Bg. 1.14
Devanagari
ततः श्वेतैर्हयैर्युक्ते महति स्यन्दने स्थितौ ।
माधवः पाण्डवश्चैव दिव्यौ शङ्खौ प्रदध्मतुः ॥ १४ ॥
माधवः पाण्डवश्चैव दिव्यौ शङ्खौ प्रदध्मतुः ॥ १४ ॥
Verse text
tataḥ śvetair hayair yukte
mahati syandane sthitau
mādhavaḥ pāṇḍavaś caiva
divyau śaṅkhau pradadhmatuḥ
mahati syandane sthitau
mādhavaḥ pāṇḍavaś caiva
divyau śaṅkhau pradadhmatuḥ
Synonyms
tataḥ — potom; śvetaiḥ — bijeli; hayaiḥ — konji; yukte — upregnuti; mahati — na velikim; syandane — bojnim kolima; sthitau — smješteni; mādhavaḥ — Kṛṣṇa (muž božice sreće); pāṇḍavaḥ — Arjuna (sin Pāṇḍua); ca — također; eva — zacijelo; divyau — transcendentalne; śaṅkhau — u školjke; pradadhmatuḥ — puhnuli.
Translation
Na drugoj su strani Gospodin Kṛṣṇa i Arjuna puhnuli u svoje transcendentalne školjke smješteni na velikim bojnim kolima koja su vukli bijeli konji.
Smisao
SMISAO: Opisano je da su školjke u rukama Kṛṣṇe i Arjune bile transcendentalne, za razliku od školjke u koju je puhnuo Bhīṣmadeva. Oglašavanje transcendentalnih školjki navješćivalo je da druga strana nije imala izgleda na pobjedu, jer je Kṛṣṇa bio na strani Pāṇḍava. Jayas tu pāṇḍu-putrāṇāṁ yeṣāṁ pakṣe janārdanaḥ. Pobjeda uvijek prati osobe kao što su Pāṇḍuovi sinovi, jer je s njima Gospodin Kṛṣṇa. Kad god i gdje god je nazočan Gospodin Kṛṣṇa, nazočna je i božica sreće, jer ona nikada ne živi sama bez svoga muža. Prema tome, pobjeda i sreća očekivali su Arjunu. Na to je upućivao transcendentalni zvuk koji je proizvela školjka Viṣṇua ili Gospodina Kṛṣṇe. K tome je kola na kojima su oba prijatelja sjedila Arjuni poklonio Agni (bog vatre). To je značilo da njihov vozač može u sva tri svijeta, gdje god ih odveze, osvojiti sve strane svijeta.