Skip to main content

CAPÍTULO UM

PRVO POGLAVLJE

Observando os Exércitos no Campo de Batalha de Kurukṣetra

Promatranje vojski na bojnom polju Kurukṣetri

VERSO 1:
Dhṛtarāṣṭra disse: Ó Sañjaya, após meus filhos e os filhos de Pāṇḍu se reunirem no lugar de peregrinação em Kurukṣetra desejando lutar, o que fizeram eles?
STIH 1:
Dhṛtarāṣṭra reče: O Sañjaya, okupivši se na mjestu hodočašća, Kurukṣetri, što su učinili moji sinovi i sinovi Pāṇḍua, željni borbe?
VERSO 2:
Sañjaya disse: Ó rei, após observar o exército disposto em formação militar pelos filhos de Pāṇḍu, o rei Duryodhana foi até seu professor e falou as seguintes palavras.
TEXT 2:
Sañjaya reče: O kralju, vidjevši vojsku koju su postrojili sinovi Pāṇḍua, kralj Duryodhana priđe svom učitelju i izgovori ove riječi.
VERSO 3:
Ó meu mestre, olhe só o fabuloso exército dos filhos de Pāṇḍu, tão habilmente disposto pelo seu inteligente discípulo, o filho de Drupada.
STIH 3:
O učitelju moj, pogledaj veliku vojsku Pāṇḍuovih sinova, koju je tako vješto postrojio tvoj razborit učenik, sin Drupade.
VERSO 4:
Aqui neste exército, estão muitos arqueiros heróicos que sabem lutar tanto quanto Bhīma e Arjuna: grandes lutadores como Yuyudhāna, Virāṭa e Drupada.
STIH 4:
U toj vojsci ima mnogo junačkih strijelaca i velikih ratnika, u borbi ravnih Bhīmi i Arjuni, poput Yuyudhāne, Virāṭe i Drupade.
VERSO 5:
Há também grandes combatentes heróicos e poderosos, tais como Dhṛṣṭaketu, Cekitāna, Kāśirāja, Purujit, Kuntibhoja e Śaibya.
STIH 5:
Tu su veliki junaci i snažni borci poput Dhṛṣṭaketua, Cekitāne, Kāśirāje, Purujita, Kuntibhoje i Śaibye.
VERSO 6:
Há o possante Yudhāmanyu, o poderosíssimo Uttamaujā, o filho de Subhadrā e os filhos de Draupadī. Todos esses guerreiros lutam habilmente em suas quadrigas.
STIH 6:
S njima su veliki Yudhāmanyu, snažni Uttamaujā, Subhadrin sin i Draupadīni sinovi. Svi su ti ratnici veliki borci na bojnim kolima.
VERSO 7:
Mas para a sua informação, ó melhor dos brāhmaṇas, deixe-me falar-lhe sobre os capitães que são especialmente qualificados para conduzir minha força militar.
STIH 7:
Ali dopusti mi da te obavijestim o vrlo sposobnim zapovjednicima koji predvode moju vojnu silu, o najbolji brāhmaṇo.
VERSO 8:
Há personalidades como você, Bhīṣma, Karṇa, Kṛpa, Aśvatthāmā, Vikarṇa e o filho de Somadatta chamado Bhūriśravā, que sempre saem vitoriosos na batalha.
STIH 8:
Tu su osobe poput tebe, Bhīṣme, Karṇe, Kṛpe, Aśvatthāme, Vikarṇe i Somadattina sina Bhūriśrave, koje uvijek odnose pobjedu u bici.
VERSO 9:
Há muitos outros heróis que estão preparados a sacrificar suas vidas por mim. Todos eles estão bem equipados com diversas espécies de armas, e todos são experientes na ciência militar.
STIH 9:
Tu su i mnogi drugi junaci spremni da polože svoj život za mene. Svi su oni iskusni poznavatelji vojne vještine, dobro naoružani raznim vrstama oružja.
VERSO 10:
Nossa força é incomensurável, e estamos perfeitamente protegidos pelo avô Bhīṣma, ao passo que a força dos Pāṇḍavas, cuidadosamente protegida por Bhīma, é limitada.
STIH 10:
Snaga je naše vojske, koju savršeno štiti djed Bhīṣma, neizmjerna, dok je snaga Pāṇḍava, koje brižno štiti Bhīma, ograničena.
VERSO 11:
Todos vocês devem agora dar todo o apoio ao avô Bhīṣma, à medida que assumem seus respectivos pontos estratégicos para entrada na falange do exército.
STIH 11:
Sada morate zajedno pružiti punu potporu djedu Bhīṣmi, smješteni na strateškim točkama prilaza vojski.
