Znanje o Apsolutu

SMISAO: U sedmom poglavlju Bhagavad-gīte bit će potpuno opisana priroda svjesnosti Kṛṣṇe. Kṛṣṇa je pun sveg obilja i u ovom će poglavlju biti opisano kako očituje ta obilja. Kṛṣṇa će opisati četiri vrste sretnih ljudi koji Mu postaju privrženi i četiri vrste nesretnih ljudi koji Ga nikada ne prihvaćaju.

U prvih šest poglavlja Bhagavad-gīte, živo je biće bilo opisano kao nematerijalna duhovna duša, koja različitim vrstama yoge može dostići samospoznaju. Na kraju šestoga poglavlja bilo je objašnjeno da je postojana usredotočenost uma na Kṛṣṇu ili, drugim riječima, svjesnost Kṛṣṇe, najviši oblik yoge. Apsolutna Istina može se u potpunosti spoznati jedino usredotočivanjem uma na Kṛṣṇu, ni na koji drugi način. Spoznaja neosobnog brahmajyotija ili lokalizirane Paramātme ne predstavlja savršeno znanje o Apsolutnoj Istini, jer je djelomična. Potpuno, znanstveno znanje je Kṛṣṇa i onome tko je svjestan Kṛṣṇe sve se razotkriva. U potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe osoba zna da je Kṛṣṇa krajnje, nepobitno znanje. Različite vrste yoge samo su sredstva za postizanje cilja na putu svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko se izravno posveti svjesnosti Kṛṣṇe samim tim stječe potpuno znanje o brahmajyotiju i Parāmātmi. Njegujući svjesnost Kṛṣṇe shvaća sve u potpunosti – Apsolutnu Istinu, živa bića, materijalnu prirodu i njihova očitovanja.

Stoga trebamo početi primjenjivati yogu u skladu s uputama koje je Kṛṣṇa dao u posljednjem stihu šestoga poglavlja. Um možemo usredotočiti na Kṛṣṇu, Svevišnjeg, propisanim predanim služenjem u devet različitih oblika, od kojih je śravaṇam prvi i najvažniji. Gospodin zato kaže Arjuni – tac chṛṇu: „počuj Me". Nitko ne može biti veći autoritet od Kṛṣṇe. Zato osoba koja sluša Njegove riječi stječe najveću priliku za dostizanje savršene svjesnosti Kṛṣṇe. Znanje moramo primiti od samoga Kṛṣṇe ili od Kṛṣṇina čistog bhakte, a ne od bezbožna skorojevića, ponosna na svoju akademsku naobrazbu.

Proces razumijevanja Kṛṣṇe, Svevišnje Božanske Osobe, Apsolutne Istine, opisan je u drugom poglavlju prvoga pjevanja Śrīmad-Bhāgavatama:

„Slušanje vedskih spisa koji govore o Kṛṣṇi ili Bhagavad-gīte, koju je izgovorio sam Kṛṣṇa, pobožno je djelo. Gospodin Kṛṣṇa, koji prebiva u srcu svih živih bića, djeluje kao najdobrohotniji prijatelj i pročišćava bhaktu koji neprestano sluša o Njemu. Na taj način bhakta prirodno razvija svoje uspavano transcendentalno znanje. Slušajući Bhāgavatam ili bhakte koji govore o Kṛṣṇi posvećuje se predanom služenju Gospodina sa sve većom odlučnošću. Napredujući u predanu služenju oslobađa se guṇa strasti i neznanja, a materijalna požuda i pohlepa postupno nestaju. Pročišćen od tih nečistoća, ostaje postojano utemeljen na razini čiste vrline, nalazi nadahnuće u predanom služenju i savršeno shvaća nauk o Bogu. Tako bhakti-yoga presijeca čvrst čvor materijalne privlačnosti i omogućuje mu da se odmah uzdigne na razinu asaṁśayaṁ samagram, razumijevanja Vrhovne Apsolutne Istine, Božanske Osobe." (Bhāg. 1.2.17–21) Nauk o Kṛṣṇi možemo shvatiti jedino slušanjem Kṛṣṇe ili Njegova bhakte svjesnog Kṛṣṇe.

SMISAO: Potpuno znanje obuhvaća znanje o pojavnom svijetu, duhu koji stoji iza njega i njihovu izvoru. To je transcendentalno znanje. Gospodin želi objasniti taj sustav znanja Arjuni zato što je Njegov povjerljivi bhakta i prijatelj. To je objasnio na početku četvrtoga poglavlja i sada ponovno potvrđuje: potpuno znanje može steći samo Gospodinov bhakta u učeničkom naslijeđu koje potječe od samoga Gospodina. Stoga svojom inteligencijom trebamo shvatiti izvor sveg znanja, koji je uzrok svih uzroka i jedini predmet meditacije u svim vrstama yoge. Kada spoznamo uzrok svih uzroka, spoznat ćemo sve što se može spoznati i ništa nam neće ostati nepoznato. U Vedama (Muṇḍaka Upaniṣada 1.3) rečeno je: kasmin bhagavo vijñāte sarvam idaṁ vijñātaṁ bhavati.

SMISAO: Postoje različite vrste ljudi. Od mnogo tisuća ljudi jednoga može zanimati transcendentalna spoznaja u dovoljnoj mjeri da pokuša shvatiti jastvo, tijelo i Apsolutnu Istinu. Ljudi su većinom zaokupljeni životinjskim sklonostima, kao što su jedenje, spavanje, branjenje i razmnožavanje. Transcendentalno znanje ne zanima gotovo nikoga. Prvih šest poglavlja Gīte namijenjeno je onima koje zanima transcendentalno znanje o jastvu, Vrhovnom Jastvu i procesu spoznaje putem jñāna-yoge, dhyāna-yoge i razlučivanja jastva od materije. No Kṛṣṇu mogu shvatiti isključivo osobe svjesne Kṛṣṇe. Drugi transcendentalisti mogu spoznati neosobni Brahman, jer je lakše spoznati neosobni Brahman nego Kṛṣṇu. Kṛṣṇa je Vrhovna Osoba, ali je istodobno iznad dosega znanja o Brahmanu i Paramātmi. Yogīji i jñānīji bivaju zbunjeni u pokušaju da shvate Kṛṣṇu. Premda je najveći od svih impersonalista, Śrīpāda Śaṅkarācārya, priznao u svom tumačenju Gīte da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba, njegovi sljedbenici ne prihvaćaju Kṛṣṇu kao takva, jer je Kṛṣṇu vrlo teško shvatiti, čak i onima koji su spoznali neosobni Brahman.

Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba, uzrok svih uzroka, prvobitni Gospodin Govinda. Īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ sac-cid-ānanda-vigrahaḥ / anādir ādir govindaḥ sarva-kāraṇa-kāraṇam. Ljudi koji nisu bhakte teško Ga mogu shvatiti. Iako izjavljuju da je put bhakti, predanog služenja, vrlo lak, ne mogu ga slijediti. Ako je put bhakti tako lak kao što sami tvrde, zašto onda prihvaćaju težak put? Ustvari put bhakti nije lak. Takozvani put bhakti koji slijede neovlaštene osobe bez znanja o bhakti može biti lak; no kada se istinski slijedi po pravilima i propisima, spekulativni učenjaci i filozofi odstupaju od njega i padaju. Śrīla Rūpa Gosvāmī piše u svom Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.2.101):

„Predano služenje Gospodina koje se ne temelji na ovlaštenim vedskim spisima, kao što su Upaniṣade, Purāṇe i Nārada-pañcarātra, predstavlja samo nepotrebno uznemirenje u društvu."

Impersonalist koji je spoznao Brahman ili yogī koji je spoznao Nad-dušu, Paramātmu, ne mogu shvatiti Kṛṣṇu, Svevišnju Božansku Osobu, kao sina majke Yaśode ili vozača Arjuninih bojnih kola. Čak su i veliki polubogovi katkada zbunjeni kada je u pitanju Kṛṣṇa (muhyanti yat sūrayaḥ). Māṁ tu veda na kaścana: „Nitko Me ne poznaje takva kakav jesam", kaže Gospodin. Ako Ga netko poznaje – sa mahātmā su-durlabhaḥ – takva je velika duša vrlo rijetka. Onaj tko ne služi Gospodina s predanošću ne može shvatiti Njegovu pravu prirodu (tattvataḥ), čak ni ako je velik učenjak ili filozof. Samo čisti bhakte mogu u izvjesnoj mjeri shvatiti nepojmljive transcendentalne odlike Kṛṣṇe, uzroka svih uzroka, u Njegovoj svemoći i obilju, u Njegovu bogatstvu, slavi, snazi, ljepoti, znanju i odricanju, jer je Kṛṣṇa naklonjen Svojim bhaktama. On je posljednja riječ u spoznaji Brahmana i samo bhakte mogu spoznati Njegovu pravu prirodu. Zato je rečeno:

„Nitko ne može shvatiti Kṛṣṇu tupim materijalnim osjetilima. On se razotkriva bhaktama koji Ga transcendentalno služe s ljubavlju, zadovoljan njihovim predanim služenjem." (Bhakti-rasāmṛta-sindhu 1.2.234)

SMISAO: Nauk o Bogu raščlanjuje prirodni položaj Boga i Njegovih različitih energija. Materijalna se priroda naziva prakṛti, odnosno energija Gospodina u Njegovim različitim puruṣa inkarnacijama (ekspanzijama). To je opisano u Sātvata-tantri:

„Radi stvaranja materijalnoga svijeta Kṛṣṇina potpuna ekspanzija poprima oblike triju Viṣṇua. Prvi, Mahā-Viṣṇu, stvara sveukupnu materijalnu energiju, poznatu kao mahat-tattva. Drugi, Garbhodakaśāyī Viṣṇu, ulazi u svaki svemir kako bi u njemu stvorio raznolikosti. Treći, Kṣīrodakaśāyī Viṣṇu, poznat kao Paramātmā, ekspandira se kao sveprožimajuća Nad-duša u svim svemirima. Nazočan je čak i u atomima. Onaj tko shvati ta tri Viṣṇua može biti oslobođen materijalne zapletenosti."

