Tri guṇe materijalne prirode

SMISAO: Od sedmoga do kraja dvanaestoga poglavlja Śrī Kṛṣṇa potanko opisuje Apsolutnu Istinu, Svevišnju Božansku Osobu. Gospodin sada nastavlja poučavati Arjunu. Ako netko shvati ovo poglavlje procesom filozofske spekulacije, doći će do razumijevanja predanog služenja. U trinaestom je poglavlju bilo objašnjeno da se osoba koja ponizno njeguje znanje može osloboditi materijalne zapletenosti. Također je bilo objašnjeno da je zapletenost živog bića u materijalnom svijetu uzrokovana dodirom s guṇama prirode. U ovom poglavlju Vrhovna Osoba objašnjava što su guṇe prirode, kako djeluju, kako vezuju i kako donose oslobođenje. Svevišnji Gospodin izjavljuje da je znanje objašnjeno u ovom poglavlju više od znanja do sada izloženog u prethodnim poglavljima. Spoznavši ovo znanje, veliki su mudraci dostigli savršenstvo i bili preneseni u duhovni svijet. Gospodin sada objašnjava isto znanje na bolji način. Ovo je znanje uzvišenije od svih do sada opisanih procesa stjecanja znanja. Zahvaljujući njemu, mnogi su dostigli savršenstvo. Zato se smatra da će onaj tko shvati ovo poglavlje dostići savršenstvo.

SMISAO: Stekavši savršeno transcendentalno znanje osoba postaje kvalitativno jednaka Svevišnjoj Božanskoj Osobi i oslobađa se uzastopna rađanja i umiranja. Međutim, ne gubi prirodu individualne duše. Iz vedske književnosti saznajemo da oslobođene duše koje su dostigle transcendentalne planete duhovnog neba uvijek misle na lotosolika stopala Svevišnjeg Gospodina, transcendentalno Ga služeći s ljubavlju. Tako čak ni nakon oslobođenja bhakte ne gube svoju osobnost.

Znanje koje stječemo u materijalnom svijetu obično je okaljano guṇama materijalne prirode. Znanje koje nije okaljano guṇama prirode naziva se transcendentalnim znanjem. Čim se netko utemelji u transcendentalnom znanju, dostiže razinu Vrhovne Osobe. Oni koji nemaju znanje o duhovnom nebu misle da nakon oslobođenja od materijalnih djelatnosti materijalnog oblika duhovni identitet postaje bezobličan, bez ikakve raznolikosti. No kao što u ovom svijetu postoji materijalna raznolikost, tako i u duhovnom svijetu postoji raznolikost. Oni koji to ne znaju misle da je duhovno postojanje suprotnost materijalnoj raznolikosti, ali na duhovnom nebu osoba dostiže duhovni oblik. Na duhovnom nebu postoje duhovne djelatnosti, a duhovno se stanje naziva životom predanosti. Rečeno je da je to ozračje neokaljano i da je u njemu živo biće iste prirode kao Svevišnji Gospodin. Da bismo stekli takvo znanje, moramo razviti sve duhovne odlike. Onaj tko razvije duhovne odlike nije uznemiren ni stvaranjem ni uništenjem materijalnog svijeta.

SMISAO: Spoj kṣetre i kṣetra-jñe, tijela i duhovne duše, uzrokuje sva zbivanja. To je objašnjenje svijeta. Taj spoj materijalne prirode i živoga bića omogućuje Vrhovni Bog osobno. Mahat-tattva je cjelokupni uzrok cjelokupnog kozmičkog očitovanja. Taj materijalni uzrok, koji sadrži tri guṇe prirode, ponekad se naziva Brahman. Vrhovna Osoba oplođava mahat-tattvu i tako omogućuje nastanak bezbrojnih svemira. Sveukupna materijalna tvar, mahat-tattva, opisana je u vedskoj književnosti kao Brahman (Muṇḍaka Upaniṣada 1.1.9): tasmād etad brahma nāma-rūpam annaṁ ca jāyate. Vrhovna Osoba oplođava Brahman sjemenom živih bića. Dvadeset četiri elementa – počev od zemlje, vode, vatre i zraka – predstavljaju materijalnu energiju i tvore mahad brahmu ili veliki Brahman, materijalnu prirodu. Kao što je bilo objašnjeno u sedmom poglavlju, osim nje postoji druga, viša priroda – živo biće. Po volji Svevišnje Božanske Osobe viša priroda dolazi u dodir s materijalnom prirodom, koja potom rađa sva živa bića.

