Promatranje vojski na bojnom polju Kurukṣetri

SMISAO: Bhagavad-gītā je teističko naučavanje, čitano u svim dijelovima svijeta. U Gītā-māhātmyi (Hvalospjevu Gīti), u kojem je sažeto izložen sadržaj Gīte, čitatelju se savjetuje da Bhagavad-gītu pomno proučava uz pomoć Śrī Kṛṣṇina bhakte i pokuša je shvatiti bez osobno motiviranih tumačenja. Primjer pravilna razumijevanja ovog nauka postavio je u samoj Gīti Arjuna, koji je Gītu čuo od samoga Gospodina. Ako netko, zahvaljujući sreći, shvati Bhagavad-gītu u nizu učeničkog naslijeđa, bez motivirana tumačenja, nadilazi proučavanje vedske mudrosti i svih svetih spisa. U Bhagavad-gīti čitatelj će naći sve što se nalazi u drugim svetim spisima, ali i ono što se u njima ne može naći. To je posebno odličje Gīte. Ona je savršeno teističko naučavanje, jer ju je izgovorila sama Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Śrī Kṛṣṇa.

Razgovor između Dhṛtarāṣṭre i Sañjaye opisan u Mahābhārati tvori temelj ove velike filozofije. Smatra se da je ova filozofija bila izložena na bojnom polju Kurukṣetri, koje je još od davnih vremena vedske kulture sveto mjesto hodočašća. Izgovorio ju je Gospodin kada je osobno boravio na ovom planetu kako bi čovječanstvu pružio vodstvo.

Riječ dharma-kṣetra (mjesto na kojem se vrše religijski obredi) je značajna, jer je Svevišnja Božanska Osoba bila nazočna na bojnom polju Kurukṣetri na strani Arjune. Otac Kurua, Dhṛtarāṣṭra, sumnjao je u mogućnost konačne pobjede svojih sinova. Tako je obuzet dvojbom upitao svoga tajnika Sañjayu: „Što su učinili?" Bio je uvjeren da su se njegovi sinovi i sinovi njegova mlađeg brata Pāṇḍua okupili na bojnom polju Kurukṣetri radi odlučna ratovanja. Ipak, njegovo je pitanje važno. On nije htio da se rođaci i braća nagode. Htio je biti siguran u sudbinu svojih sinova na bojnom polju. Budući da se bitka trebala voditi na Kurukṣetri, koja je u Vedama opisana kao mjesto obožavanja čak i za stanovnike raja, jako se plašio utjecaja sveta mjesta na ishod bitke. Znao je vrlo dobro da će ono povoljno utjecati na Arjunu i sinove Pāṇḍua, koji su po prirodi bili puni vrlina. Sañjaya je bio Vyāsin učenik. Njegovom milošću mogao je vidjeti bojno polje čak i dok se nalazio u Dhṛtarāṣṭrinoj sobi. Zato ga je Dhṛtarāṣṭra upitao o situaciji na bojnom polju.

I Pāṇḍave i Dhṛtarāṣṭrini sinovi pripadaju istoj obitelji, ali Dhṛtarāṣṭra ovdje otkriva svoj um. Namjerno izjavljuje da su samo njegovi sinovi Kurui i izdvaja Pāṇḍuove sinove iz obiteljskog naslijeđa. Tako možemo shvatiti njegov stav prema vlastitim nećacima, sinovima Pāṇḍua. Kao što se s rižina polja čupaju nepotrebne biljke, tako se od samoga početka ove pripovijesti očekuje da će na religijskom polju Kurukṣetri, na kojem je bio nazočan sam otac religije, Śrī Kṛṣṇa, biti iščupane nepoželjne biljke, poput Dhṛtarāṣṭrina sina Duryodhane i drugih, i da će Gospodin na čelo postaviti istinski pobožne ljude, predvođene Yudhiṣṭhirom. To je značaj riječi dharma-kṣetre i kuru-kṣetre, uz njihov povijesni i vedski značaj.

SMISAO: Dhṛtarāṣṭra je bio slijep od rođenja. Nažalost, bio je lišen i duhovne vizije. Dobro je znao da su njegovi sinovi isto tako slijepi za religiju i da se nikada ne bi mogli sporazumjeti s Pāṇḍavama, koji su od rođenja bili pobožni. Unatoč tome, bio je sumnjičav zbog utjecaja mjesta hodočašća i Sañjaya je shvatio pobudu koja ga je navela na to da postavi pitanje o stanju na bojnom polju. Želeći ohrabriti očajnoga kralja, uvjerio ga je da njegovi sinovi neće sklopiti nikakav sporazum pod utjecajem svetoga mjesta. Obavijestio je kralja da je njegov sin Duryodhana, vidjevši vojnu silu Pāṇḍava, odmah prišao glavnom zapovjedniku Droṇācāryi kako bi ga obavijestio o stanju na bojnom polju. Premda je Duryodhana bio kralj, zbog ozbiljnosti situacije morao je prići zapovjedniku. To pokazuje da je bio sposoban političar, no njegova diplomatska glazura nije mogla prikriti strah koji je osjetio kada je vidio vojne postrojbe Pāṇḍava.