Materijalni je svijet privremeno očitovanje tek jedne od Gospodinovih energija. Svim djelatnostima materijalnog svijeta upravljaju spomenute tri Viṣṇu ekspanzije Gospodina Kṛṣṇe. Ti se puruṣe nazivaju inkarnacije. Onaj tko ne zna nauk o Bogu (Kṛṣṇi) obično misli da je materijalni svijet stvoren za uživanje živih bića i da su živa bića puruṣe – uzroci, upravitelji i uživatelji materijalne energije. Prema Bhagavad-gīti taj je ateistički zaključak pogrešan. U navedenom je stihu rečeno da je Kṛṣṇa izvorni uzrok materijalnog svijeta. Śrīmad-Bhāgavatam to potvrđuje. Sastojci materijalnog svijeta Gospodinove su odvojene energije. Čak je i brahmajyoti, krajnji cilj impersonalista, duhovna energija koja se očituje na duhovnom nebu. U brahmajyotiju, kojeg impersonalisti smatraju krajnjim, vječnim ciljem, ne postoji duhovna raznolikost kao na Vaikuṇṭhalokama. Paramātmā je privremeni, sveprožimajući vid Kṣīrodakaśāyī Viṣṇua. Ona ne postoji vječno u duhovnom svijetu. Prema tome, prava Apsolutna Istina je Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa. On je potpun energetik i posjeduje različite, odvojene i unutarnje, energije.

Materijalna se energija sastoji od osam glavnih očitovanja, koja su ovdje opisana. Prvih pet očitovanja – zemlja, voda, vatra, zrak i nebo – nazivaju se golemim ili grubim tvorevinama i obuhvaćaju pet predmeta osjetila. Oni su očitovanja fizičkog zvuka, dodira, oblika, okusa i mirisa. Materijalna znanost proučava samo tih deset elemenata i ništa više. No materijalisti zanemaruju ostala tri elementa – um, inteligenciju i lažni ego. Filozofi koji proučavaju djelatnosti uma također nemaju savršeno znanje, jer ne poznaju krajnji izvor, Kṛṣṇu. Lažni ego („ja sam" i „ovo je moje"), koji predstavlja temeljno načelo materijalnog postojanja, obuhvaća deset osjetilnih organa za vršenje materijalnih djelatnosti. Inteligencija se odnosi na cjelokupnu materijalnu kreaciju, zvanu mahat-tattva. Tako se od Gospodinovih osam odvojenih energija očituju dvadeset četiri elementa materijalnog svijeta, koje proučava ateistička sāṅkhya filozofija. Oni su izvorno ogranci Kṛṣṇinih energija i odvojeni su od Njega, ali ateistički sāṅkhya filozofi, koji nemaju veliko znanje, ne znaju da je Kṛṣṇa uzrok svih uzroka. Predmet sāṅkhya filozofije samo je očitovanje Kṛṣṇine izvanjske energije, opisane u Bhagavad-gīti.

SMISAO: Ovdje je jasno rečeno da živa bića pripadaju višoj prirodi (ili energiji) Svevišnjeg Gospodina. Niža je energija materija, koja se očituje u obliku različitih elemenata, kao što su zemlja, voda, vatra, zrak, eter, um, inteligencija i lažni ego. Oba oblika materijalne energije, grubi (zemlja itd.) i suptilni (um itd.), proizvodi su niže energije. Živa bića, koja iskorištavaju te niže energije u različite svrhe, predstavljaju višu energiju Svevišnjega Gospodina. Sva zbivanja u materijalnom svijetu odvijaju se zahvaljujući toj energiji. Kozmičko očitovanje nema moć djelovanja, ako ga ne pokrene viša energija, živo biće. Energetik uvijek upravlja energijama i zato Gospodin uvijek upravlja živim bićima – ona nemaju neovisno postojanje. Živa bića nikada ne posjeduju moć ravnu Njegovoj, kao što neinteligentni ljudi misle. Razlika između živih bića i Gospodina opisana je u Śrīmad-Bhāgavatamu (10.87.30):

„O Vrhovno Vječno Biće! Kad bi utjelovljena živa bića bila vječna i sveprožimajuća kao Ti, ne bi bila pod Tvojom upravom. No prihvatimo li da su živa bića sićušne energije Tvoga Gospodstva, time ih odmah stavljamo pod Tvoju vrhovnu upravu. Stoga pravo oslobođenje živih bića podrazumijeva predavanje Tvojoj upravi. To će ih predavanje usrećiti. Samo u tom prirodnom položaju mogu biti upravitelji. Ljudi ograničena znanja, koji zastupaju monističku teoriju da su Bog i živa bića jednaki u svakom pogledu, vođeni su pogrešnom, nečistom mišlju."

Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa jedini je upravitelj. Sva su živa bića pod Njegovom upravom. Ona su Njegova viša energija, jer su iste prirode kao Svevišnji, ali nikada nisu jednaka Gospodinu po količini moći. Dok iskorištava grubu i suptilnu nižu energiju (materiju), viša energija (živo biće) zaboravlja svoj pravi duhovni um i inteligenciju. Taj je zaborav posljedica utjecaja materije. Ali kada se oslobodi utjecaja iluzorne materijalne energije, dostiže razinu oslobođenja, zvanu mukti. Pod utjecajem materijalne iluzije lažni ego misli: „Ja sam materija i materijalni posjedi su moji." Svoj pravi položaj živo biće spoznaje kada se oslobodi svih materijalnih shvaćanja, uključujući shvaćanje o sjedinjavanju s Bogom u svakom pogledu. Tako možemo zaključiti da Gītā potvrđuje da je živo biće samo jedna od Kṛṣṇinih mnogobrojnih energija. Kada se ta energija oslobodi materijalne okaljanosti, postaje potpuno svjesna Kṛṣṇe, odnosno oslobođena.

SMISAO: Sve što postoji proizvod je materije i duha. Duh je temelj kreacije i stvara materiju. Duh ne nastaje u određenu stadiju materijalnog razvoja. Naprotiv, materijalni se svijet očituje samo na temelju duhovne energije. Materijalno se tijelo razvija zato što je duh prisutan u materiji. Dijete postupno raste i prolazi kroz dječaštvo i zrelo doba zbog prisutnosti više energije, duhovne duše. Slično tome, čitavo kozmičko očitovanje golemog svemira razvija se zbog nazočnosti Nad-duše, Viṣṇua. Duh i materija, koji dolaze u dodir kako bi očitovali ovaj golemi kozmički oblik, izvorno su Gospodinove energije. Stoga je Gospodin prvobitan uzrok svega. Sićušni djelić Gospodina, živo biće, može biti uzrok velikog nebodera, tvornice ili grada, ali ne može biti uzrok velikog svemira. Uzrok je velikog svemira velika duša, odnosno Nad-duša. Kṛṣṇa, Svevišnji, uzrok je i velikih i malih duša. Stoga je prvobitni uzrok svih uzroka. To je potvrđeno u Kaṭha Upaniṣadi (2.2.13). Nityo nityānāṁ cetanaś cetanānām.

SMISAO: Ljudi se obično spore oko toga je li Vrhovna Apsolutna Istina osoba ili nije. Prema Bhagavad-gīti Apsolutna je Istina Božanska Osoba, Gospodin Kṛṣṇa, i to se potvrđuje na svakom koraku. Posebno je u ovom stihu naglašeno da je Apsolutna Istina osoba. Činjenicu da je Božanska Osoba Vrhovna Apsolutna Istina potvrđuje i Brahma-saṁhitā – īśvaraḥ paramaḥ kṛṣṇaḥ sac-cid-ānanda-vigrahaḥ: Vrhovna Apsolutna Istina je Božanska Osoba, Gospodin Kṛṣṇa. On je prvobitni Gospodin, riznica sveg zadovoljstva, Govinda, i vječni oblik potpuna blaženstva i znanja. Ti autoriteti raspršuju svaku sumnju u to da je Apsolutna Istina Vrhovna Osoba, uzrok svih uzroka. Međutim impersonalisti navode vedsku tvrdnju Śvetāśvatara Upaniṣade (3.10): tato yad uttarataraṁ tad arūpam anāmayam / ya etad vidur amṛtās te bhavanti athetare duḥkham evāpiyanti. „Brahmā, prvo živo biće u svemiru, smatra se u materijalnom svijetu najvišim živim bićem među polubogovima, ljudskim bićima i nižim životinjama, ali iznad Brahme je Transcendencija, koja nema materijalan oblik i koja je potpuno oslobođena materijalne okaljanosti. Onaj tko spozna Transcendenciju također postaje transcendentalan, ali onaj tko nije spoznao Transcendenciju ispašta bijede materijalnog svijeta."

Impersonalisti pridaju veću važnost riječi arūpam, ali ona ne upućuje na bezobličnost, već na transcendentalni oblik vječnosti, blaženstva i znanja, kao što je opisano u navedenom stihu Brahma-saṁhite. Drugi stihovi Śvetāśvatara Upaniṣade (3.8–9) to potkrepljuju:

„Ja poznajem tu Svevišnju Božansku Osobu, transcendentalnu prema svim materijalnim shvaćanjima tame. Samo onaj tko poznaje Svevišnjeg može transcendirati spone rođenja i smrti. Oslobođenje se može dostići samo znanjem o Vrhovnoj Osobi. Nema drugog načina."

„Ne postoji istina viša od te Vrhovne Osobe, Svevišnjeg Gospodina, jer je On najviši. Manji je od najmanjeg i veći od najvećeg. Nalikuje mirnu stablu i obasjava transcendentalno nebo. Kao što drvo širi svoje korijenje, On širi Svoje sveprožimajuće energije."

Iz ovih stihova možemo zaključiti da je Vrhovna Apsolutna Istina Svevišnja Božanska Osoba, koja sve prožima Svojim mnogobrojnim materijalnim i duhovnim energijama.