Škorpion polaže jaja na gomilu riže i katkada se kaže da se škorpion rađa iz riže, ali riža nije uzrok škorpiona. Ustvari, jaja je položila majka. Slično tome, materijalna priroda nije uzrok rođenja živih bića. Sjeme daje Svevišnja Božanska Osoba. Živa se bića samo naizgled pojavljuju kao tvorevine materijalne prirode. Tako svako živo biće, ovisno o djelima koja je činilo u prošlosti, ima drugačije tijelo, koje stvara materijalna priroda, kako bi moglo uživati i ispaštati posljedice svojih prošlih djela. Gospodin je uzrok svih očitovanja živih bića u materijalnom svijetu.

SMISAO: U ovom je stihu jasno rečeno da je Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa izvorni otac svih živih bića. Živa su bića spojevi materijalne i duhovne prirode. Takva se živa bića mogu vidjeti ne samo na ovom planetu, već i na svim drugim planetima, čak i na najvišem, na kojem prebiva Brahmā. Živih bića ima svuda; ima ih u zemlji, u vodi, čak i u vatri. Sva ta bića pojavljuju se zahvaljujući majci, materijalnoj prirodi, i Kṛṣṇinom procesu davanja sjemena. To znači da je materijalna priroda prožeta živim bićima, koja u vrijeme stvaranja izlaze u raznim oblicima, ovisno o djelima koja su počinila u prošlosti.

SMISAO: Zbog svoje transcendentalne prirode živo biće nema nikakve veze s materijalnom prirodom. Unatoč tome, djeluje pod utjecajem triju guṇa materijalne prirode, jer je postalo uvjetovano materijalnim svijetom. Živa bića dobivaju različite vrste tijela, pod utjecajem različitih odlika prirode, i zato bivaju potaknuta da djeluju u skladu s tom prirodom. To je uzrok raznih vrsta sreće i nesreće.

SMISAO: Postoje razne vrste živih bića uvjetovanih materijalnom prirodom. Jedno je sretno, drugo vrlo aktivno, a treće bespomoćno. Sve te vrste psiholoških pojava uzroci su uvjetovanog stanja bića u prirodi. U ovom dijelu Bhagavad-gīte objašnjava se kako su živa bića uvjetovana na različit način. Prvo se razmatra guṇa vrline. Razvijanjem guṇe vrline u materijalnom svijetu živo biće postaje mudrije od živih bića koja su uvjetovana drugim guṇama. Čovjek u guṇi vrline nije vrlo uznemiren materijalnim bijedama i napreduje u materijalnom znanju. Tipičan je primjer brāhmaṇa, jer se smatra da je brāhmaṇa u guṇi vrline. Njegov osjećaj sreće rezultat je razumijevanja da se u guṇi vrline manje-više oslobađa grešnih posljedica. Ustvari, u vedskoj je književnosti rečeno da guṇa vrline donosi veće znanje i veći osjećaj sreće.

Problem je da živo biće u guṇi vrline postaje uvjetovano osjećajem napredovanja u znanju i mišljenjem da je bolje od drugih. Na taj način biva uvjetovano. Najbolji su primjer znanstvenici i filozofi. I jedni i drugi vrlo su ponosni na svoje znanje. Budući da obično poboljšavaju svoje životne okolnosti, osjećaju izvjesnu materijalnu sreću. Taj osjećaj veće sreće u uvjetovanom životu vezuje ih za guṇu vrline. Zbog toga osjećaju privlačnost prema djelovanju u guṇi vrline i sve dok osjećaju takvu privlačnost, moraju prihvatiti neku vrstu tijela pod utjecajem guṇa prirode. Tako nemaju izgleda za oslobođenje ili odlazak u duhovni svijet. Čovjek može iznova i iznova biti filozof, znanstvenik ili pjesnik i iznova i iznova se zapletati u bijede rađanja i umiranja, ali zbog iluzije materijalne energije smatra takav život ugodnim.

SMISAO: Guṇa se strasti ogleda u privlačnosti između muškarca i žene. Žena privlači muškarca, a muškarac privlači ženu. To se naziva guṇom strasti. Kad se guṇa strasti poveća, razvija se žudnja za materijalnim uživanjem. Čovjek želi uživati u osjetilnom zadovoljstvu. Radi osjetilnog zadovoljstva čovjek u guṇi strasti želi ugled u društvu ili narodu i sretnu obitelj, s lijepom djecom, ženom i kućom. To su tvorevine guṇe strasti. Sve dok žudi za time, mora vrlo teško raditi. Stoga je ovdje jasno rečeno da se vezuje za plodove svojih djelatnosti i tako biva vezan. Da bi zadovoljio svoju ženu, djecu i društvo i održao ugled, mora raditi. Stoga je čitav materijalni svijet manje ili više u guṇi strasti. Suvremena se civilizacija smatra naprednom po standardu guṇe strasti. Ranije se utemeljenost u guṇi vrline smatrala naprednim stanjem. Ako osobe u guṇi vrline ne mogu biti oslobođene, što reći za osobe zapletene u guṇu strasti?

