STIH 19
TEXT 19
Tekst
Verš
jñānavān māṁ prapadyate
vāsudevaḥ sarvam iti
sa mahātmā su-durlabhaḥ
jñānavān māṁ prapadyate
vāsudevaḥ sarvam iti
sa mahātmā su-durlabhaḥ
Synonyms
Synonyma
bahūnām – mnogo; janmanām – uzastopnih rođenja i smrti; ante – nakon; jñāna-vān – onaj tko ima potpuno znanje; mām – Meni; prapadyate – predaje se; vāsudevaḥ – Božanska Osoba, Kṛṣṇa; sarvam – sve; iti – tako; saḥ – takva; mahā-ātmā – velika duša; su-durlabhaḥ – rijetko se može vidjeti.
Translation
Překlad
Nakon mnogo rođenja i smrti onaj tko ima pravo znanje predaje se Meni, znajući da sam uzrok svih uzroka i sve što postoji. Takva velika duša vrlo je rijetka.
Ten, kdo má opravdu poznání — po mnoha zrozeních a smrtích, se Mi odevzdá, když ví, že jsem příčinou všech příčin a vším, co existuje. Taková velká duše je nesmírně vzácná.
Purport
Význam
SMISAO: Nakon mnogo života predanog služenja ili izvođenja transcendentalnih obreda živo se biće može utemeljiti u čistu transcendentalnom znanju da je Svevišnja Božanska Osoba krajnji cilj duhovne spoznaje. Na početku duhovne spoznaje, dok pokušava odbaciti vezanost za materijalizam, postoji težnja k impersonalizmu, ali daljnjim napretkom spoznaje da u duhovnom životu postoje djelatnosti koje tvore predano služenje. Spoznavši to, postaje privrženo Svevišnjem Gospodinu i predaje Mu se. Tada uviđa da je milost Svevišnjeg Gospodina Kṛṣṇe sve, da je On uzrok svih uzroka i da materijalno očitovanje ovisi o Njemu. Spoznaje da je materijalni svijet iskrivljeni odraz duhovne raznolikosti i da je sve povezano sa Svevišnjim Gospodinom Kṛṣṇom. Tako sve vidi u odnosu s Vāsudevom, Śrī Kṛṣṇom. Ta univerzalna vizija Vāsudeve prethodi potpunu predavanju Svevišnjem Gospodinu Śrī Kṛṣṇi kao najvišem cilju. Takve predane velike duše vrlo su rijetke.
Živá bytost, která po mnoha životech koná oddanou službu či transcendentální obřady, může spočinout na úrovni transcendentálního, čistého poznání, že Nejvyšší Osobnost Božství je konečným cílem duchovní realizace. Když se začátečník pokouší zbavit své připoutanosti k hmotě, mívá sklony k neosobnímu pojetí, ale s dalším pokrokem pochopí, že v duchovním životě existují činnosti a ty jsou podstatou oddané služby. S touto realizací začne být poután k Nejvyššímu Pánu, Osobnosti Božství, a odevzdá se Mu. Tehdy může vidět, že milost Śrī Kṛṣṇy je vším, Kṛṣṇa je příčina všech příčin a hmotný projev na Něm není nezávislý. Vnímá, že hmotný svět je převráceným odrazem duchovní rozmanitosti a vše je spojeno s Nejvyšším Pánem Kṛṣṇou. O všem tedy uvažuje ve vztahu k Vāsudevovi, Śrī Kṛṣṇovi. To, že vidí Vāsudeva všude, rychle vede k tomu, že se plně odevzdá Jemu, Nejvyššímu Pánu Kṛṣṇovi jakožto vrcholnému cíli. Takové odevzdané velké duše jsou nesmírně vzácné.
Ovaj je stih vrlo lijepo objašnjen u 14. i 15. stihu iz trećega poglavlja Śvetāśvatara Upaniṣade:
Tento verš je velice pěkně vyložen ve třetí kapitole Śvetāśvatara Upaniṣady (verše 14 a 15):
sahasrākṣaḥ sahasra-pāt
sa bhūmiṁ viśvato vṛtvā-
tyātiṣṭhad daśāṅgulam
sahasrākṣaḥ sahasra-pāt
sa bhūmiṁ viśvato vṛtvā-
tyātiṣṭhad daśāṅgulam
yad bhūtaṁ yac ca bhavyam
utāmṛtatvasyeśāno
yad annenātirohati
yad bhūtaṁ yac ca bhavyam
utāmṛtatvasyeśāno
yad annenātirohati
U Chāndogya Upaniṣadi (5.1.15) rečeno je – na vai vāco na cakṣūṁṣi na śrotrāṇi na manāṁsīty ācakṣate prāṇa iti evācakṣate prāṇo hy evaitāni sarvāṇi bhavanti: „Glavni čimbenik u tijelu živoga bića nije ni moć govora, ni moć gledanja, ni moć slušanja, ni moć mišljenja; život je središte svih djelatnosti." Slično tome, Gospodin Vāsudeva, Božanska Osoba Śrī Kṛṣṇa glavno je biće u svemu. Ovo tijelo posjeduje moć govora, gledanja, slušanja i umnih djelatnosti, ali one nisu važne, ako nisu povezane sa Svevišnjim Gospodinom. Budući da Vāsudeva prožima sve i da je sve Vāsudeva, bhakta se predaje s potpunim znanjem (vidi Bhagavad-gītu 7.17 i 11.40).
V Chāndogya Upaniṣadě (5.1.15) stojí: na vai vāco na cakṣūṁṣi na śrotrāṇi na manāṁsīty ācakṣate prāṇa iti evācakṣate prāṇo hy evaitāni sarvāṇi bhavanti — “V těle živé bytosti není hlavním činitelem ani schopnost mluvit, ani schopnost vidět, ani schopnost slyšet, ani schopnost myslet. Je to život, který je středem všech činností.” Podobně Pán Vāsudeva neboli Osobnost Božství, Śrī Kṛṣṇa, je nejdůležitější bytostí ve všem. K tělu patří schopnost mluvit, vidět, slyšet, myslet a podobně, ale pokud se nepoužívají ve vztahu k Nejvyššímu Pánu, jsou bezcenné. A jelikož Vāsudeva proniká vším a vše je Vāsudeva, oddaný se Mu odevzdává s úplným poznáním (srovnej: Bhagavad-gītā 7.17 a 11.40).