SMISAO: Ovaj stih objašnjava kako Gospodin sve prožima Svojim različitim materijalnim i duhovnim energijama. Svevišnjega Gospodina na početku možemo opaziti po Njegovim različitim energijama i na taj način spoznajemo Njegov neosobni vid. Kao što poluboga Sunca opažamo po njegovoj sveprožimajućoj energiji, sunčevoj svjetlosti, tako Gospodina, premda se nalazi u Svom vječnom prebivalištu, opažamo po Njegovim sveprožimajućim energijama. Okus je aktivno načelo vode. Nitko ne voli piti morsku vodu, jer je čisti okus vode pomiješan sa solju. Privlačnost prema vodi ovisi o čistoći okusa, koji je jedna od Gospodinovih energija. Impersonalist opaža Gospodinovu nazočnost u vodi po njezinu okusu, a personalisti slave Gospodina jer ih milostivo opskrbljuje vodom koja može ugasiti žeđ. Na taj način možemo opaziti Svevišnjeg. Ustvari, ne postoji sukob mišljenja između personalista i impersonalista. Onaj tko je spoznao Boga zna da su osobno i neosobno shvaćanje istodobno prisutni u svemu i da ne postoji proturječje. Stoga je Gospodin Caitanya postavio Svoje uzvišeno načelo acintya bhede i abheda-tattve, istodobne istovjetnosti i različitosti.

Svjetlost Sunca i Mjeseca također izvorno emanira iz brahmajyotija, Gospodinova neosobnog sjaja, a praṇava, ili oṁkāra, transcendentalni zvuk kojim počinje svaka vedska himna, oslovljava Svevišnjega Gospodina. Budući da se impersonalisti boje oslovljavanja Gospodina Kṛṣṇe Njegovim bezbrojnim imenima, više vole izgovarati transcendentalni zvuk oṁkāru, ali ne shvaćaju da je oṁkāra zvučno očitovanje Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe prostire se svuda, a onaj je tko shvaća svjesnost Kṛṣṇe blagoslovljen. Oni koji ne poznaju Kṛṣṇu nalaze se u iluziji. Tako znanje o Kṛṣṇi predstavlja oslobođenje, a neznanje o Njemu ropstvo.

SMISAO: Puṇya znači ono što se ne raspada, što je izvorno. Sve u materijalnom svijetu ima određen miris, kao što ga imaju cvijet, zemlja, voda, vatra, zrak itd. Neokaljani, izvorni miris koji prožima sve je Kṛṣṇa. Slično tome, sve ima poseban, izvoran okus i taj se okus može promijeniti miješanjem kemijskih tvari. Tako sve što je izvorno ima neki miris i neki okus. Vibhāvasu znači vatra. Bez vatre ne možemo održavati pogone u tvornicama, ne možemo kuhati itd. Ta je vatra Kṛṣṇa. Toplina je vatre Kṛṣṇa. Prema vedskoj medicini uzrok je loše probave niska temperatura u želucu. Stoga je čak i za probavu potrebna vatra. U svjesnosti Kṛṣṇe postajemo svjesni da je Kṛṣṇa uzrok zemlje, vode, vatre, zraka, svih aktivnih načela, svih tvari i svih materijalnih elemenata. Dužina čovjekova života također ovisi o Kṛṣṇi. Kṛṣṇinom milošću čovjek može svoj život produžiti ili skratiti. Svjesnost Kṛṣṇe stoga djeluje u svakom pogledu.

SMISAO: Bījam znači sjeme; Kṛṣṇa je sjeme svega. Postoje razna živa bića, pokretna i nepokretna. Ptice, zvjeri, ljudi i mnoga druga živa stvorenja pokretna su živa bića, a drveće i biljke nepokretna – ne mogu se kretati, već samo stajati. Svako biće ima jedan od 8 400 000 oblika života; neka su od njih pokretna, a neka nepokretna. U svakom slučaju sjeme je njihova života Kṛṣṇa. Prema vedskim spisima Vrhovna Apsolutna Istina (Brahman) Onaj je iz koga sve emanira. Kṛṣṇa je Parabrahman, Vrhovni Duh. Parabrahman je osoba, a Brahman nije. Neosobni Brahman počiva na osobnom vidu – to je rečeno u Bhagavad-gīti. Prema tome, Kṛṣṇa je prvobitni izvor svega. On je korijen. Kao što korijen drveta održava čitavo drvo, tako Kṛṣṇa, izvorni korijen svega, održava sve u materijalnom svijetu. To je potvrđeno u vedskoj književnosti (Kaṭha Upaniṣada 2.2.13):

On je vrhovno vječno biće među svim vječnima. On je najviše od svih živih bića i sam održava sav život. Bez inteligencije ne možemo ništa učiniti, a Kṛṣṇa kaže da je korijen sve inteligencije. Onaj tko nije inteligentan ne može shvatiti Svevišnju Božansku Osobu, Kṛṣṇu.

SMISAO: Snažan čovjek treba svoju snagu iskoristiti za zaštitu slabih, a ne za nasilje. Slično tome, spolne odnose, u skladu s religijskim načelima (dharmom), trebamo održavati samo da bismo začeli djecu. Nakon toga, roditelji trebaju odgojiti svoga potomka u svjesnosti Kṛṣṇe. To je njihova odgovornost.

SMISAO: Sve materijalne djelatnosti u svijetu odvijaju se pod utjecajem triju guṇa materijalne prirode. Premda su guṇe materijalne prirode emanacije Svevišnjeg Gospodina Kṛṣṇe, On im nije podložan. Na primjer, po državnom zakonu netko može biti kažnjen, ali kralj, zakonodavac, ne podliježe tom zakonu. Slično tome, sve guṇe materijalne prirode – vrlina, strast i neznanje – emanacije su Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇe, ali Kṛṣṇa nije podložan materijalnoj prirodi. Stoga je nirguṇa, što znači da guṇe ne utječu na Njega, iako od Njega potječu. To je jedna od posebnih značajki Bhagavāna, Svevišnje Božanske Osobe.

SMISAO: Čitav je svijet opčinjen utjecajem triju guṇa materijalne prirode. Osobe zbunjene guṇama ne mogu shvatiti da je Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa transcendentalan prema materijalnoj prirodi.

Svako živo biće pod utjecajem materijalne prirode ima određenu vrstu tijela i u skladu s tim određenu vrstu psiholoških i bioloških djelatnosti. Postoje četiri vrste ljudi koji djeluju pod utjecajem triju guṇa materijalne prirode. Osobe pod utjecajem guṇe vrline zovu se brāhmaṇe. Osobe pod utjecajem guṇe strasti zovu se kṣatriye. Osobe pod utjecajem guṇa strasti i neznanja zovu se vaiśye, a osobe koje su potpuno pod utjecajem neznanja zovu se śūdre. Niže su od njih životinje ili oni koji vode životinjski život. Međutim ta imenovanja nisu trajna. Ja mogu biti brāhmaṇa, kṣatriya, vaiśya ili što drugo – u svakom slučaju ovaj je život privremen. Unatoč njegovoj prolaznosti, premda ne znamo što ćemo biti u idućem životu, pod utjecajem iluzorne energije razmišljamo u okvirima tjelesnog shvaćanja života i tako mislimo da smo Amerikanac, Indijac, Rus ili brāhmaṇa, hindus, musliman itd. Zapleteni u guṇe materijalne prirode zaboravljamo Svevišnju Božansku Osobu, koja iza njih stoji. Gospodin Kṛṣṇa zato kaže da živa bića opčinjena guṇama ne shvaćaju da iza materijalne prirode stoji Svevišnja Božanska Osoba.

Postoje razne vrste živih bića – ljudska bića, polubogovi, životinje i razna druga bića. Sva su ona zaboravila transcendentalnu Božansku Osobu i nalaze se pod utjecajem materijalne prirode. Bića pod utjecajem guṇa strasti i neznanja, pa čak i bića utemeljena u guṇi vrline, ne mogu napredovati dalje od shvaćanja da je Apsolutna Istina neosobni Brahman. Zbunjeni su osobnim oblikom Svevišnjega Gospodina, koji posjeduje svu ljepotu, obilje, znanje, snagu, slavu i moć odricanja. Ako Ga čak ni osobe u vrlini ne mogu shvatiti, kakve ima nade za bića pod utjecajem strasti i neznanja? Svjesnost je Kṛṣṇe transcendentalna prema svim guṇama materijalne prirode, a osobe utemeljene u svjesnosti Kṛṣṇe istinski su oslobođene.

SMISAO: Svevišnja Božanska Osoba ima bezbroj energija i sve su one božanske. Iako su živa bića, kao dio Gospodinove energije, božanska, zbog dodira s materijalnom energijom njihova izvorna, viša moć biva prekrivena. Onaj tko je prekriven materijalnom energijom ne može nadići njezin utjecaj. Kao što je već bilo rečeno, i materijalna i duhovna priroda su vječne, jer su emanacije Svevišnje Božanske Osobe. Živa bića pripadaju Gospodinovoj višoj vječnoj prirodi, ali njihova je iluzija također vječna, jer su okužena nižom prirodom, materijom. Uvjetovana se duša zato naziva nitya-baddha, vječno uvjetovana. Nitko ne može utvrditi u kojem je trenutku materijalne povijesti postala uvjetovana. Iako je materijalna priroda niža energija, duša se teško može osloboditi okova materijalne prirode, jer njome upravlja vrhovna volja, koju živo biće ne može nadići. Niža, materijalna priroda ovdje se naziva božanskom zato što je povezana s božanskim i zato što djeluje po božanskoj volji. Premda je materijalna priroda niža energija, pod upravom božanske volje čudesno stvara i uništava kozmičko očitovanje. Vede to potvrđuju: māyāṁ tu prakṛtiṁ vidyān māyinaṁ tu maheśvaram. „Iako je māyā (iluzija) nestvarna ili privremena, iza nje stoji vrhunski mađioničar, Božanska Osoba, koja je vrhovni upravitelj, Maheśvara." (Śvetāśvatara Upaniṣada 4.10)

Drugo je značenje riječi guṇa uže. Trebamo shvatiti da je uvjetovana duša čvrsto vezana užadima iluzije. Čovjek kome su ruke i noge vezane ne može se sam osloboditi – mora mu pomoći netko tko nije vezan. Budući da vezan ne može pomoći vezanom, izbavitelj mora biti oslobođen. Stoga samo Gospodin Kṛṣṇa ili Njegov vjerodostojni predstavnik, duhovni učitelj, mogu osloboditi uvjetovanu dušu. Bez takve pomoći živo se biće ne može osloboditi spona materijalne prirode. Predano služenje, svjesnost Kṛṣṇe, može mu pomoći da dostigne takvo oslobođenje. Kṛṣṇa, kao gospodar iluzorne energije, može toj nesavladivoj energiji narediti da oslobodi uvjetovanu dušu. On to naređuje iz Svoje bezuzročne milosti prema predanoj duši i očinske ljubavi prema živom biću, koje je izvorno Gospodinov voljeni sin. Stoga je predavanje Gospodinovim lotosolikim stopalima jedini način na koji se možemo osloboditi okova stroge materijalne prirode.

