Skip to main content

KAPITOLA PIATA

PETO POGLAVLJE

Karma-yoga — konanie s mysľou upretou na Kṛṣṇu

Karma-yoga – djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe

VERŠ 1:
Arjuna riekol: „Ó, Kṛṣṇa, najprv ma žiadaš, aby som sa zriekol činov, a potom mi zasa odporúčaš činnosť v duchu oddanosti. Prosím Ťa, povedz mi naisto, čo z toho je lepšie?“
STIH 1:
Arjuna reče: O Kṛṣṇa, najprije tražiš od mene da se odreknem djelovanja, a onda mi preporučuješ djelovanje s predanošću. Molim Te, reci mi sada jasno što je bolje?
VERŠ 2:
Vznešený riekol: „Zrieknutie sa činnosti i činnosť s oddanosťou vedú k vyslobodeniu. Z týchto dvoch je však oddaná služba lepšia než zrieknutie sa činnosti.
STIH 2:
Božanska Osoba odgovori: I odricanje od djelovanja i djelovanje s predanošću povoljni su za dostizanje oslobođenja, ali predano je služenje bolje od odricanja od djelovanja.
VERŠ 3:
Človek, ktorý netúži po výsledkoch svojich činov a ani k nim nechová nenávisť, si naozaj odrieka. Taký človek, zbavený všetkých dualít, sa ľahko vymaní z hmotného otroctva a je celkom oslobodený, ó, bojovník mocných paží.
STIH 3:
Onaj tko ne mrzi niti želi plodove svojih djelatnosti uvijek je utemeljen u odricanju. Takva osoba, oslobođena svih dvostranosti, lako nadilazi materijalno ropstvo i biva potpuno oslobođena, o Arjuna snažnih ruku.
VERŠ 4:
Iba nevedomí tvrdia, že oddaná služba (karma-yoga) sa odlišuje od analytického štúdia hmotného sveta (sāṅkhye). No naozaj učení hovoria, že správnym nasledovaním jednej z týchto ciest sa dosiahne výsledok oboch.
STIH 4:
Samo neuki ljudi izjavljuju da se predano služenje [karma-yoga] razlikuje od analitičkog proučavanja materijalnog svijeta [sāṅkhye]. Po mišljenju učenih osoba, onaj tko se posveti jednom od ovih dvaju putova stječe rezultate obaju.
VERŠ 5:
Vpravde vidí ten, kto vie, že stav dosiahnutý analytickým štúdiom možno dosiahnuť aj oddanou službou a že analytické štúdium a oddaná služba sú na rovnakej úrovni.
STIH 5:
Onaj tko zna da se položaj dostignut analitičkim proučavanjem može dostići i predanim služenjem i tko zato smatra da su analitičko proučavanje i predano služenje na istoj razini, vidi stvari takve kakve jesu.
VERŠ 6:
Samotné zrieknutie sa všetkých činností bez oddanej služby Pánovi nemôže nikoho urobiť šťastným. No múdry človek zamestnaný v oddanej službe môže okamžite dosiahnuť Najvyššieho.
STIH 6:
Samo odricanje od svih djelatnosti, bez predana služenja Gospodina, ne može osobi donijeti sreću, ali misaona osoba koja predano služi može odmah dostići Svevišnjega.
VERŠ 7:
Človek konajúci s čistou oddanosťou, ktorý je dokonalou dušou a ktorý ovláda myseľ a zmysly, je milý všetkým a všetci sú milí jemu. Hoci je vždy činný, nikdy sa nezapletie do následkov svojich činov.
STIH 7:
Čista duša koja djeluje s predanošću i koja vlada svojim umom i osjetilima draga je svakome i svatko je njoj drag. Premda uvijek djeluje, nikada ne biva zapletena.
VERŠE 8-9:
Človek s božským vedomím vždy dobre vie, že vlastne nič nerobí, aj napriek tomu, že sa pozerá, počúva, hmatá, čuchá, je, pohybuje sa, spí, dýcha, hovorí, vylučuje, prijíma a otvára alebo zatvára oči. Uvedomuje si pritom, že sú to len hmotné zmysly, ktoré sa zaoberajú zmyslovými predmetmi, a že on je nad ne povznesený.
STIHOVI 8-9:
Osoba s božanskom svjesnošću, iako gleda, sluša, miriše, jede, hoda, spava i diše, uvijek u sebi zna da zapravo ništa ne čini, jer dok govori, obavlja nuždu, prima ili otvara i zatvara oči uvijek zna da samo materijalna osjetila dolaze u dodir sa svojim predmetima i da je od njih odvojena.
VERŠ 10:
Kto si koná svoju povinnosť bez lipnutia a plody svojej práce prenecháva Najvyššiemu Pánovi, toho sa nedotkne hriech, tak, ako sa voda nedotkne lotosového listu.
