Skip to main content

TEXT 30

STIH 30

Devanagari

Devanagari

यो मां पश्यति सर्वत्र सर्वं च मयि पश्यति ।
तस्याहं न प्रणश्यामि स च मे न प्रणश्यति ॥ ३० ॥

Text

Tekst

yo māṁ paśyati sarvatra
sarvaṁ ca mayi paśyati
tasyāhaṁ na praṇaśyāmi
sa ca me na praṇaśyati
yo māṁ paśyati sarvatra
sarvaṁ ca mayi paśyati
tasyāhaṁ na praṇaśyāmi
sa ca me na praṇaśyati

Synonyms

Synonyms

yaḥ — whoever; mām — Me; paśyati — sees; sarvatra — everywhere; sarvam — everything; ca — and; mayi — in Me; paśyati — sees; tasya — for him; aham — I; na — not; praṇaśyāmi — am lost; saḥ — he; ca — also; me — to Me; na — nor; praṇaśyati — is lost.

yaḥ – tko god; mām – Mene; paśyati – vidi; sarvatra – svuda; sarvam – sve; ca – i; mayi – u Meni; paśyati – vidi; tasya – za njega; aham – Ja; na – nisam; praṇaśyāmi – izgubljen; saḥ – on; ca – također; me – za Mene; na – nije; praṇaśyati – izgubljen.

Translation

Translation

For one who sees Me everywhere and sees everything in Me, I am never lost, nor is he ever lost to Me.

Onaj tko svuda vidi Mene i sve vidi u Meni nikada se ne odvaja od Mene niti se Ja ikada odvajam od njega.

Purport

Purport

A person in Kṛṣṇa consciousness certainly sees Lord Kṛṣṇa everywhere, and he sees everything in Kṛṣṇa. Such a person may appear to see all separate manifestations of the material nature, but in each and every instance he is conscious of Kṛṣṇa, knowing that everything is a manifestation of Kṛṣṇa’s energy. Nothing can exist without Kṛṣṇa, and Kṛṣṇa is the Lord of everything – this is the basic principle of Kṛṣṇa consciousness. Kṛṣṇa consciousness is the development of love of Kṛṣṇa – a position transcendental even to material liberation. At this stage of Kṛṣṇa consciousness, beyond self-realization, the devotee becomes one with Kṛṣṇa in the sense that Kṛṣṇa becomes everything for the devotee and the devotee becomes full in loving Kṛṣṇa. An intimate relationship between the Lord and the devotee then exists. In that stage, the living entity can never be annihilated, nor is the Personality of Godhead ever out of the sight of the devotee. To merge in Kṛṣṇa is spiritual annihilation. A devotee takes no such risk. It is stated in the Brahma-saṁhitā (5.38):

SMISAO: Osoba svjesna Kṛṣṇe vidi Gospodina Kṛṣṇu svuda i sve vidi u Kṛṣṇi. Ona može naizgled vidjeti sve odvojene pojavnosti materijalne prirode, ali u svim okolnostima svjesna je Kṛṣṇe, znajući da je sve očitovanje Kṛṣṇine energije. Ništa ne može postojati bez Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je gospodar svega – to je temeljno načelo svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe je stanje razvijene ljubavi prema Kṛṣṇi – razina transcendentalna čak i prema materijalnom oslobođenju. U tom stadiju svjesnosti Kṛṣṇe, transcendentalnom prema samospoznaji, Kṛṣṇa postaje sve za bhaktu, koji potpuno obuzet ljubavlju prema Kṛṣṇi postaje sjedinjen s Kṛṣṇom. Između Gospodina i bhakte tada vlada blizak odnos. U tom stadiju živo biće nikada ne može biti uništeno, niti Božanska Osoba ikada nestaje s pogleda bhakte. Stapanje s Kṛṣṇom duhovno je uništenje. Bhakta se ne izlaže toj opasnosti. U Brahma-saṁhiti (5.38) rečeno je:

premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena
santaḥ sadaiva hṛdayeṣu vilokayanti
yaṁ śyāmasundaram acintya-guṇa-svarūpaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena
santaḥ sadaiva hṛdayeṣu vilokayanti
yaṁ śyāmasundaram acintya-guṇa-svarūpaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi

“I worship the primeval Lord, Govinda, who is always seen by the devotee whose eyes are anointed with the pulp of love. He is seen in His eternal form of Śyāmasundara, situated within the heart of the devotee.”

„Obožavam prvobitnog Gospodina, Govindu, kojeg bhakte očiju premazanih pomašću ljubavi uvijek vide u Njegovu vječnom obliku Śyāmasundare, prisutnom u srcu bhakte."

At this stage, Lord Kṛṣṇa never disappears from the sight of the devotee, nor does the devotee ever lose sight of the Lord. In the case of a yogī who sees the Lord as Paramātmā within the heart, the same applies. Such a yogī turns into a pure devotee and cannot bear to live for a moment without seeing the Lord within himself.

U tom stadiju Gospodin Kṛṣṇa nikada ne nestaje s pogleda bhakte. Isto to vrijedi i za yogīja, koji u srcu vidi Gospodina kao Paramātmu. Takav yogī postaje čisti bhakta i ne može podnijeti ni trenutak svog života ako u sebi ne može vidjeti Gospodina.