SMISAO: U ovom je stihu vrlo značajna riječ tu. To znači da je guṇa neznanja svojstvena utjelovljenoj duši. Guṇa je neznanja suprotnost guṇe vrline. U guṇi vrline osoba može razvijanjem znanja shvatiti pravu prirodu pojava koje je okružuju, ali guṇa neznanja potpuna je suprotnost. Pod njezinim utjecajem svatko postaje lud, a luđak ne može shvatiti stvarnost. Umjesto da napreduje, degradira se. Definiciju guṇe neznanja nalazimo u vedskoj književnosti. Vastu-yāthātmya-jñānāvarakaṁ viparyaya-jñāna-janakaṁ tamaḥ: čovjek pod utjecajem neznanja ne može shvatiti pravu prirodu stvari. Na primjer, svatko može vidjeti da je njegov djed umro i da će prema tome i on umrijeti; čovjek je smrtan. Djeca koju začne također će umrijeti. Smrt je, stoga, sigurna. Ipak, ljudi pomamno zgrću novac i vrlo teško rade čitav dan i noć, ne mareći za vječni duh. To je ludilo. U svom ludilu opiru se napredovanju u duhovnom razumijevanju. Takvi su ljudi veoma lijeni. Kad ih pozovete u društvo duhovnih osoba radi duhovnog razumijevanja ne pokazuju veliko zanimanje. Nisu čak ni aktivni kao ljudi pod utjecajem guṇe strasti. Spavaju više nego što je potrebno i to je još jedan simptom osobe utonule u guṇu neznanja. Šest je sati spavanja dovoljno, ali čovjek u guṇi neznanja spava najmanje deset ili dvanaest sati dnevno. Takav čovjek izgleda uvijek snužden i odaje se uzimanju opojnih sredstava i spavanju. To su simptomi osobe uvjetovane guṇom neznanja.

SMISAO: Osoba u guṇi vrline nalazi zadovoljstvo u svom djelovanju ili intelektualnom radu, kao što filozof, znanstvenik ili prosvjetni radnik nalaze zadovoljstvo u bavljenju određenom oblasti znanja. Čovjek u guṇi strasti može se baviti plodonosnim djelatnostima. On nastoji steći što više i troši u dobre svrhe. Katkada pokušava otvoriti bolnice, daje doprinose dobrotvornim ustanovama itd. To su znaci osobe u guṇi strasti. Guṇa neznanja prekriva znanje. Djela počinjena u guṇi neznanja nisu dobra ni za počinitelja niti za bilo koga drugoga.

SMISAO: Kada guṇa strasti postane istaknuta, nadvladava guṇe vrline i neznanja. Kada guṇa vrline postane istaknuta, nadvladava strast i neznanje, a kad guṇa neznanja postane istaknuta, nadvladava strast i vrlinu. To se nadmetanje uvijek odvija. Stoga onaj tko iskreno želi napredovati u svjesnosti Kṛṣṇe mora nadići tri guṇe. Izraziti utjecaj neke guṇe prirode očituje se u ponašanju, djelatnostima, ishrani itd. Sve će to biti objašnjeno u idućim poglavljima. Onaj tko želi može vježbanjem razviti guṇu vrline i tako nadvladati guṇe strasti i neznanja. Isto tako može razviti guṇu strasti i nadvladati vrlinu i neznanje. Ili može razviti guṇu neznanja i nadvladati vrlinu i strast. Unatoč postojanju triju guṇa materijalne prirode, ako je odlučan, može biti blagoslovljen guṇom vrline i nadišavši guṇu vrline utemeljiti se na razini čiste vrline, zvanoj vasudeva, na kojoj može shvatiti nauk o Bogu. Po djelatnostima pojedine osobe možemo shvatiti u kojoj se guṇi prirode nalazi.

SMISAO: Tijelo ima devet dveri: dva oka, dva uha, dvije nosnice, usta, spolni organ i čmar. Kad su sve dveri obasjane simptomima vrline, smatra se da je osoba razvila guṇu vrline. U guṇi vrline može vidjeti stvari na pravi način, čuti na pravi način i kušati na pravi način. Postaje čista iznutra i izvana. U svim se dverima razvijaju simptomi sreće. To je stanje vrline.