Riječi mām eva također su važne. Mām znači samo Kṛṣṇi (Viṣṇuu), a ne Brahmi ili Śivi. Premda Brahmā i Śiva zauzimaju visoke položaje i nalaze se na gotovo istoj razini kao Viṣṇu, takve inkarnacije rajo-guṇe (strasti) i tamo-guṇe (neznanja) ne mogu osloboditi uvjetovanu dušu okova māye. Drugim riječima, i Brahmā i Śiva podložni su utjecaju māye. Samo je Viṣṇu gospodar māye. Stoga samo On može osloboditi uvjetovanu dušu. Vede (Śvetāśvatara Upaniṣada 3.8) to potvrđuju izrekom tam eva viditvā, koja znači „sloboda se dostiže samo razumijevanjem Kṛṣṇe". Čak i Śiva potvrđuje da se oslobođenje može dostići samo milošću Viṣṇua. Śiva kaže – mukti-pradātā sarveṣāṁ viṣṇur eva na saṁśayaḥ: „Viṣṇu daje oslobođenje svim živim bićima. U to nema sumnje."

SMISAO: U Bhagavad-gīti rečeno je da se strogi zakoni materijalne prirode mogu nadvladati predavanjem Vrhovnoj Osobi, Kṛṣṇi. Može se postaviti pitanje: „Kako to da se obrazovani filozofi, znanstvenici, poslovni ljudi, vladini službenici i svi vođe običnih ljudi ne predaju Śrī Kṛṣṇi, svemoćnoj Božanskoj Osobi?" Vođe čovječanstva već mnogo godina i života na različite načine prave velike planove, uporno tragajući za muktijem, oslobođenjem od zakona materijalne prirode. Međutim, ako se to oslobođenje može dostići samim predavanjem lotosolikim stopalima Svevišnje Božanske Osobe, zašto onda ti inteligentni vođe, zaokupljeni napornim radom, ne prihvaćaju ovu jednostavnu metodu?

Gītā vrlo otvoreno odgovara na to pitanje. Istinski učeni vođe društva, kao što su Brahmā, Śiva, Kapila, Kumāre, Manu, Vyāsa, Devala, Asita, Janaka, Prahlāda, Bali i kasnije Madhvācārya, Rāmānujācārya, Śrī Caitanya i mnogi drugi – koji su vjerni filozofi, političari, učitelji i znanstvenici – predaju se lotosolikim stopalima Vrhovne Osobe, svemoćnog autoriteta. Oni koji nisu pravi filozofi, znanstvenici, učitelji i vladari, ali se predstavljaju kao takvi kako bi stekli materijalnu dobrobit, ne prihvaćaju plan ili put Svevišnjega Gospodina. Oni nemaju pojma o Bogu. Samo smišljaju svjetovne planove i time povećavaju probleme materijalnog postojanja u uzaludnu nastojanju da ih riješe. Materijalna energija (priroda) tako je moćna da može omesti neovlaštene planove ateista i obezvrijediti znanje „planskih komisija".

Ateistički kovači planova ovdje su opisani riječju duṣkṛtinaḥ, koja znači „nitkovi". Kṛti se odnosi na onoga tko čini zaslužna djela. Ateist koji pravi planove može također biti vrlo inteligentan i zaslužan, jer je za ostvarenje bilo kojega velikog plana, dobrog ili lošeg, potrebna inteligencija. No ateist nepravilno koristi svoju inteligenciju za ometanje plana Svevišnjega Gospodina i zato se naziva duṣkṛtī, što znači da su njegova inteligencija i napori pogrešno usmjereni.

U Gīti je jasno rečeno da materijalna energija djeluje po nalogu Svevišnjega Gospodina. Nema neovisni autoritet. Ona djeluje poput sjene, koja prati kretnje svoga izvora. Unatoč tome materijalna je energija vrlo moćna i ateist zbog svoje bezbožnosti ne može shvatiti kako ona djeluje niti može shvatiti plan Svevišnjega Gospodina. Pod utjecajem iluzije i guṇa strasti i neznanja svi njegovi planovi bivaju osujećeni, kao u slučaju Hiraṇyakaśipua i Rāvaṇe, čiji su planovi bili smrvljeni u prah iako su obojica posjedovala materijalnu naobrazbu znanstvenika, filozofa, vladara i učitelja. Postoje četiri vrste takvih duṣkṛtina, tj. nitkova.

(1) Mūḍhe su vrlo budalasti ljudi, poput tovarnih životinja koje teško rade. Oni žele sami uživati u plodovima svoga rada i zato ih se ne žele odreći i dati ih Svevišnjem. Tipičan primjer tovarne životinje je magarac. Tu životinju gospodar tjera da teško radi. Magarac ne zna za koga tako teško radi dan i noć. Zadovoljan je kad napuni trbuh busenom trave, kratko odspava u strahu od gospodarevih batina i zadovolji svoj seksualni apetit, izlažući se opasnosti da ga magarica izrita. Katkada recitira pjesme i filozofiju, ali to njakanje drugima samo smeta. To je položaj budalastoga koristoljubivog radnika koji ne zna za koga treba raditi. Ne zna da je karma (djelovanje) namijenjena yajñi (žrtvovanju).

Oni koji teško rade dan i noć kako bi se oslobodili tereta dužnosti što su ih sami stvorili najčešće kažu da nemaju vremena za slušanje o besmrtnosti živoga bića. Takvi mūḍhe smatraju da su uništive materijalne dobrobiti sve u životu – unatoč činjenici da uživaju samo u djeliću plodova svoga rada. Ponekad, radi materijalne dobiti, danima ne spavaju i premda imaju čireve i lošu probavu, zadovoljni su s malo hrane. Zaokupljeni su samo teškim danonoćnim radom za dobrobit iluzornih gospodara. Ne znajući tko je njihov pravi gospodar, budalasti radnici trate svoje dragocjeno vrijeme služeći Mamonu. Nažalost, nikada se ne predaju vrhovnom gospodaru svih gospodara, niti odvajaju vrijeme za slušanje o Njemu iz pravih izvora. Svinja koja jede izmet ne mari za slatkiše napravljene od šećera i masla. Slično tome, budalasti će radnik neumorno slušati o valovima osjetilnog uživanja ovoga privremenog svijeta, ali će imati vrlo malo vremena za slušanje o životnoj sili koja pokreće materijalni svijet.

(2) Druga su vrsta duṣkṛtīja ili nitkova narādhame, najniži među ljudima. Nara znači ljudsko biće, a adhama znači najniže. Od 8 400 000 različitih vrsta života, 400 000 vrsta su ljudske. Njima pripada veći broj nižih oblika ljudskog života, koji su uglavnom necivilizirani. Civiliziranim ljudskim bićima smatraju se ona koja slijede propisana načela društvenog, političkog i pobožnog života. Ljudi koji imaju razvijen društveni i politički život, ali ne slijede religijska načela, moraju se smatrati narādhamama. Religija bez Boga nije religija, jer je svrha slijeđenja religijskih načela spoznati Vrhovnu Istinu i naš odnos s Njim. U Gīti Svevišnji jasno izjavljuje da je Vrhovna Istina i da nitko nije viši od Njega. Svrha je civiliziranog oblika ljudskog života oživljavanje izgubljene svijesti o vječnom odnosu s Vrhovnom Istinom, Božanskom Osobom Śrī Kṛṣṇom, koji je svemoćan. Onaj tko propusti tu priliku ubraja se u narādhame. Iz razotkrivenih spisa saznajemo da se zametak u maternici (u krajnje neudobnu položaju) moli Bogu za spasenje i obećava da će čim izađe obožavati samo Njega. Po prirodnom nagonu, svako se živo biće u nevolji moli Bogu, jer je vječno povezano s Njim, no nakon rođenja dijete zbog utjecaja māye, iluzorne energije, zaboravlja porođajne muke i svoga izbavitelja.

Dužnost je djetetovih staratelja da u njemu ožive uspavanu božansku svjesnost. Deset obrednih procesa pročišćenja, propisanih u zbirci religijskih načela zvanoj Manu-smṛti, namijenjeno je oživljavanju svjesnosti Boga u sustavu varṇāśrame. Međutim danas se nigdje u svijetu ne slijedi nijedan proces i zato 99,9 posto stanovništva pripada kategoriji narādhama.

Kada svi stanovnici postanu narādhame, svemoćna energija fizičke prirode prirodno obezvređuje svu njihovu tobožnju naobrazbu. Prema standardu Gīte učen je onaj tko vidi jednakim očima učenog brāhmaṇu, psa, kravu, slona i čovjeka koji jede pse. To je vizija pravog bhakte. Śrī Nityānanda Prabhu, inkarnacija Boga u obliku božanskog učitelja, izbavio je tipične narādhame, braću Jagāja i Mādhāja i pokazao kako pravi bhakta iskazuje milost najnižim ljudima. Narādhama koga je osudila Božanska Osoba može samo milošću bhakte ponovno oživiti svoju duhovnu svjesnost.