STIH 10:
Onaj tko vrši svoju dužnost bez vezanosti, predajući rezultate Svevišnjem Gospodinu, ne podliježe utjecaju grešna djela, kao što lotosov cvijet ne dodiruje voda.
VERŠ 11:
Yogīni, ktorí zanechali všetkej pripútanosti, konajú svoje činy telom, mysľou, inteligenciou a zmyslami len preto, aby očistili svoje „ja“.
STIH 11:
Ostavljajući svu vezanost, yogīji djeluju tijelom, umom, inteligencijom pa čak i osjetilima, samo da bi se pročistili.
VERŠ 12:
Duša pevne zakotvená v oddanosti dosiahne trvalý mier, lebo Mi obetuje plody svojich činov, zatiaľ čo človek, ktorý nie je spojený s Božstvom a lipne na plodoch svojich činov, je pripútaný.
STIH 12:
Nepokolebljivo predana duša dostiže savršen mir, jer nudi rezultate svih djelatnosti Meni, dok osoba koja nije sjedinjena s Božanskom Osobom, već žudi za plodovima svoga rada, biva zapletena.
VERŠ 13:
Vtelená bytosť, ktorá ovláda svoju povahu a v mysli sa vzdáva všetkých činov, šťastne prebýva v meste s deviatimi bránami (v hmotnom tele), nič nekoná a ani k činom nepobáda.
STIH 13:
Kada utjelovljeno živo biće ovlada svojom prirodom i u umu se odrekne svih djelatnosti, sretno prebiva u gradu s devet dveri [materijalnom tijelu], ne djelujući i ne uzrokujući djelovanje.
VERŠ 14:
Vtelená duša ovládajúca telo nevytvára činy ani ich plody a ani k činom nikoho nepobáda. To všetko spôsobujú tri kvality hmotnej prírody.
STIH 14:
Utjelovljeni duh, gospodar grada svoga tijela, ne stvara djelatnosti ili plodove djela, niti potiče ljude na djelovanje. Sve to čine guṇe materijalne prirode.
VERŠ 15:
Ani Najvyšší Pán sa nezúčastňuje zbožných či hriešnych činov, nech ich vykonal hocikto. Vtelené bytosti sú však zmätené nevedomosťou, ktorá zakrýva ich pravé poznanie.
STIH 15:
Svevišnji Gospodin ne prihvaća ničija grešna ili pobožna djela. Utjelovljena su bića zbunjena, zbog neznanja koje prekriva njihovo pravo znanje.
VERŠ 16:
Keď je však človek osvietený poznaním, ktoré rozptýlilo nevedomosť, potom toto poznanie odhalí všetko tak, ako je za bieleho dňa všetko ožiarené slnkom.
STIH 16:
Kada je živo biće prosvijetljeno znanjem koje uništava neznanje, njegovo znanje sve razotkriva, kao što sunce po danu sve obasjava.
VERŠ 17:
Tí, ktorých myseľ, viera a inteligencia sú uprené na Najvyššieho a ktorí hľadajú u Neho útočisko, sa dokonalým poznaním celkom očistia od všetkých pochybností, a takto kráčajú cestou oslobodenia.
STIH 17:
Kada osoba usredotoči svoj um i inteligenciju na Svevišnjega, polažući svoju vjeru u Njega i prihvaćajući Njegovo okrilje, zahvaljujući potpunu znanju sve njezine dvojbe u potpunosti nestaju i tako napreduje na putu oslobođenja.
VERŠ 18:
Vďaka správnemu poznaniu vidia múdri v učenom a pokornom brāhmaṇovi, v krave, v slonovi, v psovi a v pojedačovi psov jedno a to isté.
STIH 18:
Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brāhmaṇu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse [koji ne pripada ni jednoj kasti].
VERŠ 19:
Tí, ktorých myseľ zotrváva v rovnováhe a v harmónii, prekonali už zrodenie a smrť. Sú bezchybní ako Brahman, a preto už zotrvávajú v Brahmane.
STIH 19:
Oni čiji su umovi utemeljeni u viziji jednakosti već su nadvladali stanja rođenja i smrti. Besprijekorni su kao Brahman i stoga su već utemeljeni u Brahmanu.
VERŠ 20:
Človek, ktorý sa neraduje, keď dosiahne niečo príjemné, a ani ho nerozruší, keď ho zastihne niečo nepríjemné, ktorý má neochvejnú inteligenciu, nie je pomýlený a pozná vedu o Bohu, už zotrváva v transcendencii.
STIH 20:
