Skip to main content

TEXT 41

STIH 41

Verš

Tekst

vyavasāyātmikā buddhir
ekeha kuru-nandana
bahu-śākhā hy anantāś ca
buddhayo ’vyavasāyinām
vyavasāyātmikā buddhir
ekeha kuru-nandana
bahu-śākhā hy anantāś ca
buddhayo ’vyavasāyinām

Synonyma

Synonyms

vyavasāya-ātmikā — rozhodná co se týče vědomí Kṛṣṇy; buddhiḥ — inteligence; ekā — jediná; iha — v tomto světě; kuru-nandana — ó milované dítě Kuruů; bahu-śākhāḥ — s mnoha větvemi; hi — zajisté; anantāḥ — bez omezení; ca — také; buddhayaḥ — inteligence; avyavasāyinām — těch, kteří nemají vědomí Kṛṣṇy.

vyavasāya-ātmikā – odlučni u svjesnosti Kṛṣṇe; buddhiḥ – inteligencija; ekā – samo jedna; iha – na ovom svijetu; kuru-nandana – o voljeni sine Kurua; bahu-śākhāḥ – na razne grane; hi – doista; anantāḥ – bezbroj; ca – također; buddhayaḥ – inteligencija; avyavasāyinām – onih koji nisu svjesni Kṛṣṇe.

Překlad

Translation

Ti, kdo kráčejí touto cestou, jsou rozhodní a mají jediný cíl. Ó milované dítě Kuruů, inteligence nerozhodných je rozvětvená.

Sljedbenici ovoga puta odlučni su u svojoj namjeri i imaju samo jedan cilj. O voljeni sine Kurua, inteligencija je neodlučnih razgranata.

Význam

Purport

Pevná víra, že vědomí Kṛṣṇy nás pozvedne k nejvyšší dokonalosti života, je inteligence vyavasāyātmikā. Caitanya-caritāmṛta (Madhya 22.62) uvádí:

SMISAO: Čvrsta vjera da svjesnost Kṛṣṇe može uzdignuti živo biće do najvišeg savršenstva života naziva se inteligencijom vyavasāyātmikā. U Caitanya-caritāmṛti (Madhya 22.62) rečeno je:

‘śraddhā’-śabde – viśvāsa kahe sudṛḍha niścaya
kṛṣṇe bhakti kaile sarva-karma kṛta haya
‘śraddhā’-śabde – viśvāsa kahe sudṛḍha niścaya
kṛṣṇe bhakti kaile sarva-karma kṛta haya

Víra je neochvějná důvěra v něco vznešeného. Když někdo plní povinnosti týkající se vědomí Kṛṣṇy, nemusí jednat ve vztahu k hmotnému světu, kde má závazky k rodinným tradicím, lidstvu či národu. V případě jednání s vidinou jeho plodů se naplňují reakce za dřívější dobré nebo zlé činy. Ten, kdo je probuzen k vědomí Kṛṣṇy, již nemusí usilovat o to, aby jeho činy přinášely dobré výsledky. Všechny činnosti toho, kdo si je vědom Kṛṣṇy, jsou na absolutní úrovni, neboť je již neovlivňují protiklady, jako je dobro a zlo. Nejvyšší dokonalostí, kterou skýtá vědomí Kṛṣṇy, je zřeknutí se hmotného pojetí života. Tohoto stavu se automaticky dosahuje vzrůstajícím vědomím Kṛṣṇy.

Vjera je nepokolebljivo pouzdanje u nešto uzvišeno. Kad netko obavlja dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, ne mora u materijalnom svijetu ispunjavati obveze prema obiteljskoj tradiciji, čovječanstvu ili narodu. Plodonosne su djelatnosti posljedice dobrih ili loših djela počinjenih u prošlosti. Osoba svjesna Kṛṣṇe ne treba više nastojati da stekne dobre rezultate svojim djelatnostima. Kada je utemeljena u svjesnosti Kṛṣṇe, sve su djelatnosti na apsolutnoj razini, jer više ne podliježu dvostranostima poput dobra i zla. Najviše savršenstvo svjesnosti Kṛṣṇe predstavlja odricanje od materijalnog shvaćanja života. Taj se stadij automatski dostiže napredovanjem u svjesnosti Kṛṣṇe.

