Bg. 6.30

SMISAO: Osoba svjesna Kṛṣṇe vidi Gospodina Kṛṣṇu svuda i sve vidi u Kṛṣṇi. Ona može naizgled vidjeti sve odvojene pojavnosti materijalne prirode, ali u svim okolnostima svjesna je Kṛṣṇe, znajući da je sve očitovanje Kṛṣṇine energije. Ništa ne može postojati bez Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je gospodar svega – to je temeljno načelo svjesnosti Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe je stanje razvijene ljubavi prema Kṛṣṇi – razina transcendentalna čak i prema materijalnom oslobođenju. U tom stadiju svjesnosti Kṛṣṇe, transcendentalnom prema samospoznaji, Kṛṣṇa postaje sve za bhaktu, koji potpuno obuzet ljubavlju prema Kṛṣṇi postaje sjedinjen s Kṛṣṇom. Između Gospodina i bhakte tada vlada blizak odnos. U tom stadiju živo biće nikada ne može biti uništeno, niti Božanska Osoba ikada nestaje s pogleda bhakte. Stapanje s Kṛṣṇom duhovno je uništenje. Bhakta se ne izlaže toj opasnosti. U Brahma-saṁhiti (5.38) rečeno je:

„Obožavam prvobitnog Gospodina, Govindu, kojeg bhakte očiju premazanih pomašću ljubavi uvijek vide u Njegovu vječnom obliku Śyāmasundare, prisutnom u srcu bhakte."

U tom stadiju Gospodin Kṛṣṇa nikada ne nestaje s pogleda bhakte. Isto to vrijedi i za yogīja, koji u srcu vidi Gospodina kao Paramātmu. Takav yogī postaje čisti bhakta i ne može podnijeti ni trenutak svog života ako u sebi ne može vidjeti Gospodina.