SMISAO: Kao iskusan diplomat, Duryodhana je htio istaknuti nedostatke Droṇācārye, velikog brāhmaṇe i glavnog zapovjednika. Droṇācārya je iz političkih razloga bio u zavadi s kraljem Drupadom, ocem Arjunine žene Draupadī. Zbog te je svađe Drupada izvršio veliko žrtvovanje, pa je kao blagoslov dobio sina sposobna da ubije Droṇācāryu. Droṇācārya je to savršeno dobro znao, no kao velikodušan brāhmaṇa nije se dvoumio prenijeti sve svoje vojne tajne Drupadinu sinu Dhṛṣṭadyumni kad mu je bio povjeren na vojnu izobrazbu. Sada se, na bojnom polju Kurukṣetri, Dhṛṣṭadyumna pridružio Pāṇḍavama i postrojio njihovu vojsku, naučivši tu vještinu od Droṇācārye. Duryodhana je istaknuo tu pogrešku kako bi naveo Droṇācāryu da bude budan i beskompromisan u borbi. Time je htio naglasiti da ne smije biti popustljiv u bici protiv Pāṇḍava, koji su također bili Droṇācāryini dragi učenici. Napose je Arjuna bio njegov najdraži i najbolji učenik. Duryodhana je upozorio da će takva popustljivost u borbi dovesti do poraza.

SMISAO: Premda Dhṛṣṭadyumna nije bio važna zapreka pred Droṇācāryinom ogromnom vojnom moći, bilo je mnogo drugih koji su ulijevali strah. Duryodhana ih opisuje kao velike kamene spoticanja na putu pobjede, jer je svaki od njih bio jednako opasan kao Bhīma i Arjuna. Znao je snagu Bhīme i Arjune i zato ih je usporedio s njima.

SMISAO: Duryodhana spominje velike junake u bici, koji uvijek odnose pobjedu. Vikarṇa je Duryodhanin brat, Aśvatthāmā Droṇācāryin sin, a Saumadatti ili Bhūriśravā sin kralja Bāhlīka. Karṇa je Arjunin polubrat, jer ga je rodila Kuntī prije udaje za kralja Pāṇḍua. Kṛpācāryina se sestra blizanka udala za Droṇācāryu.

SMISAO: Što se tiče drugih, poput Jayadrathe, Kṛtavarme i Śalye, svi su odlučili položiti svoj život za Duryodhanu. Drugim riječima, već je zaključeno da će svi umrijeti u bici na Kurukṣetri, jer su se pridružili grešnome Duryodhani. Naravno, Duryodhana je bio uvjeren da će zahvaljujući udruženim snagama svojih prijatelja odnijeti pobjedu.

SMISAO: Ovdje Duryodhana uspoređuje snagu dviju vojski. On misli da je snaga njegove vojske neizmjerna, jer je štiti najiskusniji general, djed Bhīṣma, dok su snage Pāṇḍava ograničene, jer ih štiti manje iskusan general Bhīma, koji u Bhīṣminoj nazočnosti izgleda beznačajno. Duryodhana je uvijek zavidio Bhīmi, jer je savršeno dobro znao da će, ako treba umrijeti, umrijeti od Bhīmine ruke. U isto vrijeme bio je uvjeren u svoju pobjedu zbog prisutnosti Bhīṣme, daleko boljega generala. Njegov je zaključak, da će iz bitke izaći kao pobjednik, bio utemeljen na provjerenim činjenicama.

SMISAO: Nakon što je pohvalio Bhīṣminu moć, Duryodhana je pomislio da drugi mogu misliti kako ih smatra manje važnim i tako je, na svoj uobičajeno diplomatski način, ovim riječima pokušao izgladiti situaciju. Naglasio je da je Bhīṣmadeva nedvojbeno najveći junak, ali je star i zato bi ga svi trebali štititi sa svih strana. Dok se bori na jednoj strani, neprijatelj bi mogao iskoristiti situaciju. Stoga je bilo važno da drugi junaci ne napuste svoje strateške položaje i dopuste neprijatelju da probije vojne redove. Duryodhana je jasno osjetio da pobjeda Kurua ovisi o nazočnosti Bhīṣmadeve. Bio je uvjeren u punu potporu Bhīṣmadeve i Droṇācārye u bici, jer je dobro znao da nisu rekli ni riječ kad ih je Arjunina žena Draupadī, u bespomoćnu stanju, molila za pravdu, dok ju je Duḥśāsana pokušavao na silu razodjenuti u nazočnosti svih velikih generala na skupu. Premda je znao da dva generala osjećaju neku vrstu naklonosti prema Pāṇḍavama, nadao se da će je sada potpuno odbaciti, kao što su to učinili za vrijeme kockanja.