Promičući bhāgavata-dharmu, odnosno djelatnosti bhakta, Śrī Caitanya Mahāprabhu preporučio je ljudima da ponizno slušaju poruku Božanske Osobe. Bit je te poruke Bhagavad-gītā. Najniža ljudska bića mogu se izbaviti samo poniznim procesom slušanja, ali nažalost, ona ne žele čak ni slušati te poruke, a da ne govorimo o predavanju volji Svevišnjega Gospodina. Narādhame, najniži ljudi, potpuno zanemaruju glavnu dužnost ljudskoga bića.

(3) Sljedećoj vrsti duṣkṛtīja pripadaju māyayāpahṛta-jñāne, oni čije je znanje svojim utjecajem poništila iluzorna materijalna energija. Oni su većinom vrlo učeni ljudi – veliki filozofi, pjesnici, književnici, znanstvenici itd. – ali ih iluzorna energija zavodi i zato se ne pokoravaju Svevišnjem Gospodinu.

Danas su māyayāpahṛta-jñāne brojni, pa čak i među poznavateljima Bhagavad-gīte. U Gīti je jednostavnim riječima objašnjeno da je Śrī Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Nitko Mu nije ravan niti je itko veći od Njega. Opisan je kao otac Brahme, prvobitnog oca svih ljudskih bića. Ustvari, rečeno je da je Śrī Kṛṣṇa otac ne samo Brahme, već svih životnih vrsta. On je temelj neosobnog Brahmana i Paramātme; Nad-duša u svakom biću Njegova je potpuna ekspanzija. On je podrijetlo svega i svakome se savjetuje da se preda Njegovim lotosolikim stopalima. Unatoč svim tim jasnim izjavama māyayāpahṛta-jñāne ismijavaju Svevišnjega Gospodina, smatrajući Ga običnim ljudskim bićem. Ne znaju da je blagoslovljeni oblik ljudskoga bića napravljen po uzoru na vječni transcendentalni oblik Svevišnjega Gospodina.

Sva neovlaštena tumačenja Gīte koja iznose māyayāpahṛta-jñāne izvan sustava paramparā samo su kameni spoticanja na putu duhovnog razumijevanja. Obmanuti se tumači ne predaju lotosolikim stopalima Śrī Kṛṣṇe niti poučavaju druge slijeđenju tog načela.

(4) Posljednja su vrsta duṣkṛtīja āsuraṁ bhāvam āśrite, sljedbenici demonskih načela. Oni su otvoreni ateisti. Neki od njih tvrde da Svevišnji Gospodin nikada ne može sići u materijalni svijet, ali ne mogu iznijeti nijedan valjan razlog zašto ne bi mogao. Neki Ga podređuju neosobnom vidu, iako Gītā sadrži suprotne izjave. Zavideći Svevišnjoj Božanskoj Osobi, ateist će predstaviti različite lažne inkarnacije izmišljene u tvornici njegova uma. Takve osobe, čije je glavno načelo života vrijeđanje Božanske Osobe, ne mogu se predati lotosolikim stopalima Śrī Kṛṣṇe.

Śrī Yāmunācārya Alabandaru iz južne Indije rekao je: „O Gospodine moj! Svi spisi za osobe u vrlini potvrđuju Tvoj identitet, a poznati autoriteti, glasoviti po dubini svoga znanja o transcendentalnom nauku i puni božanskih odlika, priznaju Tvoje postojanje, ali unatoč svemu tome, unatoč Tvojim neobičnim odlikama, pojavama i djelatnostima, sljedbenici ateističkih načela ne mogu Te spoznati."

Prema tome (1) vrlo budalaste osobe, (2) najniži među ljudima, (3) obmanuti spekulanti i (4) otvoreni ateisti, spomenuti u ovom stihu, nikada se ne predaju lotosolikim stopalima Božanske Osobe, unatoč svim savjetima spisa i autoriteta.

SMISAO: Za razliku od nitkova ove osobe slijede načela propisana u spisima. Nazivaju se sukṛtinaḥ, što znači da se pokoravaju propisima spisa i ćudorednih i društvenih zakona te su manje-više predani Svevišnjem Gospodinu. Njima pripadaju četiri vrste ljudi – oni koji su ponekad nesretni, oni kojima je potreban novac, oni koji su ponekad znatiželjni i oni koji ponekad tragaju za znanjem o Apsolutnoj Istini. Te osobe u raznim okolnostima prilaze Svevišnjem Gospodinu da bi Ga predano služile. Nisu čisti bhakte, jer u zamjenu za predano služenje žele ostvariti neku težnju. Čisto predano služenje oslobođeno je težnji i želja za materijalnim dobitkom. U Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.1.11) nalazimo ovu definiciju čiste predanosti:

„Osoba treba povoljno transcendentalno služiti Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇu s ljubavlju i ne smije željeti da plodonosnim djelovanjem i filozofskom spekulacijom stekne materijalnu dobrobit. To se naziva čisto predano služenje."

Kad ove četiri vrste osoba priđu Svevišnjem Gospodinu kako bi Ga predano služile i potpuno se pročiste, družeći se s čistim bhaktom, postaju čisti bhakte. Što se tiče nitkova, za njih je predano služenje vrlo teško, jer vode sebičan, neuredan život, bez duhovnih ciljeva. Ali ako neki od njih dođu u dodir s čistim bhaktom, čak i oni postaju čisti bhakte.

Ljudi koji su uvijek zauzeti plodonosnim djelatnostima prilaze Gospodinu kada se nađu u nevolji i druže se s čistim bhaktama. Tako u svojoj nevolji postaju Gospodinovi bhakte. Razočarane osobe također katkada prilaze čistim bhaktama kako bi se s njima družile i razvijaju želju za spoznajom Boga. Suočeni s neuspjehom u svim oblastima znanja, suhoparni filozofi ponekad žele steći znanje o Bogu i prilaze Svevišnjem Gospodinu kako bi Ga transcendentalno služili i tako transcendirali znanje o neosobnom Brahmanu i lokaliziranoj Paramātmi te milošću Svevišnjega Gospodina ili Njegova čistog bhakte spoznali osobni vid Boga. Sve u svemu, kada se nesretni, znatiželjni, oni koji tragaju za znanjem i oni kojima je potreban novac oslobode svih materijalnih želja i u potpunosti shvate da materijalna nagrada nema nikakve veze s duhovnim napretkom, postaju čisti bhakte. Sve dok ne dostignu takvu pročišćenu razinu, bhakte koji transcendentalno služe Gospodina okaljani su plodonosnim djelovanjem, potragom za svjetovnim znanjem itd. Sve to moraju transcendirati prije nego što se mogu uzdići na razinu čistoga predanog služenja.

SMISAO: Kada se oslobode sve okaljanosti materijalnim željama, nesretni, znatiželjni, siromašni i tragatelji za najvišim znanjem mogu postati čisti bhakte. No onaj tko je spoznao Apsolutnu Istinu i tko je oslobođen svih materijalnih želja postaje Gospodinov čisti bhakta. Gospodin kaže da je od četiri vrste ljudi najbolji bhakta koji ima potpuno znanje i koji u isto vrijeme predano služi. U potrazi za znanjem osoba spoznaje da se njezino jastvo razlikuje od materijalnog tijela i daljnjim napretkom spoznaje neosobni Brahman i Paramātmu. Kada se potpuno pročisti, spoznaje da je po svom prirodnom položaju vječni sluga Boga. Tako, družeći se s čistim bhaktom, znatiželjni, nesretni, oni koji žele poboljšati materijalno stanje i oni koji imaju znanje i sami postaju čisti. Ali u pripremnu stadiju onaj tko posjeduje potpuno znanje o Svevišnjem Gospodinu i u isto vrijeme predano služi vrlo je drag Gospodinu. Onaj tko je utemeljen u čistu znanju o transcendentalnoj prirodi Svevišnje Božanske Osobe tako je zaštićen u predanom služenju da ga materijalne nečistoće ne mogu dodirnuti.

SMISAO: Ne bismo trebali zaključiti da bhakte koji nemaju potpuno znanje nisu dragi Gospodinu. Gospodin kaže da su svi oni velikodušni, jer se svatko tko iz bilo kojeg razloga priđe Gospodinu naziva mahātmom, velikom dušom. Gospodin prihvaća bhakte koji žele kakvu dobrobit od predanog služenja, jer postoji razmjena privrženosti. Oni iz privrženosti traže od Gospodina kakvu materijalnu dobrobit i kada je dobiju postaju toliko zadovoljni da također napreduju u predanom služenju. Ali smatra se da je bhakta koji posjeduje potpuno znanje vrlo drag Gospodinu, jer jedino želi služiti Svevišnjega Gospodina s ljubavlju i predanošću. Takav bhakta ne može ni tren živjeti bez dodira s Gospodinom ili bez služenja Svevišnjega Gospodina. Slično tome, Svevišnji Gospodin jako voli Svoga bhaktu i ne može se odvojiti od njega.

U Śrīmad-Bhāgavatamu (9.4.68), Gospodin kaže:

„Bhakte su uvijek u Mom srcu i Ja sam uvijek u srcima bhakta. Bhakta ne zna ni za što drugo osim za Mene i Ja ne mogu zaboraviti bhaktu. Između Mene i čistih bhakta postoji vrlo prisan odnos. Čisti bhakte koji imaju potpuno znanje nikada nisu izvan duhovnog dodira i zato su Mi vrlo dragi."

SMISAO: Nakon mnogo života predanog služenja ili izvođenja transcendentalnih obreda živo se biće može utemeljiti u čistu transcendentalnom znanju da je Svevišnja Božanska Osoba krajnji cilj duhovne spoznaje. Na početku duhovne spoznaje, dok pokušava odbaciti vezanost za materijalizam, postoji težnja k impersonalizmu, ali daljnjim napretkom spoznaje da u duhovnom životu postoje djelatnosti koje tvore predano služenje. Spoznavši to, postaje privrženo Svevišnjem Gospodinu i predaje Mu se. Tada uviđa da je milost Svevišnjeg Gospodina Kṛṣṇe sve, da je On uzrok svih uzroka i da materijalno očitovanje ovisi o Njemu. Spoznaje da je materijalni svijet iskrivljeni odraz duhovne raznolikosti i da je sve povezano sa Svevišnjim Gospodinom Kṛṣṇom. Tako sve vidi u odnosu s Vāsudevom, Śrī Kṛṣṇom. Ta univerzalna vizija Vāsudeve prethodi potpunu predavanju Svevišnjem Gospodinu Śrī Kṛṣṇi kao najvišem cilju. Takve predane velike duše vrlo su rijetke.