VERSO 12:
Então Bhīṣma, o grande e valente patriarca da dinastia Kuru, o avô dos combatentes, soprou seu búzio bem alto, produzindo um som parecido com o rugido de um leão, dando alegria a Duryodhana.
STIH 12:
Tada je Bhīṣma, veliki hrabri predak dinastije Kurua, djed boraca, snažno puhnuo u svoju školjku, proizvevši zvuk nalik na riku lava, razveselivši time Duryodhanu.
VERSO 13:
Depois disso, os búzios, tambores, clarins, trombetas e cornetas soaram todos de repente, produzindo um som tumultuoso.
STIH 13:
Nakon toga su se istodobno oglasile školjke, bubnjevi, lovački rogovi, trube i rogovi, stvorivši iznenada zaglušujući zvuk.
VERSO 14:
No outro lado, o Senhor Kṛṣṇa e Arjuna, acomodados numa quadriga extraordinária puxada por cavalos brancos, soaram seus búzios transcendentais.
STIH 14:
Na drugoj su strani Gospodin Kṛṣṇa i Arjuna puhnuli u svoje transcendentalne školjke smješteni na velikim bojnim kolima koja su vukli bijeli konji.
VERSO 15:
O Senhor Kṛṣṇa soprou Seu búzio, chamado Pāñcajanya; Arjuna soprou o seu, o Devadatta; e Bhīma, o comedor voraz que executa tarefas hercúleas, soprou seu búzio aterrador, chamado Pauṇḍra.
STIH 15:
Gospodin Kṛṣṇa je puhnuo u Svoju školjku zvanu Pāñcajanya, Arjuna je puhnuo u svoju školjku zvanu Devadatta, a Bhīma, koji jede goleme količine hrane i izvršava divovske zadatke, puhnuo je u svoju strahovitu školjku zvanu Pauṇḍra.
VERSOS 16-18:
O rei Yudhiṣṭhira, filho de Kuntī, soprou seu búzio, o Anantavijaya, e Nakula e Sahadeva sopraram o Sughoṣa e Maṇipuṣpaka. Aquele grande arqueiro, o rei de Kāśī, o grande lutador Śikhaṇḍī, Dhṛṣṭadyumna, Virāṭa, o invencível Sātyaki, Drupada, os filhos de Draupadī, e outros, ó rei, tais como o poderoso filho de Subhadrā, todos sopraram seus respectivos búzios.
STIHOVI 16-18:
Kralj Yudhiṣṭhira, Kuntīn sin, puhnuo je u svoju školjku zvanu Anantavijaya, a Nakula i Sahadeva puhnuli su u Sughoṣu i Maṇipuṣpaku. Veliki strijelac – kralj Kāśīja, veliki borac Śikhaṇḍī, Dhṛṣṭadyumna, Virāṭa, nepobjedivi Sātyakī, Drupada, Draupadīni sinovi i drugi, poput Subhadrina sina snažnih ruku, puhnuli su u svoje školjke, o kralju.
VERSO 19:
O som proveniente destes diferentes búzios tornou-se estrondoso. Vibrando no céu e na terra, abalou os corações dos filhos de Dhṛtarāṣṭra.
STIH 19:
Zvuk različitih školjki postao je zaglušujući. Odjekujući nebom i zemljom, potresao je srca Dhṛtarāṣṭrinih sinova.
VERSO 20:
Naquele momento, Arjuna, o filho de Pāṇḍu, sentado na quadriga que portava a bandeira estampada com a marca de Hanumān, pegou seu arco e preparou-se para disparar suas flechas. Ó rei, após ver os filhos de Dhṛtarāṣṭra dispostos em formação militar, Arjuna então dirigiu ao Senhor Kṛṣṇa estas palavras.
STIH 20:
Tada je Arjuna, sin Pāṇḍua, stojeći na bojnim kolima sa zastavom koju je krasila slika Hanumāna, uzeo svoj luk, pripremivši se za boj. O kralju, pogledavši Dhṛtarāṣṭrine sinove svrstane u bojne redove, Arjuna se obratio Gospodinu Kṛṣṇi.
VERSOS 21-22:
Arjuna disse: Ó infalível, por favor, coloque minha quadriga entre os dois exércitos para que eu possa ver os aqui presentes, desejosos de lutar, e com quem devo me confrontar neste grande empreendimento bélico.
STIHOVI 21-22:
Arjuna reče: O Acyuta, molim Te, odvezi moja kola na sredinu bojnog polja, između dvije vojske, tako da mogu vidjeti sve okupljene osobe, željne borbe, s kojima se moram boriti u ovom velikom oružanom sukobu.
VERSO 23:
Deixe-me ver aqueles que vieram aqui para lutar, desejando agradar ao mal-intencionado filho de Dhṛtarāṣṭra.