SMISAO: Djed dinastije Kurua shvatio je skrovite kutke srca svoga unuka Duryodhane i iz prirodne samilosti pokušao ga je razveseliti puhnuvši vrlo snažno u svoju školjku, kao što je dolikovalo njegovu lavljem položaju. Simboličnim puhanjem u školjku posredno je obavijestio svoga potištenog unuka Duryodhanu da nema nikakvih izgleda na pobjedu, jer je Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa bio na strani protivnika. Unatoč tome, njegova je dužnost bila da se bori i u tu svrhu nije trebalo žaliti truda.

SMISAO: Opisano je da su školjke u rukama Kṛṣṇe i Arjune bile transcendentalne, za razliku od školjke u koju je puhnuo Bhīṣmadeva. Oglašavanje transcendentalnih školjki navješćivalo je da druga strana nije imala izgleda na pobjedu, jer je Kṛṣṇa bio na strani Pāṇḍava. Jayas tu pāṇḍu-putrāṇāṁ yeṣāṁ pakṣe janārdanaḥ. Pobjeda uvijek prati osobe kao što su Pāṇḍuovi sinovi, jer je s njima Gospodin Kṛṣṇa. Kad god i gdje god je nazočan Gospodin Kṛṣṇa, nazočna je i božica sreće, jer ona nikada ne živi sama bez svoga muža. Prema tome, pobjeda i sreća očekivali su Arjunu. Na to je upućivao transcendentalni zvuk koji je proizvela školjka Viṣṇua ili Gospodina Kṛṣṇe. K tome je kola na kojima su oba prijatelja sjedila Arjuni poklonio Agni (bog vatre). To je značilo da njihov vozač može u sva tri svijeta, gdje god ih odveze, osvojiti sve strane svijeta.

SMISAO: Gospodin Kṛṣṇa je u ovom stihu opisan kao Hṛṣīkeśa, jer je vlasnik svih osjetila. Živa bića su Njegovi sastavni djelići i zato su osjetila živih bića sastavni djelići Njegovih osjetila. Impersonalisti ne mogu objasniti osjetila živih bića i zato uvijek žele opisati živa bića kao neosjetilna ili neosobna. Gospodin, koji se nalazi u srcima svih živih bića, upravlja njihovim osjetilima, razmjerno njihovom predavanju. U slučaju čistoga bhakte, Gospodin izravno upravlja njegovim osjetilima. Ovdje, na bojnom polju Kurukṣetri, Gospodin je izravno upravljao transcendentalnim osjetilima Arjune i stoga se naziva Hṛṣīkeśa. Gospodin ima razna imena, koja dobiva po različitim djelatnostima. Na primjer, zove se Madhusūdana jer je ubio demona Madhua, Govinda jer pruža zadovoljstvo kravama i osjetilima, Vāsudeva jer se pojavio kao sin Vasudeve, Devakī-nandana jer je prihvatio Devakī kao Svoju majku, Yaśodā-nandana jer je Svojim djetinjim zabavama blagoslovio Yaśodu u Vṛndāvani, a Pārtha-sārathi jer je upravljao bojnim kolima Svoga prijatelja Arjune. Ime Hṛṣīkeśa znači da je na bojnom polju Kurukṣetri poučio Arjunu.

Arjuna je u ovom stihu oslovljen kao Dhanañjaya jer je pomogao svom starijem bratu, kralju, u prikupljanju bogatstva potrebnog za izvođenje različitih žrtvovanja. Bhīma je poznat kao Vṛkodara zato što je mogao jesti istom silinom kojom je izvršavao divovske zadatke, poput ubijanja demona Hiḍimbe. Zvuci školjki u koje su puhnule razne osobe na strani Pāṇḍava, počev sa zvukom Gospodinove školjke, jako su ohrabrili borbene vojnike. Na drugoj strani nije bilo takva pouzdanja, niti prisutnosti Gospodina Kṛṣṇe, vrhovnog upravitelja, niti božice sreće. Tako je bilo predodređeno da Duryodhanina strana izgubi bitku. To je bila poruka koju su objavili zvuci školjki.

SMISAO: Sañjaya je veoma obzirno obavijestio kralja Dhṛtarāṣṭru da njegova nerazumna politika varanja Pāṇḍuovih sinova i napor što ga je uložio u pokušaj ustoličenja vlastitih sinova na prijestolje kraljevstva nisu bili za pohvalu. Znaci su nagovješćivali da će u toj velikoj bici čitava dinastija Kurua, od djeda Bhīṣme do unuka kao što su Abhimanyu i drugi, biti ubijena zajedno s kraljevima mnogih država svijeta. Svi su se ondje okupili, osuđeni na propast. Za čitavu je nesreću bio kriv kralj Dhṛtarāṣṭra, jer je odobravao politiku svojih sinova.