Ovaj je stih vrlo lijepo objašnjen u 14. i 15. stihu iz trećega poglavlja Śvetāśvatara Upaniṣade:

U Chāndogya Upaniṣadi (5.1.15) rečeno je – na vai vāco na cakṣūṁṣi na śrotrāṇi na manāṁsīty ācakṣate prāṇa iti evācakṣate prāṇo hy evaitāni sarvāṇi bhavanti: „Glavni čimbenik u tijelu živoga bića nije ni moć govora, ni moć gledanja, ni moć slušanja, ni moć mišljenja; život je središte svih djelatnosti." Slično tome, Gospodin Vāsudeva, Božanska Osoba Śrī Kṛṣṇa glavno je biće u svemu. Ovo tijelo posjeduje moć govora, gledanja, slušanja i umnih djelatnosti, ali one nisu važne, ako nisu povezane sa Svevišnjim Gospodinom. Budući da Vāsudeva prožima sve i da je sve Vāsudeva, bhakta se predaje s potpunim znanjem (vidi Bhagavad-gītu 7.17 i 11.40).

SMISAO: Osobe oslobođene svih materijalnih nečistoća predaju se Svevišnjem Gospodinu i služe Ga s predanošću. Sve dok se potpuno ne pročiste od materijalnih nečistoća imaju prirodu abhakta. Ali čak ni oni koji imaju materijalne želje, ako prihvate utočište Svevišnjega Gospodina, ne osjećaju veliku privlačnost prema materijalnoj prirodi. Budući da prilaze pravom cilju, ubrzo se oslobađaju sve materijalne požude. Śrīmad-Bhāgavatam nam preporučuje da se u svakom slučaju predamo Vāsudevi i obožavamo Ga, bez obzira na to jesmo li čisti bhakta oslobođen svih materijalnih želja ili smo puni materijalnih želja ili se želimo osloboditi materijalne okaljanosti. U Bhāgavatamu (2.3.10) rečeno je:

Manje inteligentni ljudi koji su izgubili duhovni razbor prihvaćaju okrilje polubogova kako bi odmah ostvarili materijalne želje. Takvi ljudi obično ne prilaze Svevišnjoj Božanskoj Osobi, jer se nalaze pod utjecajem nižih guṇa prirode (neznanja i strasti). Obožavaju razne polubogove i slijedeći pravila i propise obožavanja postaju zadovoljni. Obožavatelji su polubogova motivirani beznačajnim željama i ne znaju kako mogu dostići vrhovni cilj, ali bhakta Svevišnjega Gospodina nije obmanut. Budući da se u vedskoj književnosti preporučuje obožavanje raznih bogova u različite svrhe (na primjer, bolesnom se čovjeku preporučuje da obožava Sunce), oni koji nisu Gospodinovi bhakte misle da su za stjecanje određenih dobrobiti polubogovi bolji od Svevišnjega Gospodina. Ali čisti bhakta zna da je Svevišnji Gospodin Kṛṣṇa gospodar svih živih bića. U Caitanya-caritāmṛti (Ādi 5.142) rečeno je – ekale īśvara kṛṣṇa, āra saba bhṛtya: samo je Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa gospodar, svi su ostali sluge. Stoga čisti bhakta nikada ne prilazi polubogovima kako bi zadovoljio svoje materijalne potrebe. On ovisi o Svevišnjem Gospodinu. Svi su čisti bhakte zadovoljni svime što im Gospodin dade.

SMISAO: Bog je svakome dao neovisnost. Ako netko želi materijalno uživati i vrlo iskreno želi dobiti takve pogodnosti od materijalnih polubogova, Svevišnji Gospodin, kao Nad-duša u svačijem srcu, to shvaća i pruža mu za to pogodnosti. Kao vrhovni otac svih živih bića ne miješa se u njihovu neovisnost, već im pruža sve pogodnosti kako bi mogli ispuniti svoje materijalne želje. Netko može postaviti pitanje: „Zašto svemoćni Bog pruža živim bićima pogodnosti za uživanje u materijalnom svijetu i tako ih pušta da padnu u zamku iluzorne energije?" Odgovor je da njihova neovisnost ne bi imala smisla kad im Svevišnji Gospodin kao Nad-duša ne bi pružio takve pogodnosti. Zato svima daje punu neovisnost – što god žele – ali Njegov konačni savjet nalazimo u Bhagavad-gīti: trebamo ostaviti sve druge djelatnosti i potpuno se predati Njemu. Tako ćemo postati sretni.

I živo biće i polubogovi podređeni su volji Svevišnje Božanske Osobe. Stoga živo biće ne može po svojoj volji obožavati polubogove niti polubogovi mogu dati bilo kakav blagoslov bez odobrenja vrhovne volje. Kaže se da se ni vlat trave ne može pomaknuti bez odobrenja Svevišnje Božanske Osobe. Osobe koje pate u materijalnom svijetu obično, po savjetu vedskih spisa, prilaze polubogovima. Onaj tko želi određenu stvar može obožavati određena poluboga. Na primjer, bolesnoj se osobi preporučuje da obožava boga Sunca. Osoba koja želi naobrazbu može obožavati božicu Sarasvatī, a onaj tko želi lijepu ženu može obožavati božicu Umu, Śivinu ženu. Tako se u śāstrama (vedskim spisima) preporučuju razni načini obožavanja raznih polubogova. Budući da živo biće želi uživati u određenim materijalnim pogodnostima, Gospodin u njemu budi snažnu želju za dobivanjem tog blagoslova od određena poluboga. Tako živo biće dobiva blagoslov. Svevišnji Gospodin budi u živom biću i predanost prema određenu polubogu. Polubogovi ne mogu u živim bićima probuditi takvu naklonost, ali Kṛṣṇa, kao Svevišnji Gospodin ili Nad-duša prisutna u srcima svih živih bića, nadahnjuje živa bića željom za obožavanjem određenih polubogova. Polubogovi su zapravo različiti dijelovi kozmičkog tijela Svevišnjega Gospodina. Stoga nisu neovisni. U vedskoj je književnosti rečeno: „Svevišnji Gospodin prebiva kao Nad-duša u srcu poluboga. Tako kroz poluboga ispunjava želju živoga bića. Ali i polubog i živo biće ovise o vrhovnoj volji. Nisu neovisni."

SMISAO: Polubogovi ne mogu dati blagoslove svojim štovateljima bez odobrenja Svevišnjega Gospodina. Živo biće može zaboraviti da je sve vlasništvo Svevišnjega Gospodina, ali polubogovi to ne zaboravljaju. Tako obožavanje polubogova i stjecanje željenih rezultata ne uređuju polubogovi, već Svevišnja Božanska Osoba. Manje inteligentno živo biće to ne zna i zato budalasto prilazi polubogovima kako bi steklo neku dobrobit. Za razliku od njega čisti se bhakta, kada mu je što potrebno, moli samo Svevišnjem Gospodinu. Međutim traženje materijalne dobrobiti nije znak čistoga bhakte. Živo biće obično prilazi polubogovima zato što je ludo za zadovoljavanjem svoje požude. To čini kada želi nešto nedolično, a sam Gospodin ne ispuni njegovu želju. U Caitanya-caritāmṛti rečeno je da onaj tko obožava Svevišnjega Gospodina i istodobno želi materijalno uživati ima proturječne želje. Predano služenje Svevišnjeg Gospodina i obožavanje polubogova ne mogu biti na istoj razini, jer je obožavanje polubogova materijalno, a predano služenje Svevišnjeg Gospodina potpuno duhovno.

Za živo biće koje se želi vratiti Bogu, materijalne želje predstavljaju zapreke. Zato Gospodin ne pruža Svom čistom bhakti materijalne dobrobiti koje žele manje inteligentna živa bića. Takva živa bića više vole obožavati polubogove materijalnog svijeta nego predano služiti Svevišnju Božansku Osobu.

SMISAO: Neki tumači Bhagavad-gīte tvrde da obožavatelji polubogova mogu dostići Svevišnjega Gospodina, ali ovdje je jasno rečeno da takvi obožavatelji odlaze u različite planetarne sustave u kojima žive polubogovi. Obožavatelj Sunca odlazi na Sunce, a obožavatelj poluboga Mjeseca na Mjesec. Slično tome, ako netko želi obožavati poluboga Indru, može otići na planet toga poluboga. Ne bismo trebali misliti da će svatko, bez obzira na to kojeg poluboga obožava, dostići Svevišnju Božansku Osobu. To se ovdje opovrgava, jer je jasno rečeno da obožavatelji polubogova dostižu razne planete u materijalnom svijetu, ali bhakta Svevišnjeg Gospodina dostiže vrhovni planet Božanske Osobe.

Netko ovdje može primijetiti da bi obožavanjem polubogova trebalo biti moguće dostići isti cilj, ako su polubogovi različiti dijelovi tijela Svevišnjega Gospodina. Međutim obožavatelji polubogova nisu vrlo inteligentni, jer ne znaju kojem dijelu tijela moraju dati hranu. Neki od njih budalasto tvrde da ima mnogo dijelova tijela i mnogo načina davanja hrane. To nije razborito. Može li itko dati tijelu hranu kroz uši ili oči? Oni ne znaju da su polubogovi različiti dijelovi kozmičkoga tijela Svevišnjega Gospodina i u svom neznanju misle da je svaki polubog poseban Bog i suparnik Svevišnjega Gospodina.

