Kṛṣṇu, gdje god se nalazio.

Kṛṣṇin se bhakta prijateljski ophodi prema svakome. Zato je ovdje rečeno da nema neprijatelja (nirvairaḥ). Kako to? Bhakta utemeljen u svjesnosti Kṛṣṇe zna da samo predano služenje Kṛṣṇe može osloboditi osobu svih životnih problema. To je osobno iskusio i zato želi ovaj sustav, svjesnost Kṛṣṇe, uvesti u ljudsko društvo. Ima mnogo primjera Gospodinovih bhakta koji su u prošlosti izložili opasnosti svoj život radi promicanja svjesnosti Boga. Najpoznatiji je primjer Isus Krist. Abhakte su ga razapeli, ali on je žrtvovao život za širenje svjesnosti Boga. Naravno, bilo bi površno smatrati da je bio ubijen. U Indiji također ima mnogo primjera, kao što su Ṭhākura Haridāsa i Prahlāda Mahārāja. Zašto su se izložili tolikoj opasnosti? Zato što su htjeli širiti svjesnost Kṛṣṇe, a to je teško. Osoba svjesna Kṛṣṇe zna da ljudi pate jer su zaboravili svoj vječni odnos s Kṛṣṇom. Ljudskom društvu možemo pružiti najveću dobrobit oslobađajući svoje bližnje svih materijalnih problema. Na takav način čisti bhakta služi Gospodina. Možemo samo zamisliti kako je Kṛṣṇa milostiv prema onima koji Ga služe, riskirajući sve za Njega. Takve osobe, po napuštanju tijela, sigurno dostižu vrhovni planet.

Ukratko, Kṛṣṇa je pokazao Svoj kozmički oblik, koji se privremeno očituje, oblik vremena koji sve proždire i četveroruki oblik Viṣṇua. Stoga je Kṛṣṇa podrijetlo svih tih očitovanja. Kṛṣṇa nije očitovanje izvorne viśva-rūpe ili Viṣṇua. Kṛṣṇa je podrijetlo svih oblika. Postoje stotine i tisuće oblika Viṣṇua, ali bhakta ne smatra nijedan Kṛṣṇin oblik važnim osim izvornog, dvorukog oblika Śyāmasundare. U Brahma-saṁhiti rečeno je da osobe privržene Kṛṣṇinu obliku Śyāmasundare, s ljubavlju i predanošću, mogu u srcu vidjeti samo Njega i ništa drugo. Stoga trebamo shvatiti da je oblik Kṛṣṇe najvažniji i najviši. To je smisao jedanaestoga poglavlja.