SMISAO: Kad su Bhīṣma i drugi ratnici na Duryodhaninoj strani puhnuli u školjke, to nije slomilo srca Pāṇḍava. Tako nešto nije spomenuto, ali u ovom je stihu opisano da su zvuci koje je proizvela strana Pāṇḍava potresli srca Dhṛtarāṣṭrinih sinova. To se zbilo zbog Pāṇḍava i njihova povjerenja u Gospodina Kṛṣṇu. Osoba koja prihvati utočište Svevišnjeg Gospodina nema se čega bojati, čak ni usred najveće nevolje.

SMISAO: Bitka je upravo trebala početi. Iz te izjave saznajemo da su Dhṛtarāṣṭrini sinovi bili manje ili više obeshrabreni neočekivanim rasporedom vojne sile Pāṇḍava, koji su na bojnom polju djelovali po uputama samoga Gospodina Kṛṣṇe. Slika Hanumāna na Arjuninoj zastavi bila je još jedan znak pobjede, jer je Hanumān surađivao s Gospodinom Rāmom u bici između Rāme i Rāvaṇe, u kojoj je Gospodin Rāma odnio pobjedu. Sada su i Rāma i Hanumān bili nazočni na Arjuninim kolima kako bi mu pomogli. Gospodin Kṛṣṇa je sam Rāma, a gdje god je prisutan Rāma, prisutni su i Njegov vječni sluga Hanumān i Njegova vječna supruga Sītā, božica sreće. Prema tome, Arjuna nije imao razloga da se plaši bilo kakvih neprijatelja. Povrh svega, gospodar osjetila, Gospodin Kṛṣṇa, bio je osobno nazočan kako bi mu dao upute. Tako su Arjuni bili dostupni svi dobri savjeti o vođenju bitke. U takvim povoljnim okolnostima, koje je Gospodin uredio za Svoga vječnog bhaktu, ležali su znaci sigurne pobjede.

SMISAO: Premda je Gospodin Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba, iz Svoje bezuzročne milosti služio je Svoga prijatelja. On je uvijek privržen Svojim bhaktama i zato je ovdje oslovljen kao Acyuta, pouzdan. Kao vozač bojnih kola morao je izvršiti Arjunine naredbe. Budući da pri tom nije oklijevao, oslovljen je kao pouzdani. Iako je prihvatio položaj vozača bojnih kola Svoga bhakte, Njegov vrhovni položaj nije bio doveden u pitanje. U svim okolnostima, On je Svevišnja Božanska Osoba, Hṛṣīkeśa, gospodar svih osjetila. Odnos između Gospodina i Njegovih slugu transcendentalan je i vrlo sladak. Sluga je uvijek spreman da služi Gospodina, a Gospodin uvijek traži priliku da na neki način služi bhaktu. Gospodin osjeća veće zadovoljstvo kad Njegov čisti bhakta prihvati nadređen položaj i daje Mu naredbe nego kad sam izdaje naredbe. Budući da je gospodar, svatko mora izvršiti Njegove naredbe. Nitko nije viši od Njega i stoga Mu nitko ne može naređivati, ali kad Gospodin vidi da Mu čisti bhakta izdaje naredbe, osjeća transcendentalno zadovoljstvo, iako je nepogrešiv gospodar svih okolnosti.

Kao Gospodinov čisti bhakta, Arjuna se nije želio boriti protiv svojih rođaka i braće, ali ga je na to prisilila nepopustljivost Duryodhane, koji nikada nije pristao na mirovne pregovore. Zato je želio vidjeti vodeće osobe okupljene na bojnom polju. Premda nije bilo ni govora o sklapanju mira na bojnom polju, ponovno ih je htio vidjeti i ustanoviti koliko su čvrsto odlučili zahtijevati nepoželjan rat.

SMISAO: Bila je javna tajna da je Duryodhana, u suradnji sa svojim ocem Dhṛtarāṣṭrom, zlim planovima želio nezakonito prisvojiti kraljevstvo Pāṇḍava. Stoga su sve osobe koje su prišle Duryodhani morale biti ptice istoga jata. Arjuna ih je htio vidjeti na bojnom polju prije početka bitke, ali nije namjeravao s njima voditi mirovne pregovore. Htio ih je vidjeti kako bi procijenio silu s kojom se mora suočiti, iako je bio potpuno uvjeren u pobjedu jer je Kṛṣṇa sjedio pokraj njega.