Nisu samo polubogovi dijelovi Svevišnjega Gospodina, već i obična živa bića. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da su brāhmaṇe glava Svevišnjega Gospodina, kṣatriye ruke, vaiśye trbuh, a śūdre noge. Svi oni imaju različite uloge. Onaj tko zna da su i on i polubogovi sastavni djelići Svevišnjega Gospodina, posjeduje savršeno znanje, bez obzira na svoj položaj. Ali ako to ne shvati, odlazi na različite planete na kojima žive polubogovi. Tako se njihovo odredište razlikuje od odredišta koje dostiže bhakta.

Rezultati koji se stječu blagoslovima polubogova su prolazni, jer su u materijalnom svijetu planeti, polubogovi i njihovi obožavatelji prolazni. U ovom je stihu jasno rečeno da su svi rezultati koji se stječu obožavanjem polubogova prolazni. Stoga polubogove obožavaju manje inteligentna živa bića. Čisti bhakta zaokupljen svjesnošću Kṛṣṇe u predanom služenju Svevišnjega Gospodina dostiže vječno blaženo postojanje, puno znanja, i zato se njegova dostignuća razlikuju od dostignuća obična obožavatelja polubogova. Svevišnji je Gospodin neograničen; Njegova je naklonost neograničena; Njegova je milost neograničena. Stoga je milost koju Svevišnji Gospodin iskazuje Svojim čistim bhaktama neograničena.

SMISAO: Obožavatelji polubogova bili su opisani kao manje inteligentni, a sada su i impersonalisti opisani na sličan način. Iako u ovom stihu Gospodin Kṛṣṇa govori Arjuni u Svom osobnom obliku, impersonalisti zbog neznanja tvrde da Svevišnji Gospodin nema oblik. Gospodinov veliki bhakta u učeničkom naslijeđu Rāmānujācārye, po imenu Yāmunācārya, napisao je u vezi s tim dva vrlo lijepa stiha:

„Dragi moj Gospodine, bhakte poput Vyāsadeve i Nārade znaju da si Ti Božanska Osoba. Razumijevanjem različitih vedskih spisa osoba može spoznati Tvoje osobine, oblik i djelatnosti te tako može shvatiti da si Ti Svevišnja Božanska Osoba, ali živa bića pod utjecajem guṇa strasti i neznanja, demoni i abhakte ne mogu Te shvatiti. Oni su nesposobni da Te shvate. Premda mogu vješto raspravljati o Vedānti, Upaniṣadama i drugim vedskim spisima, ne mogu shvatiti Božansku Osobu." (Stotra-ratna 12)

U Brahma-saṁhiti rečeno je da se Božanska Osoba ne može shvatiti samim proučavanjem Vedānte. Osobnost Svevišnjeg možemo shvatiti jedino milošću Svevišnjega Gospodina. Zato je u ovom stihu jasno rečeno da nisu samo obožavatelji polubogova manje inteligentni već i abhakte koji proučavaju Vedāntu i spekuliraju o vedskoj književnosti bez primjese istinske svjesnosti Kṛṣṇe. Oni ne mogu shvatiti osobnu prirodu Boga. Osobe kojima se čini da Apsolutna Istina nije osoba opisane su kao abuddhayaḥ, što znači da nisu spoznale krajnji vid Apsolutne Istine. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da vrhunska spoznaja započinje sa spoznajom neosobnog Brahmana i nastavlja se sa spoznajom lokalizirane Paramātme, ali je konačan vid Apsolutne Istine Božanska Osoba. Suvremeni impersonalisti još su nerazboritiji, jer ne slijede čak ni svoga velikog prethodnika Śaṅkarācāryu, koji je rekao da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Ne znajući Vrhovnu Istinu, impersonalisti misle da je Kṛṣṇa samo sin Devakī i Vasudeve, ili kraljević, ili moćno živo biće. Kṛṣṇa osuđuje takvo mišljenje u Bhagavad-gīti (9.11). Avajānanti māṁ mūḍhā mānuṣīṁ tanum āśritam: „Samo Me budale smatraju običnom osobom."

Činjenica je da nitko ne može shvatiti Kṛṣṇu bez predanog služenja i bez razvijanja svjesnosti Kṛṣṇe. Bhāgavatam (10.14.29) to potvrđuje:

„Gospodine moj, ako netko dobije čak i tračak milosti Tvojih lotosolikih stopala, može shvatiti veličinu Tvoje osobnosti, ali oni koji nastoje shvatiti Svevišnju Božansku Osobu spekulacijom, ne mogu Te shvatiti, čak ni nakon dugogodišnjeg proučavanja Veda." Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa ili Njegov oblik, odlike i ime ne mogu se shvatiti samom umnom spekulacijom ili proučavanjem vedske književnosti. Gospodin se mora shvatiti predanim služenjem. Svevišnju Božansku Osobu možemo shvatiti samo ako se potpuno zaokupimo svjesnošću Kṛṣṇe, koja počinje s pjevanjem mahā-mantre – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Impersonalisti koji nisu bhakte misle da je Kṛṣṇino tijelo materijalne prirode i da su sve Njegove djelatnosti, oblik i pratnja māyā. Ti su impersonalisti poznati kao māyāvādīji. Oni ne znaju krajnju istinu.

Dvadeseti stih jasno kaže: kāmais tais tair hṛta-jñānāḥ prapadyante 'nya-devatāḥ. „Osobe zaslijepljene požudnim željama predaju se različitim polubogovima." Poznato je da osim Svevišnje Božanske Osobe postoje polubogovi koji imaju svoje planete, kao što Gospodin ima Svoj planet. U dvadeset trećem stihu rečeno je – devān deva-yajo yānti mad-bhaktā yānti mām api: obožavatelji polubogova odlaze na različite planete polubogova, a bhakte Gospodina Kṛṣṇe odlaze na planet zvan Kṛṣṇaloka. Unatoč tim jasnim tvrdnjama budalasti impersonalisti misle da Gospodin nije osoba i da su ovi oblici nestvarni. Možemo li proučavanjem Gīte zaključiti da polubogovi i njihova prebivališta nisu osobne prirode? Očito ni polubogovi ni Kṛṣṇa, Svevišnja Božanska Osoba, nisu neosobni. Svi su oni osobe. Gospodin Kṛṣṇa je Svevišnja Božanska Osoba i ima vlastiti planet, a polubogovi imaju svoje.

Prema tome, monistička tvrdnja da je krajnja istina bezoblična i da je oblik nametnut ne odgovara istini. Ovdje je jasno rečeno da nije nametnut. Iz Bhagavad-gīte možemo jasno shvatiti da oblici polubogova i oblik Svevišnjega Gospodina istodobno postoje i da je Gospodin Kṛṣṇa sac-cid-ānanda, vječno blaženo znanje. Vede potvrđuju da je Vrhovna Apsolutna Istina ānanda-mayo 'bhyāsāt, po prirodi puna blažena zadovoljstva i riznica bezbrojnih vrlina. U Gīti Gospodin kaže da se pojavljuje, iako je aja (nerođen). To su činjenice koje trebamo shvatiti iz Bhagavad-gīte. Ne možemo razumjeti kako Svevišnja Božanska Osoba može biti neosobne prirode. Prema izjavama Gīte, teorija je impersonalističkih monista o nametanju oblika pogrešna. Iz ovog stiha možemo jasno vidjeti da Vrhovna Apsolutna Istina, Gospodin Kṛṣṇa, ima i oblik i osobnost.

SMISAO: Netko može upitati: „Ako su Kṛṣṇu za vrijeme Njegova boravka na Zemlji svi mogli vidjeti, zašto se sada ne razotkriva svakome?" Ustvari, On se nije razotkrio svakome. Kada je Kṛṣṇa bio nazočan, samo je nekoliko ljudi moglo shvatiti da je On Svevišnja Božanska Osoba. Na skupu Kurua, kada se Śiśupāla usprotivio tome da Kṛṣṇa bude izabran za predsjedatelja skupa, Bhīṣma je podržao Kṛṣṇu i proglasio Ga Vrhovnim Bogom. Pāṇḍave i nekolicina drugih također su znali da je On Svevišnji, ali nije svatko znao. Kṛṣṇa se nije razotkrio abhaktama i običnim ljudima. U Bhagavad-gīti Kṛṣṇa kaže da Ga svi ljudi, osim Njegovih čistih bhakta, smatraju običnim čovjekom poput njih. Kṛṣṇa se samo Svojim bhaktama razotkrio kao riznica sveg zadovoljstva. Za druge, za neinteligentne abhakte, bio je prekriven Svojom unutarnjom moći.

U Kuntīnim molitvama u Śrīmad-Bhāgavatamu (1.8.19) rečeno je da je Gospodin prekriven zavjesom yoga-māye i da Ga zato obični ljudi ne mogu shvatiti. To je potvrđeno u Īśopaniṣadi (mantra 15), u kojoj se bhakta moli:

„O Gospodine moj, Ti održavaš čitav svemir, a predano služenje Tebe najviše je načelo religije. Zato, molim Te, uzdržavaj i mene. Tvoj je transcendentalni oblik prekriven yoga-māyom. Brahmajyoti je prekrivač unutarnje moći. Molim Te, ukloni Svoj blistavi sjaj koji me sprečava da vidim Tvoju sac-cid-ānanda-vigrahu, Tvoj vječni oblik blaženstva i znanja." Svevišnja Božanska Osoba u Svom transcendentalnom obliku blaženstva i znanja prekrivena je unutarnjom moći brahmajyotija. Zbog toga manje inteligentni impersonalisti ne mogu vidjeti Svevišnjeg.

U Śrīmad-Bhāgavatamu (10.14.7) nalazimo ovu Brahminu molitvu: „O Svevišnja Božanska Osobo, o Nad-dušo, o gospodaru svih tajni, tko može procijeniti Tvoje moći i zabave u ovom svijetu? Ti uvijek širiš Svoju unutarnju moć i zato Te nitko ne može shvatiti. Učeni znanstvenici i učenjaci mogu ispitati atomski sastav materijalnog svijeta ili planeta, ali ipak ne mogu procijeniti Tvoju energiju i moć, iako si nazočan pred njima." Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa nije samo nerođen već je i avyaya, neiscrpan. Njegov je vječni oblik blaženstvo i znanje, a sve su Njegove energije neiscrpne.

