Skip to main content

VERSO 12

STIH 12

Texto

Tekst

tasya sañjanayan harṣaṁ
kuru-vṛddhaḥ pitāmahaḥ
siṁha-nādaṁ vinadyoccaiḥ
śaṅkhaṁ dadhmau pratāpavān
tasya sañjanayan harṣaṁ
kuru-vṛddhaḥ pitāmahaḥ
siṁha-nādaṁ vinadyoccaiḥ
śaṅkhaṁ dadhmau pratāpavān

Sinônimos

Synonyms

tasya — dele; sañjanayan — aumentando; harṣam — alegria; kuru-vṛddhaḥ — o patriarca da dinastia Kuru (Bhīṣma); pitāmahaḥ — o avô; siṁha-nādam — som de rugido, como de um leão; vinadya — vibrando; uccaiḥ — bem alto; śaṅkham — búzio; dadhmau — soprou; pratāpa-vān — o valente.

tasya – njegovu; sañjanayan – povećavajući; harṣam – radost; kuru-vṛddhaḥ – djed Kuru dinastije (Bhīṣma); pitāmahaḥ – djed; siṁha-nādam – glasan zvuk nalik rici lava; vinadya – odjekujući; uccaiḥ – vrlo glasno; śaṅkham – u školjku; dadhmau – puhnuo; pratāpa-vān – hrabri.

Tradução

Translation

Então Bhīṣma, o grande e valente patriarca da dinastia Kuru, o avô dos combatentes, soprou seu búzio bem alto, produzindo um som parecido com o rugido de um leão, dando alegria a Duryodhana.

Tada je Bhīṣma, veliki hrabri predak dinastije Kurua, djed boraca, snažno puhnuo u svoju školjku, proizvevši zvuk nalik na riku lava, razveselivši time Duryodhanu.

Comentário

Purport

O patriarca da dinastia Kuru podia entender o que se passava no interior do coração de seu neto Duryodhana, e, por sua compaixão natural por ele, tentou animá-lo, soprando bem alto seu búzio, fazendo jus à sua posição de leão. Indiretamente, pelo simbolismo do búzio, ele informou a seu deprimido neto Duryodhana que este não tinha nenhuma chance de ganhar a batalha, porque o Supremo Senhor Kṛṣṇa estava do outro lado. Mesmo assim, era seu dever conduzir a luta, e, com relação a isso, não pouparia nenhum esforço.

SMISAO: Djed dinastije Kurua shvatio je skrovite kutke srca svoga unuka Duryodhane i iz prirodne samilosti pokušao ga je razveseliti puhnuvši vrlo snažno u svoju školjku, kao što je dolikovalo njegovu lavljem položaju. Simboličnim puhanjem u školjku posredno je obavijestio svoga potištenog unuka Duryodhanu da nema nikakvih izgleda na pobjedu, jer je Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa bio na strani protivnika. Unatoč tome, njegova je dužnost bila da se bori i u tu svrhu nije trebalo žaliti truda.