SMISAO: Arjuna je u ovom stihu oslovljen kao Guḍākeśa. Guḍākā znači spavanje, a guḍākeśa onaj tko je nadišao spavanje. Guḍākā može značiti i neznanje. Tako je Arjuna, zahvaljujući prijateljstvu s Kṛṣṇom, nadišao i spavanje i neznanje. Kao veliki bhakta Kṛṣṇe, nije mogao ni na trenutak zaboraviti Kṛṣṇu, jer je to priroda bhakte. Ni u snu ni na javi, Gospodinov bhakta nikada ne može prestati misliti na Kṛṣṇino ime, oblik, odlike i zabave. Tako, neprestano misleći na Kṛṣṇu, može nadići spavanje i neznanje. To se naziva svjesnost Kṛṣṇe ili samādhi. Kao Hṛṣīkeśa, ili upravitelj osjetila i uma svakog živog bića, Kṛṣṇa je shvatio zašto Arjuna želi postaviti kola između dvije vojske. Zato je odvezao bojna kola i rekao sljedeće.

SMISAO: Kao Nad-duša svih živih bića, Gospodin Kṛṣṇa je shvatio što se zbiva u Arjuninu umu. Riječ Hṛṣīkeśa u ovom stihu pokazuje da je znao sve. Riječ Pārtha, ili Kuntīn, Pṛthin sin, kojom je oslovljen Arjuna, također je značajna. Kao prijatelj, Kṛṣṇa je htio obavijestiti Arjunu da je prihvatio položaj vozača njegovih bojnih kola zato što je Arjuna bio sin Pṛthe, sestre Njegova oca Vasudeve. Ali što je Kṛṣṇa mislio kad je rekao Arjuni da pogleda Kurue? Je li Arjuna htio ondje stati i odustati od borbe? Kṛṣṇa nikada nije očekivao takvo što od sina Njegove tetke Pṛthe. Tako je Gospodin u prijateljskoj šali pretkazao stanje Arjunina uma.

SMISAO: Arjuna je na bojnom polju vidio sve svoje rođake. Vidio je osobe poput Bhūriśrave, koje su bile vršnjaci njegova oca, djedove Bhīṣmu i Somadattu, učitelje kao što su Droṇācārya i Kṛpācārya, ujake poput Śalye i Śakunija, braću poput Duryodhane, sinove poput Lakṣmaṇe, prijatelje poput Aśvatthāme, dobronamjernike poput Kṛtavarme i vojske u kojima je bilo mnogo njegovih prijatelja.

SMISAO: Svaki čovjek istinski predan Gospodinu ima sve dobre osobine božanskih osoba ili polubogova, dok onaj tko nije bhakta, bez obzira na svoje materijalne kvalifikacije stečene obrazovanjem i kulturom, nema božanskih odlika. Čim je na bojnom polju vidio svoje rođake i prijatelje, koji su odlučili da se međusobno bore, Arjuna je, kao bhakta, bio preplavljen samilošću. Što se tiče njegovih vojnika, prema njima je od početka bio samilostan, ali je osjećao samilost čak i prema vojnicima suprotne strane, predviđajući njihovu neizbježnu smrt. Dok je tako razmišljao, njegovi su tjelesni udovi počeli drhtati, a usta se sušiti. Vidjevši njihov borbeni duh bio je začuđen. Gotovo cijela zajednica, sastavljena od Arjuninih krvnih rođaka, došla je boriti se protiv njega. To je potreslo ljubaznog bhaktu kao što je Arjuna. Iako to ovdje nije spomenuto, možemo lako zamisliti da nije samo drhtao, osjećajući kako mu se usta suše, već je iz samilosti i zaplakao. Takvi simptomi nisu bili znaci Arjunine slabosti, već znaci meka srca, što je osobina Gospodinova čistog bhakte. Stoga je rečeno:

„Onaj tko je nepokolebljivo predan Božanskoj Osobi ima sve dobre osobine polubogova, ali onaj tko nije Gospodinov bhakta ima samo materijalne kvalifikacije, koje nemaju veliku vrijednost, jer lebdi na razini uma i sigurno će osjetiti privlačnost prema blještavoj materijalnoj energiji." (Bhāg. 5.18.12)

SMISAO: Postoje dvije vrste drhtanja tijela i ježenja kože. Do toga dolazi u veliku duhovnom zanosu ili u veliku strahu od materijalnih okolnosti. Onaj tko je dostigao transcendentalnu spoznaju ne osjeća strah. U ovoj situaciji Arjunini su simptomi posljedice materijalnog straha, straha od gubitka života. To se može jasno vidjeti i po drugim simptomima: postao je toliko nestrpljiv da mu je luk Gāṇḍīva ispao iz ruke i zbog plamena u srcu osjećao je kako mu se tijelo žari. Sve su to bile posljedice materijalnog shvaćanja života.