STIH 23:
Dopusti mi da vidim one koji su došli ovamo boriti se, želeći zadovoljiti Dhṛtarāṣṭrina opaka sina.
VERSO 24:
Sañjaya disse: Ó descendente de Bharata, tendo recebido de Arjuna esta determinação, o Senhor Kṛṣṇa conduziu a magnífica quadriga no meio dos exércitos de ambos os grupos.
STIH 24:
Sañjaya reče: O potomče Bharate, kad je čuo Arjunine riječi, Gospodin Kṛṣṇa je odvezao savršena bojna kola na sredinu bojnoga polja i postavio ih između dvije vojske.
VERSO 25:
Na presença de Bhīṣma, de Droṇa e de todos os outros comandantes do mundo, o Senhor disse: “Simplesmente observe, Pārtha, todos os Kurus aqui reunidos”.
STIH 25:
U nazočnosti Bhīṣme, Droṇe i svih drugih poglavara svijeta Gospodin je rekao: „Pogledaj samo Pārtha sve Kurue koji su se ovdje okupili."
VERSO 26:
Foi aí então que Arjuna pôde ver, no meio dos exércitos de ambos os grupos, seus pais, avós, mestres, tios maternos, irmãos, filhos, netos, amigos e também seus sogros e benquerentes.
STIH 26:
Stojeći tamo između dviju vojski, Arjuna je vidio svoje očeve, djedove, učitelje, ujake, braću, sinove, unuke, prijatelje, taste i dobronamjernike.
VERSO 27:
Ao ver todas essas diferentes categorias de amigos e parentes, o filho de Kuntī, Arjuna, ficou dominado pela compaixão e falou as seguintes palavras.
STIH 27:
Vidjevši sve te prijatelje i rođake, Kuntīn sin Arjuna preplavljen samilošću obratio se Kṛṣṇi.
VERSO 28:
Arjuna disse: Meu querido Kṛṣṇa, vendo diante de mim meus amigos e parentes com tal espírito belicoso, sinto os membros do meu corpo tremer e minha boca secar.
STIH 28:
Arjuna reče: Dragi moj Kṛṣṇa, dok gledam pred sobom svoje prijatelje i rođake obuzete takvim borbenim duhom, osjećam kako mi udovi dršću, a usta mi se suše.
VERSO 29:
O meu corpo está todo tremendo, meus pêlos estão arrepiados, meu arco Gāṇḍīva está escorregando da minha mão e minha pele está ardendo.
STIH 29:
Koža mi se ježi, luk Gāṇḍīva mi klizi iz ruke, a cijelo mi tijelo dršće u žaru.
VERSO 30:
Já não tenho mais capacidade de continuar aqui. Estou esquecendo-me de mim mesmo e minha mente está girando. Eu só vejo motivo para o infortúnio, ó Kṛṣṇa, matador do demônio Keśī.
STIH 30:
Ne mogu više stajati ovdje. Pomućena uma, zaboravljam na sebe. O Kṛṣṇa, ubojico demona Keśīja, vidim samo uzroke nesreće.
VERSO 31:
Não consigo ver qual o bem que decorreria da morte de meus próprios parentes nesta batalha, nem posso eu, meu querido Kṛṣṇa, desejar vitória alguma, reino ou felicidade subseqüentes.
STIH 31:
Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj bici, niti mogu, dragi moj Kṛṣṇa, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu, kraljevstvo ili sreću.
VERSOS 32-35:
Ó Govinda, que nos adiantam um reino, felicidade ou até mesmo a própria vida quando todos aqueles em razão de quem somos impelidos a desejar tudo isto estão agora enfileirados neste campo de batalha? Ó Madhusūdana, quando mestres, pais, filhos, avós, tios maternos, sogros, netos, cunhados e outros parentes estão prontos a abandonar suas vidas e propriedades e colocam-se diante de mim, por que deveria eu querer matá-los, mesmo que, por sua parte, eles sejam capazes de matar-me? Ó mantenedor de todas as entidades vivas, não estou preparado para lutar com eles, nem mesmo em troca dos três mundos, muito menos desta Terra. Que prazer obteremos em matarmos os filhos de Dhṛtarāṣṭra?
STIHOVI 32-35:
O Govinda, što nam vrijede kraljevstvo, sreća, pa čak i sam život kada su svi oni za koje ih možemo željeti postrojeni na ovom bojnom polju? O Madhusūdana, kada učitelji, očevi, sinovi, djedovi, ujaci, tasti, unuci, šurjaci i drugi rođaci, spremni da ostave svoj život i imovinu, stoje preda mnom, zašto bih trebao željeti da ih ubijem, čak i ako me mogu ubiti? O održavatelju svih živih bića, nisam spreman da se borim protiv njih čak ni u zamjenu za sva tri svijeta, a kamoli za ovu Zemlju. Kakvo ćemo zadovoljstvo naći u ubijanju Dhṛtarāṣṭrinih sinova?