Osoba koja se ne raduje kada stekne što ugodno niti jadikuje kada stekne što neugodno, čija je inteligencija utemeljena u jastvu, koja nije zbunjena i koja zna nauk o Bogu, već je utemeljena u transcendenciji.
VERŠ 21:
Takýto oslobodený človek sa vo svojom vnútri teší z ustavičnej radosti, lebo ho nepriťahujú hmotné zmyslové pôžitky. Takto sa raduje z bezmedznej blaženosti, pretože je sústredený na Najvyššieho.
STIH 21:
Takva oslobođena osoba ne osjeća privlačnost prema materijalnom osjetilnom zadovoljstvu, već uvijek u transu uživa u unutarnjem zadovoljstvu. Na taj način samospoznata duša uživa u beskrajnoj sreći, jer se usredotočuje na Svevišnjeg.
VERŠ 22:
Pôžitky zrodené zo styku so zmyslovými predmetmi sú zdrojom strastí. Majú počiatok i koniec, ó, syn Kuntī, a múdry v nich nenachádza potešenie.
STIH 22:
Inteligentna osoba ne uživa u izvorima bijede, koji nastaju dodirom s materijalnim osjetilima. O Kuntīn sine, takvi užici imaju početak i kraj i mudar čovjek ne nalazi u njima zadovoljstvo.
VERŠ 23:
Kto dokáže čeliť popudom hmotných zmyslov a odolávať náporom túžob a hnevu, skôr, než opustí telo, je v tomto svete správne umiestnený a šťastný.
STIH 23:
Ako osoba prije nego što napusti sadašnje tijelo može podnositi nagone materijalnih osjetila i obuzdati silu želje i srdžbe, utemeljena je u dobru položaju i sretna u ovome svijetu.
VERŠ 24:
Ten, kto je vo svojom vnútri blažený, kto nachádza vo svojom vnútri potešenie a je upriamený do svojho vnútra, je skutočne dokonalým mystikom. Je sebarealizovanou oslobodenou dušou a nakoniec dosiahne Najvyššieho.
STIH 24:
Onaj tko nalazi sreću u sebi, tko aktivno uživa u unutarnjem zadovoljstvu i teži za unutarnjim ciljem savršen je mistik. Oslobođen je u Svevišnjem i na kraju dostiže Svevišnjeg.
VERŠ 25:
Vyslobodenie na úrovni Najvyššieho dosiahnu tí, ktorí sú mimo duality prameniacej z pochybností, ktorí sú zbavení hriechu, vždy konajú pre blaho všetkých bytostí a ktorých myseľ je obrátená dovnútra.
STIH 25:
Osobe zaokupljene unutarnjim životom, koje su nadišle dvostranosti rođene iz sumnje i koje uvijek djeluju za dobrobit svih živih bića, oslobođene grijeha, dostižu oslobođenje u Svevišnjem.
VERŠ 26:
Vyslobodenie na úrovni Najvyššieho majú na dosah tí, ktorí sa zbavili všetkých hmotných túžob a hnevu, ktorí spoznali svoje „ja“, dokážu sa ovládať a neustále sa snažia dosiahnuť dokonalosť.
STIH 26:
Samospoznatim i samoovladanim osobama, oslobođenim srdžbe i svih materijalnih želja, koje uvijek nastoje dostići savršenstvo, osigurano je oslobođenje u Svevišnjem u skoroj budućnosti.
VERŠE 27-28:
Keď sa transcendentalista, túžiaci po vyslobodení, odpúta od vonkajších zmyslových predmetov, keď uprie pohľad medzi obočie, zastaví prúdenie vdychov a výdychov v nosných dierkach a ovládne tak zmysly, myseľ a inteligenciu, zbaví sa túžob, strachu a hnevu. Kto sa vždy nachádza v tomto stave, je zaiste vyslobodený.
STIHOVI 27-28:
Prekidajući dodir sa svim vanjskim predmetima osjetila, neprestano usmjeravajući pogled između obrva, zadržavajući udah i izdah u nosnicama i tako vladajući umom, osjetilima i inteligencijom, transcendentalist koji teži za oslobođenjem oslobađa se želje, straha i srždbe. Onaj tko se uvijek nalazi u tom stanju sigurno je oslobođen.
VERŠ 29:
Múdry človek, ktorý si Ma plne uvedomuje a vie, že Ja som konečným príjemcom všetkých obetí a pokánia, Najvyšším Pánom všetkých planét a polobohov a priateľom všetkých bytostí, sa oslobodí od hmotných strastí a dosiahne mier.“
STIH 29:
Osoba potpuno svjesna Mene, koja zna da sam vrhovni uživatelj svih žrtvovanja i strogosti, gospodar svih planeta i polubogova te dobročinitelj i dobronamjernik svih živih bića dostiže mir oslobađajući se patnje uzrokovane materijalnim bijedama.