SMISAO: Obuzet nestrpljenjem, Arjuna nije mogao stajati na bojnom polju i zbog slabosti se uma zaboravio. Pretjerana vezanost za materijalne stvari dovodi čovjeka u takvo zbunjujuće stanje. Bhayaṁ dvitīyābhiniveśataḥ syāt (Bhāg. 11.2.37): takav strah i gubitak umne ravnoteže javlja se u osoba koje su previše vezane za materijalne uvjete. Arjuna je predviđao samo bolne preokrete na bojnom polju – ne bi bio sretan čak ni kad bi odnio pobjedu nad neprijateljem. Riječi nimittāni viparītāni su značajne. Kad čovjek uvidi da se ni jedno od njegovih očekivanja neće ostvariti, misli: „Zašto sam ovdje?" Svatko se brine za sebe i vlastito blagostanje. Nikoga ne zanima Vrhovno Biće. Po Kṛṣṇinoj volji Arjuna pokazuje da ne zna svoj pravi samointeres. Pravi samointeres leži u Viṣṇuu ili Kṛṣṇi. Uvjetovana duša to zaboravlja i zato biva izvrgnuta materijalnim patnjama. Arjuna je mislio da će pobjeda u bici za njega biti samo uzrok žalosti.

SMISAO: Ne znajući da njihov samointeres leži u Viṣṇuu (ili Kṛṣṇi), uvjetovane duše osjećaju privlačnost prema tjelesnim odnosima, nadajući se da će u njima naći sreću. U takvu slijepu shvaćanju života zaboravljaju čak i uzroke materijalne sreće. Arjuna je, izgleda, zaboravio čak i ćudoredna pravila kṣatriya. Rečeno je da moćno, blistavo Sunce mogu dostići dvije vrste ljudi: kṣatriya koji umre na bojnom polju postupajući po naredbi samoga Kṛṣṇe i osoba u redu odricanja, apsolutno odana duhovnoj kulturi. Arjuna ne želi ubiti čak ni svoje neprijatelje, a kamoli svoje rođake. On misli da neće biti sretan u životu ako ubije svoje rođake i zato se ne želi boriti, kao što osoba koja ne osjeća glad ne voli kuhati. Sada je odlučio otići u šumu i razočaran živjeti na osami. Kao kṣatriyi, potrebno mu je kraljevstvo za uzdržavanje, jer se kṣatriye ne mogu baviti ni jednim drugim zanimanjem, ali Arjuna nije imao kraljevstvo. Njegova jedina prilika za stjecanje kraljevstva leži u borbi protiv njegovih rođaka i braće te ponovnu osvajanju kraljevstva koje je naslijedio od svoga oca, što nije želio učiniti. Stoga je bio spreman da ode u šumu i razočaran vodi samotan život.

SMISAO: Arjuna je oslovio Gospodina Kṛṣṇu kao Govindu, jer je Kṛṣṇa izvor sveg zadovoljstva za krave i osjetila. Koristeći tu značajnu riječ, Arjuna pokazuje da bi Kṛṣṇa trebao shvatiti što će zadovoljiti Arjunina osjetila. No Govinda nije tu zato da bi zadovoljavao naša osjetila. Naprotiv, ako pokušamo zadovoljiti Govindina osjetila, naša će osjetila samim tim biti zadovoljena. Pod utjecajem materijalne svjesnosti svatko želi zadovoljiti svoja osjetila i od Boga očekuje da mu osigura takvo zadovoljstvo. Gospodin će zadovoljiti osjetila živih bića koliko to zaslužuju, ali ne u onoj mjeri u kojoj ona priželjkuju. No kad netko postupi na suprotan način, kad pokuša zadovoljiti Govindina, a ne vlastita osjetila, sve njegove želje Govindinom milošću bivaju ispunjene. Arjunina duboka privrženost zajednici i članovima obitelji ovdje se izražava dijelom i zbog njegove prirodne samilosti prema njima. Zato nije spreman za borbu. Svatko želi pokazati svoje obilje prijateljima i rođacima, ali Arjuna se plaši da će svi njegovi rođaci i prijatelji biti ubijeni na bojnom polju i da nakon pobjede neće moći podijeliti svoje obilje. Takvo je mišljenje tipično za materijalni život. Međutim, transcendentalni je život drugačiji. Bhakta želi ispuniti Gospodinove želje i zato, ako Gospodin želi, može prihvatiti sve vrste obilja za služenje Gospodina, a ako Gospodin ne želi, ne mora prihvatiti ni paru. Arjuna nije htio ubiti svoje rođake. Ako je postojala ikakva potreba za tim, želio je da ih Kṛṣṇa osobno ubije. Nije znao da ih je Kṛṣṇa već ubio prije nego što su došli na bojno polje i da je samo trebao postati oruđe u Kṛṣṇinim rukama. Ta će činjenica biti otkrivena u idućim poglavljima. Budući da je po prirodi bio Gospodinov bhakta, Arjuna se nije htio osvetiti svojim zlim rođacima i braći, ali Gospodin je odlučio da svi budu ubijeni. Gospodinov se bhakta ne osvećuje onima koji mu čine zlo, ali Gospodin ne trpi ni jedno nedjelo počinjeno protiv bhakta. Gospodin može oprostiti osobi kad je posrijedi On, ali ne oprašta nikome tko naudi Njegovim bhaktama. Zato je bio odlučan u namjeri da ubije zlikovce, iako im je Arjuna htio oprostiti.