Rozhodnost osoby vědomé si Kṛṣṇy se zakládá na poznání. Vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā su-durlabhaḥ — taková osoba je vzácná, vznešená duše, která dobře ví, že Vāsudeva neboli Kṛṣṇa je původem všech projevených příčin. Když někdo jedná s vědomím Kṛṣṇy, může tím prokazovat tu největší službu všem — sobě, rodině, společnosti, zemi či lidstvu, tak jako se zaléváním kořene stromu přirozeně dodává vláha větvím a listům. Pokud je Kṛṣṇa s jeho jednáním spokojen, budou spokojeni všichni.

Odlučna namjera osobe svjesne Kṛṣṇe temelji se na znanju. Vāsudevaḥ sarvam iti sa mahātmā su-durlabhaḥ: osoba svjesna Kṛṣṇe rijetka je dobra duša koja savršeno dobro zna da je Vāsudeva, Kṛṣṇa, korijen svih očitovanih uzroka. Kao što zalijevanjem korijena drveta dajemo vodu lišću i granama, tako djelujući u svjesnosti Kṛṣṇe možemo učiniti najveću službu za svakoga – za sebe, obitelj, društvo, zemlju i čovječanstvo. Ako je Kṛṣṇa zadovoljan našim djelatnostima, onda će svi biti zadovoljni.

Službu s vědomím Kṛṣṇy je ovšem nejlépe vykonávat pod zkušeným vedením duchovního učitele, pravého zástupce Kṛṣṇy, který zná povahu svého žáka a ví, jak ho k jednání s vědomím Kṛṣṇy vést. Aby tedy člověk skutečně znal vědomí Kṛṣṇy, musí jednat s pevným odhodláním a poslouchat Kṛṣṇova zástupce. Pokyn pravého duchovního učitele by měl přijmout za své životní poslání. Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura nás ve svých proslulých modlitbách k duchovnímu učiteli učí:

U svjesnosti Kṛṣṇe možemo najbolje služiti pod sposobnim vodstvom duhovnog učitelja, Kṛṣṇina vjerodostojnog predstavnika, koji poznaje prirodu učenika i koji ga može poučiti kako treba djelovati u svjesnosti Kṛṣṇe. Stoga, da bismo postali napredni u svjesnosti Kṛṣṇe, moramo djelovati odlučno i slušati Kṛṣṇina predstavnika, prihvaćajući upute vjerodostojna duhovnog učitelja kao misiju svoga života. U svojim glasovitim molitvama posvećenim duhovnom učitelju, Śrīla Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura nas poučava:

yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatiḥ kuto ’pi
dhyāyan stuvaṁs tasya yaśas tri-sandhyaṁ
vande guroḥ śrī-caraṇāravindam
yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatiḥ kuto ’pi
dhyāyan stuvaṁs tasya yaśas tri-sandhyaṁ
vande guroḥ śrī-caraṇāravindam

“Uspokojením duchovního učitele je uspokojen i Nejvyšší Pán, Osobnost Božství. A pokud duchovní učitel není spokojen, není možné dospět na úroveň vědomí Kṛṣṇy. Proto bych měl o něm třikrát denně meditovat, modlit se za jeho milost a skládat mu, svému duchovnímu učiteli, uctivé poklony.”

„Zadovoljavajući duhovnog učitelja osoba zadovoljava Svevišnju Božansku Osobu. Ako ne zadovolji duhovnog učitelja, ne može se uzdignuti na razinu svjesnosti Kṛṣṇe. Zato treba meditirati i moliti se tri puta dnevno za milost duhovnog učitelja, odajući mu svoje ponizno poštovanje."

Celý proces ovšem závisí na dokonalém poznání duše, převyšující pojetí těla — nikoliv na teoretickém, ale praktickém poznání, kdy je již vyloučena možnost smyslového požitku, který se projevuje činnostmi s touhou po jejich plodech. Ti, jejichž mysl není neochvějná, bývají různými plododosnými činy svedeni z cesty.

Čitav proces ovisi o savršenom, ne teorijskom već praktičnom, znanju o duši transcendentalnoj prema tjelesnom shvaćanju – kada više nema mogućnosti za zadovoljavanje osjetila koje se očituje u plodonosnim djelatnostima. Onaj tko nije usredotočio svoj um na Svevišnjega biva zaveden raznim vrstama plodonosnih djelatnosti.