VERSO 36:
O pecado nos dominará se matarmos tais agressores. Portanto, não convém matarmos os filhos de Dhṛtarāṣṭra e nossos amigos. Que ganharíamos, ó Kṛṣṇa, esposo da deusa da fortuna, e como poderíamos ser felizes, matando nossos próprios parentes?
STIH 36:
Ako ubijemo takve napadače, na nas će pasti teret grijeha. Stoga ne bismo trebali ubiti Dhṛtarāṣṭrine sinove ni naše prijatelje. Što ćemo dobiti, o Kṛṣṇa, mužu božice sreće, i kako možemo biti sretni, ako ubijemo vlastite rođake?
VERSOS 37-38:
Ó Janārdana, embora estes homens, com seus corações dominados pela cobiça, não achem errado matar a própria família ou brigar com os amigos, por que deveríamos nós, que entendemos ser crime destruir uma família, ocupar-nos nestes atos pecaminosos?
STIHOVI 37-38:
O Janārdana, iako ovi ljudi, srca obuzeta pohlepom, ne vide ništa loše u ubijanju svoje obitelji ili sukobljavanju s prijateljima, zašto bismo mi, koji vidimo zločin u uništavanju obitelji, činili takva grešna djela?
VERSO 39:
Com a destruição da dinastia, a tradição eterna da família extingue-se, e assim o resto da família se envolve em irreligião.
STIH 39:
Uništavanjem dinastije uništava se vječna obiteljska tradicija i tako se preostali članovi obitelji odaju bezbožnosti.
VERSO 40:
Quando a irreligião é preeminente na família, ó Kṛṣṇa, as mulheres da família se poluem, e da degradação feminina, ó descendente de Vṛṣṇi, vem progênie indesejada.
STIH 40:
O Kṛṣṇa, kad u obitelji prevlada bezbožnost, žene u obitelji gube svoju čestitost, a s degradacijom žena, o potomče Vṛṣṇija, dolazi do rađanja nepoželjna potomstva.
VERSO 41:
Um aumento de população indesejada decerto causa vida infernal tanto para a família quanto para aqueles que destroem a tradição familiar. Os ancestrais dessas famílias corruptas caem, porque os rituais através dos quais se lhes oferecem alimento e água são inteiramente interrompidos.
STIH 41:
Povećanje nepoželjna stanovništva sigurno uzrokuje pakleni život i za obitelj i za one koji uništavaju obiteljsku tradiciju. Preci takvih degradiranih obitelji padaju, jer nuđenje hrane i vode precima biva potpuno obustavljeno.
VERSO 42:
Pelas ações más daqueles que destroem a tradição familiar, e acabam dando origem a crianças indesejadas, todas as espécies de projetos comunitários e atividades para o bem-estar da família entram em colapso.
STIH 42:
Zbog zlodjela onih koji uništavaju obiteljsku tradiciju i tako uzrokuju rađanje nepoželjne djece, sve vrste djelatnosti namijenjene dobrobiti društva i obitelji bivaju obustavljene.
VERSO 43:
Ó Kṛṣṇa, mantenedor da população, eu ouvi através da sucessão discipular que aqueles cujas tradições familiares são destruídas residem sempre no inferno.
STIH 43:
O Kṛṣṇa, održavatelju ljudi, čuo sam od učeničkog naslijeđa da oni koji uništavaju obiteljske tradicije uvijek prebivaju u paklu.
VERSO 44:
Para mim, seria melhor que os filhos de Dhṛtarāṣṭra, de armas na mão, matassem-me no campo de batalha, desarmado e sem opor resistência.
STIH 44:
Kako je čudno da se spremamo počiniti veoma grešna djela! Potaknuti željom za uživanjem u kraljevskoj sreći, namjeravamo ubiti vlastite rođake.
VERSO 45:
Ai de mim! Como é estranho que estejamos nos preparando para cometer atos extremamente pecaminosos. Levados pelo desejo de desfrutar da felicidade régia, estamos decididos a matar nossos próprios parentes.
STIH 45:
Za mene bi bilo bolje da ne pružim otpor i da me naoružani Dhṛtarāṣṭrini sinovi ubiju tako nenaoružana na bojnom polju.
VERSO 46:
Sañjaya disse: Arjuna, tendo falado estas palavras no campo de batalha, pôs de lado seu arco e flechas e sentou-se na quadriga, com sua mente dominada pelo pesar.
STIH 46:
Sañjaya reče: Rekavši to na bojnom polju, Arjuna je odložio svoj luk i strijele te sjeo na kola, uma obuzeta žalošću.