SMISAO: Prema vedskim spisima postoji šest vrsta napadača: (1) onaj tko da otrov, (2) onaj tko zapali kuću, (3) onaj tko napadne smrtonosnim oružjem, (4) onaj tko opljačka bogatstvo, (5) onaj tko zaposjedne tuđu zemlju i (6) onaj tko otme tuđu ženu. Takve napadače treba odmah ubiti. Čovjek koji to učini ne čini grijeh. Takvo ubijanje dolikuje običnom čovjeku, ali Arjuna nije bio obična osoba. Imao je svet karakter i zato je želio postupiti prema njima na način koji dolikuje svetoj osobi. No ta vrsta svetosti nije za kṣatriyu. Premda odgovoran čovjek u državnoj administraciji treba biti svet, ne smije biti kukavica. Na primjer, Gospodin Rāma bio je tako svet da ljudi čak i danas žele živjeti u kraljevstvu Gospodina Rāme (rāma-rājyi), ali se nikada nije ponio kao kukavica. Rāvaṇa je napao Rāmu otevši Rāminu ženu Sītu, ali mu je Gospodin Rāma dao dobro pouku, neusporedivu u povijesti svijeta. U Arjuninu slučaju trebalo je uzeti u obzir da su napadači bili posebne vrste – njegov djed, učitelj, prijatelji, sinovi, unuci itd. Arjuna je zbog toga mislio da protiv njih ne treba poduzeti oštre korake kao protiv običnih napadača. Osim toga, svetim se osobama savjetuje da opraštaju. Za njih su takve odredbe važnije od bilo kakve političke nužde. Umjesto da ubije vlastite rođake iz političkih razloga, Arjuna je smatrao boljim da im oprosti na temelju religije i svetačkog ponašanja. Mislio je da takvo ubijanje, samo radi stjecanja privremene tjelesne sreće, neće donijeti nikakvu dobrobit. Na kraju krajeva, kraljevstva i druga, na taj način stečena, materijalna zadovoljstva nisu trajna. Zašto bi onda riskirao život i vječno spasenje ubijajući vlastite rođake? U vezi s tim također je značajno da je Arjuna oslovio Kṛṣṇu kao „Mādhavu", muža božice sreće. Htio je istaći da ga Kṛṣṇa, kao muž božice sreće, ne bi trebao poticati na nešto što će mu na kraju donijeti nesreću. No Kṛṣṇa nikada ne donosi nesreću nikome, a da ne govorimo o Njegovim bhaktama.

SMISAO: Kṣatriya ne bi smio odbiti da se bori ili kocka kada ga na to pozove suprotna strana. Pod pritiskom takve obveze Arjuna nije smio odbiti da se bori, jer ga je izazvala Duryodhanina strana. „No druga je strana možda slijepa za posljedice takva izazova", mislio je Arjuna. Za razliku od njih, Arjuna je mogao predvidjeti kobne posljedice i nije mogao prihvatiti izazov. Izazov obvezuje kad je posljedica dobra, ali kada nije, nitko ne može biti obvezan. Uzevši u obzir sve razloge za i protiv, Arjuna je odlučio da se ne bori.

SMISAO: U sustavu varṇāśrame postoje brojna načela religijskih tradicija kako bi se članovima obitelji pomoglo da pravilno odrastu i usvoje duhovne vrijednosti. Stariji članovi obitelji odgovorni su za takve procese pročišćenja koji se vrše od rođenja do smrti. No ako stariji članovi umru, može se dogoditi da takva tradicija pročišćenja prestane, da mlađi članovi obitelji razviju bezbožne navike i time izgube priliku za dostizanje duhovnog spasenja. Prema tome, starije članove obitelji ne bi trebalo ubiti ni iz kojeg razloga.