SMISAO: U ovom je stihu objašnjeno pitanje osobnosti i neosobnosti. Kad bi Kṛṣṇa, oblik Svevišnje Božanske Osobe, bio māyā, materijalan, kakvim Ga impersonalisti smatraju, Kṛṣṇa bi mijenjao Svoje tijelo poput živoga bića i zaboravio sve o Svom prošlom životu. Nijedno živo biće s materijalnim tijelom ne može se sjetiti svoga prošlog života niti može pretkazati svoj budući život ili predvidjeti što ga čeka u ovom životu. Prema tome, ne može znati što se dogodilo u prošlosti, što se zbiva sada i što će se dogoditi u budućnosti. Ako nije oslobođeno materijalnih nečistoća, ne može znati prošlost, sadašnjost i budućnost.

Za razliku od običnoga ljudskog bića Gospodin Kṛṣṇa jasno kaže da zna sve što se dogodilo u prošlosti, sve što se zbiva sada i sve što će se dogoditi u budućnosti. Iz četvrtoga poglavlja saznajemo da se Gospodin Kṛṣṇa sjeća kako je prije mnogo milijuna godina poučio Vivasvāna, boga Sunca. Kṛṣṇa poznaje svako živo biće zato što se nalazi u srcu svakoga živog bića kao Nad-duša. Ali premda se pojavljuje kao Svevišnja Božanska Osoba i prebiva u srcu svih živih bića kao Nad-duša, manje inteligentni ljudi, čak i ako spoznaju neosobni Brahman, ne mogu spoznati da je Śrī Kṛṣṇa Vrhovna Osoba. Śrī Kṛṣṇino transcendentalno tijelo zacijelo nije prolazno. On nalikuje Suncu, a māyā oblaku. U materijalnom svijetu možemo vidjeti Sunce, oblake i razne zvijezde i planete. Oblaci mogu privremeno prekriti sve što se vidi na nebu, ali taj prekrivač prekriva samo naš ograničeni vid. Sunce, Mjesec i zvijezde nisu prekriveni. Slično tome, māyā ne može prekriti Svevišnjega Gospodina. On se Svojom unutarnjom moći ne razotkriva manje inteligentnima. Kao što je rečeno u trećem stihu ovoga poglavlja, od mnogo milijuna ljudi neki pokušavaju postati savršeni u ovom ljudskom obliku života, a od mnogo tisuća takvih ljudi koji su dostigli savršenstvo tek jedan može shvatiti Gospodina Kṛṣṇu. Čak i ako netko dostigne savršenstvo spoznaje neosobnog Brahmana ili lokalizirane Paramātme, ne može shvatiti Svevišnju Božansku Osobu Śrī Kṛṣṇu ako nije svjestan Kṛṣṇe.

SMISAO: U svom pravom prirodnom položaju živo je biće podčinjeno Svevišnjem Gospodinu, koji je čisto znanje. Kada je netko zaveden i odvojen od toga čistog znanja, podliježe upravi iluzorne energije i ne može shvatiti Svevišnju Božansku Osobu. Iluzorna se energija očituje u dvostranosti želje i mržnje. Zbog želje i mržnje osoba u neznanju želi postati ravna Svevišnjem Gospodinu i zavidi Kṛṣṇi kao Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Čisti bhakte, koji nisu obmanuti ili okaljani željom i mržnjom, mogu shvatiti da se Gospodin Śrī Kṛṣṇa pojavljuje Svojom unutarnjom moći, ali osobe obmanute dvostranošću i neznanjem misle da je Božanska Osoba tvorevina materijalne energije. To je njihova nesreća. Takvi obmanuti ljudi žive u dvostranostima poput časti i nečasti, sreće i nesreće, muškarca i žene, dobrog i lošeg, zadovoljstva i bola, misleći: „Ovo je moja žena; ovo je moja kuća; ja sam gospodar ove kuće; ja sam muž ove žene." To su dvostranosti iluzije. Osobe obmanute takvim dvostranostima potpuno su budalaste i zato ne mogu shvatiti Svevišnju Božansku Osobu.

SMISAO: U ovom su stihu opisane osobe dostojne uzdizanja na transcendentalni položaj. Grešni, bezbožni, budalasti i prevaranti teško mogu nadići dvostranost želje i mržnje. Samo oni koji su u životu slijedili propisana načela religije, koji su djelovali pobožno i poništili grešne posljedice mogu se posvetiti predanom služenju i postupno se uzdići na razinu čista znanja o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Tada, postupno, mogu u transu meditirati na Svevišnju Božansku Osobu. To je proces uzdizanja na duhovnu razinu. Osoba može tako napredovati u svjesnosti Kṛṣṇe u društvu čistih bhakta, jer se u društvu velikih bhakta može osloboditi iluzije.

U Śrīmad-Bhāgavatamu (5.5.2) rečeno je da onaj tko doista želi biti oslobođen mora služiti bhakte (mahat-sevāṁ dvāram āhur vimukteḥ), ali onaj tko se druži s materijalističkim ljudima slijedi put koji vodi u najmračnije predjele postojanja (tamo-dvāraṁ yoṣitāṁ saṅgi-saṅgam). Svi Gospodinovi bhakte putuju po planetu Zemlji samo da bi uvjetovane duše oslobodili iluzije. Impersonalisti ne znaju da zaboravljajući svoj prirodni položaj podčinjenosti Svevišnjem Gospodinu krše Božji zakon na najgrublji način. Ako se ne utemeljimo ponovno u svom prirodnom položaju, ne možemo shvatiti Vrhovnu Osobu niti se možemo s odlučnošću potpuno posvetiti transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju.

SMISAO: Rođenje, smrt, starost i bolesti utječu na materijalno tijelo, ali ne i na duhovno tijelo. Duhovno se tijelo ne rađa, ne umire, ne stari i ne obolijeva. Stoga je onaj tko dobije duhovno tijelo i vječno predano služi Svevišnjega Gospodina kao Njegov pratilac vječno oslobođen. Ahaṁ brahmāsmi: ja sam duh. Rečeno je da živo biće treba spoznati da je Brahman, duhovna duša. Takvo shvaćanje života prisutno je i u predanom služenju, kao što je opisano u ovom stihu. Čisti su bhakte transcendentalno utemeljeni na razini Brahmana i znaju sve o transcendentalnim djelatnostima.

Četiri vrste nečistih bhakta koji transcendentalno služe Gospodina dostižu svoje ciljeve i kada milošću Svevišnjega Gospodina postanu potpuno svjesni Kṛṣṇe, istinski uživaju u duhovnom druženju sa Svevišnjim Gospodinom. Ali obožavatelji polubogova nikada ne dostižu Svevišnjega Gospodina na Njegovom vrhovnom planetu. Čak ni manje inteligentne osobe koje su spoznale Brahman ne mogu dostići Kṛṣṇin vrhovni planet poznat kao Goloka Vṛndāvana. Samo se osobe koje djeluju u svjesnosti Kṛṣṇe (mām āśritya) mogu s pravom nazivati Brahmanom, jer nastoje dostići Kṛṣṇin planet. Takve osobe ne sumnjaju u Kṛṣṇu i zato su istinski Brahman.

Oni koji obožavaju Gospodinov arcā oblik ili meditiraju na Gospodina kako bi dostigli oslobođenje od materijalnog ropstva Gospodinovom milošću također znaju smisao Brahmana, adhibhūte itd. Gospodin će to objasniti u idućem poglavlju.

SMISAO: Osobe koje djeluju u svjesnosti Kṛṣṇe nikada ne odstupaju s puta potpuna razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe. U transcendentalnom dodiru sa svjesnošću Kṛṣṇe osoba može shvatiti da je Svevišnji Gospodin vladajuće načelo materijalnog svijeta i polubogova. Takvim transcendentalnim druženjem postupno stječe vjeru u Svevišnju Božansku Osobu i u trenutku smrti takva osoba svjesna Kṛṣṇe ne može zaboraviti Kṛṣṇu. Tako se prirodno uzdiže na planet Svevišnjega Gospodina, Goloku Vṛndāvanu.

Ovo poglavlje posebno objašnjava kako možemo postati potpuno svjesni Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe počinje se buditi zahvaljujući druženju s osobama svjesnim Kṛṣṇe. Takvo je druženje duhovno te dovodi osobu u izravan dodir sa Svevišnjim Gospodinom. Tako, Njegovom milošću, može shvatiti da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Istodobno spoznaje prirodni položaj živoga bića i uviđa kako živo biće zaboravlja Kṛṣṇu i zapleće se u materijalne djelatnosti. Postupnim razvijanjem svjesnosti Kṛṣṇe u dobru društvu može shvatiti da je postalo uvjetovano zakonima materijalne prirode zato što je zaboravilo Kṛṣṇu. Također može shvatiti da je ovaj ljudski oblik života prilika za oživljavanje svjesnosti Kṛṣṇe i da ga treba potpuno iskoristiti za dostizanje bezuzročne milosti Svevišnjega Gospodina.

U ovom su poglavlju bile obrađene razne teme: nesretan čovjek, znatiželjan čovjek, čovjek u materijalnoj oskudici, znanje o Brahmanu, znanje o Paramātmi, oslobođenje od rođenja, smrti i bolesti te obožavanje Svevišnjega Gospodina. No onaj tko je istinski napredovao u svjesnosti Kṛṣṇe ne mari za razne procese. On jednostavno neposredno djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe i time dostiže svoj prirodni položaj vječnoga sluge Gospodina Kṛṣṇe. U takvom položaju nalazi zadovoljstvo u slušanju i slavljenju Svevišnjega Gospodina u čistom predanom služenju. Uvjeren je da će time ostvariti sve svoje ciljeve. Ta odlučna vjera, koja se naziva dṛḍha-vrata, predstavlja početak bhakti-yoge, transcendentalnog služenja s ljubavlju. To je mišljenje svih spisa. Ovo je poglavlje Bhagavad-gīte bit toga uvjerenja.