SMISAO: Dobro stanovništvo u ljudskom društvu predstavlja osnovno načelo mira, blagostanja i duhovnog napretka u životu. Religijska načela varṇāśrame tako su zamišljena da u društvu može prevladavati dobro stanovništvo radi duhovnog napretka države i zajednice. Takvo stanovništvo ovisi o čestitosti i vjernosti žena u društvu. Kao što su djeca sklona skretanju s pravog puta, tako su žene sklone degradaciji. Stoga je i djeci i ženama potrebna zaštita starijih članova obitelji. Ako su zaokupljene raznim religijskim djelatnostima, žene se neće upuštati u preljub. Prema Cāṇakyi Paṇḍiti, žene obično nisu vrlo razborite i stoga nisu vrijedne povjerenja. Zato trebaju slijediti razne obiteljske tradicije koje se sastoje od religijskih djelatnosti. Tako će njihova čestitost i predanost roditi dobro stanovništvo sposobno za sudjelovanje u sustavu varṇāśrame. Kad je sustav varṇāśrama-dharme narušen, žene se prirodno mogu slobodno družiti s muškarcima i tako dolazi do preljuba, uz opasnost rađanja nepoželjna stanovništva. Neodgovorni muškarci također izazivaju preljub u društvu i tako nepoželjna djeca preplavljuju ljudsku rasu uz opasnost rata i epidemija.

SMISAO: Prema propisima i pravilima plodonosna djelovanja precima obitelji treba redovito nuditi hranu i vodu. One se nude obožavanjem Viṣṇua, jer uzimanje ostataka hrane ponuđene Viṣṇuu može osloboditi osobu svih vrsta grešnih posljedica. Katkada preci ispaštaju razne vrste grešnih posljedica ili ne mogu dobiti grubo materijalno tijelo, te su prisiljeni da ostanu u suptilnim tijelima kao duhovi. Kad potomci ponude precima prasādam, preci bivaju oslobođeni života u tijelu duha ili drugih vrsta bijednoga života. Pružanje takve pomoći precima predstavlja obiteljsku tradiciju i oni koji ne slijede put predanosti trebaju vršiti takve obrede. Onaj tko predano služi Gospodina ne treba vršiti takve djelatnosti. Samim predanim služenjem može izbaviti stotine i tisuće predaka od svih vrsta bijeda. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je (11.5.41):

„Onaj tko je prihvatio utočište lotosolikih stopala Mukunde, darivatelja oslobođenja, ostavljajući sve vrste obveza i posvećujući se tom putu sa svom ozbiljnošću, nema dužnosti ni obveza prema polubogovima, mudracima, članovima obitelji, čovječanstvu, precima ili ostalim živim bićima." Te se obveze ispunjavaju samim predanim služenjem Svevišnje Božanske Osobe.

SMISAO: Društvene djelatnosti četiri staleža ljudskoga društva i djelatnosti namijenjene dobrobiti obitelji, propisane ustanovom sanātana-dharme, odnosno varṇāśrama-dharme, zamišljene su kako bi omogućile ljudskom biću dostizanje krajnjeg oslobođenja. Budući da neodgovorni vođe društva krše tradiciju sanātana-dharme, u društvu vlada kaos, a ljudi zaboravljaju cilj života – Viṣṇua. Takvi slijepi vođe sigurno vode svoje sljedbenike u kaos.

SMISAO: Arjuna ne utemeljuje svoje obrazloženje na osobnom iskustvu, već na znanju primljenom od autoriteta. To je proces primanja pravoga znanja. Pravo se znanje ne može steći bez pomoći osobe koja je već utemeljena u njemu. U sustavu varṇāśrame propisano je da se čovjek prije smrti mora iskupiti za svoja grešna djela. Onaj tko uvijek djeluje grešno mora iskoristiti proces pročišćenja zvan prāyaścitta. Ako to ne učini, sigurno će biti prenesen na paklene planete da kako bi zbog grešnih djela ispaštao živeći bijednim životom.

SMISAO: Potaknuta sebičnim pobudama, osoba može biti sklona grešnim djelima kao što su ubijanje vlastitog brata, oca ili majke. Mnogo je takvih primjera u povijesti svijeta, ali Arjuna je, kao Gospodinov sveti bhakta, uvijek svjestan ćudorednih načela i zato pažljivo izbjegava takve djelatnosti.

SMISAO: Prema borbenim načelima kṣatriya nenaoružana neprijatelja koji se ne želi boriti ne bi trebalo napasti. Međutim, Arjuna je odlučio da se neće boriti čak ni ako ga neprijatelj napadne u takvu nezgodnu položaju. Nije uzeo u obzir koliko je čvrsto druga strana odlučila da se bori. Svi ti simptomi pokazuju da je imao meko srce, jer je bio Gospodinov veliki bhakta.

SMISAO: Arjuna je promatrao položaj svoga neprijatelja stojeći na kolima, ali je bio obuzet tolikom žalošću da je ponovno sjeo, odloživši luk i strijele. Takva ljubazna osoba meka srca koja predano služi Gospodina zaslužuje da primi znanje o jastvu.