SMISAO: Osoba u guṇi strasti nikada nije zadovoljna položajem koji je već stekla; uvijek žudi za boljim položajem. Ako želi sagraditi kuću, ulaže sav napor da sagradi veliku i raskošnu kuću, kao da će u njoj moći vječno stanovati. Takva osoba razvija veliku žudnju za osjetilnim zadovoljstvima. Nema kraja zadovoljavanju osjetila. Uvijek želi ostati sa svojom obitelji u svojoj kući i nastaviti s procesom zadovoljavanja osjetila. S tim ne prestaje. Smatra se da su svi ti simptomi obilježja guṇe strasti.

SMISAO: Kad nema svjetlosti, znanje je odsutno. Osoba u guṇi neznanja ne djeluje u skladu s propisanim načelima. Želi djelovati hirovito, bez ikakva cilja. Iako je sposobna za rad, ne ulaže nikakav napor. To se naziva iluzijom. Premda svijest i dalje postoji, život je neaktivan. To su simptomi osobe u guṇi neznanja.

SMISAO: Osoba u guṇi vrline dostiže više planetarne sustave, kao što su Brahmaloka ili Janaloka, i ondje uživa u rajskoj sreći. Riječ je amalān značajna; ona znači „oslobođen guṇa strasti i neznanja". U materijalnom svijetu postoje nečistoće, ali guṇa je vrline najčistiji oblik postojanja u materijalnom svijetu. Postoje razne vrste planeta za razne vrste živih bića. Oni koji umru u guṇi vrline uzdižu se na planete koje nastanjuju veliki mudraci i bhakte.

SMISAO: Neki ljudi imaju dojam da se duša, kad jednom dostigne razinu ljudskog života, nikada više ne degradira u niže oblike. To nije točno. Prema ovom stihu, ako netko razvije guṇu neznanja, nakon smrti će se degradirati u životinjski oblik života. Iz njega se mora procesom evolucije ponovno uzdignuti do ljudskog oblika života. Stoga oni koji ozbiljno shvaćaju ljudski oblik života trebaju razviti guṇu vrline i u dobrom društvu transcendirati guṇe, utemeljivši se u svjesnosti Kṛṣṇe. To je cilj ljudskoga života. Inače, ljudskom biću nije osiguran položaj čovjeka u idućem životu.

SMISAO: Rezultat pobožnog djelovanja u guṇi vrline je čist. Zato su mudraci, potpuno oslobođeni iluzije, utemeljeni u sreći. Djelovanje u guṇi strasti donosi samo bijedu. Svaka djelatnost koja se vrši radi stjecanja materijalne sreće osuđena je na propast. Ako, na primjer, netko želi imati neboder, takva gradnja povlači za sobom toliko mnogo ljudske bijede, prije nego što neboder može biti sagrađen. Onaj tko osigurava novčana sredstva za gradnju nebodera mora uložiti veliki napor kako bi zaradio ogromno bogatstvo, a radnici koji rade na zdanju moraju uložiti fizički napor. Bijede su tu. Tako Bhagavad-gītā kaže da svaka djelatnost koja se vrši pod utjecajem guṇe strasti sigurno povlači za sobom veliku bijedu. Možda u umu osoba može iskusiti malo tobožnje sreće – „Imam ovu kuću ili ovaj novac" – ali to nije prava sreća.

Što se tiče guṇe neznanja, onaj tko djeluje pod njezinim utjecajem nema znanje i zato mu sve djelatnosti koje sada vrši donose bijedu, a kasnije će se degradirati na razinu životinje. Životinjski je život uvijek pun bijede, ali životinje to ne shvaćaju, jer su obmanute iluzornom energijom, māyom. Klanje jadnih životinja također je posljedica guṇe neznanja. Ubojica životinje ne zna da će u budućnosti životinja dobiti tijelo u kojem ga može ubiti. To je zakon prirode. U ljudskom društvu, ako netko ubije čovjeka, mora biti obješen. To je zakon države. Zbog neznanja, ljudi ne vide da je cijela kreacija jedna država, kojom upravlja Svevišnji Gospodin. Svako je živo stvorenje sin Svevišnjega Gospodina, koji ne podnosi čak ni ubijanje mrava. Osoba za to mora platiti. Stoga je ubijanje životinja radi zadovoljavanja jezika najgrublja vrsta neznanja. Ljudsko biće ne treba ubijati životinje, jer je Bog dao toliko mnogo ukusnih namirnica. Ako netko ipak jede meso, smatra se da djeluje u neznanju i stvara sebi mračnu budućnost. Od svih vrsta ubijanja životinja, ubijanje je krava najporočnije, jer nam krava pruža sve vrste zadovoljstva dajući nam mlijeko. Klanje je krava čin najgrublje vrste neznanja. U vedskoj književnosti (Ṛg Veda 9.4.64) riječi gobhiḥ prīṇita-matsaram pokazuju da se onaj tko želi ubiti kravu, iako se potpuno zasitio mlijekom, nalazi u najdubljem neznanju. U vedskim spisima nalazimo ovu molitvu:

„Gospodine moj, Ti si dobronamjernik krava, brāhmaṇa, čitavog ljudskog društva i svijeta." (Viṣṇu Purāṇa 1.19.65) U ovoj se molitvi posebno spominje zaštita krava i brāhmaṇa. Brāhmaṇe su simbol duhovne naobrazbe, a krave simbol najvrednije hrane. Tim živim bićima, brāhmaṇama i kravama, mora se pružiti sva zaštita – to je pravi napredak civilizacije. U suvremenu ljudskom društvu duhovna se naobrazba zanemaruje, a ubijanje krava potiče. Trebamo shvatiti da ljudsko društvo napreduje u pogrešnom smjeru i utire put k vlastitoj propasti. Civilizacija koja vodi građane do toga da u idućem životu postanu životinje sigurno nije ljudska. Naravno, sadašnja je civilizacija zavedena guṇama strasti i neznanja. Ovo je vrlo opasno doba i svi se narodi trebaju pobrinuti da čovječanstvu pruže najlakši proces, svjesnost Kṛṣṇe, kako bi ga spasili od najveće opasnosti.

SMISAO: Budući da sadašnja civilizacija nije povoljna za živa bića, preporučuje se svjesnost Kṛṣṇe. Kroz svjesnost Kṛṣṇe, društvo će razviti guṇu vrline. Kad razvije guṇu vrline, ljudi će vidjeti pravu prirodu stvari. U guṇi neznanja, ljudi su kao životinje i ne mogu jasno vidjeti stvari. Na primjer, u guṇi neznanja ne vide da se ubijajući životinju izlažu opasnosti da ih ta ista životinja ubije u sljedećem životu. Ljudi se ne poučavaju pravom znanju i zato postaju neodgovorni. Da bi se stalo na kraj toj neodgovornosti, moraju kroz obrazovanje razviti guṇu vrline. Kad steknu znanje u guṇi vrline postat će razboriti i steći znanje o pravoj prirodi stvari. Tada će biti sretni i uspješni. Čak i ako većina ljudi nije sretna i uspješna, ako određeni postotak stanovništva razvije svjesnost Kṛṣṇe i utemelji se u guṇi vrline, postoji mogućnost za mir i blagostanje u čitavom svijetu. U protivnom, ako je svijet odan guṇama strasti i neznanja, ne može biti mira i blagostanja. U guṇi strasti ljudi postaju pohlepni i njihovoj žudnji za osjetilnim uživanjem nema kraja. Možemo vidjeti da čak ni oni koji imaju dovoljno novaca i odgovarajuće pogodnosti za zadovoljavanje osjetila nisu ni sretni ni spokojni. To nije moguće zato što su u guṇi strasti. Ako žele sreću, njihov im novac neće pomoći; moraju se uzdignuti do guṇe vrline slijeđenjem procesa svjesnosti Kṛṣṇe. Kad netko djeluje u guṇi strasti, nije samo nesretan, već je i njegov posao mukotrpan. Prisiljen je smišljati razne planove kako bi zaradio dovoljno novaca i održao svoj status quo. Sve je to mučno. U guṇi neznanja, ljudi postaju ludi. Nesretni zbog okolnosti u kojima se nalaze, nalaze utočište u opojnim sredstvima i tako još dublje tonu u neznanje. Njihova je budućnost veoma mračna.

SMISAO: U ovom su stihu još jasnije opisani rezultati djelovanja pod utjecajem triju guṇa prirode. U višem planetarnom sustavu, koji se sastoji od rajskih planeta, svatko je vrlo uzvišen. Ovisno o stupnju razvoja guṇe vrline živo biće može biti preneseno na razne planete u tom sustavu. Najviši je planet Satyaloka, odnosno Brahmaloka, na kojem prebiva prvobitna osoba u ovom svemiru, Brahmā. Već smo vidjeli da teško možemo procijeniti čudesne uvjete života na Brahmaloki, ali najviše stanje života, guṇa vrline, može nas dovesti do nje.

Guṇa je strasti pomiješana. Nalazi se u sredini, između guṇe vrline i neznanja. Čovjek nije uvijek podvrgnut utjecaju samo jedne guṇe, ali kad bi bio isključivo u guṇi strasti, jednostavno bi ostao na planetu Zemlji kao kralj ili bogataš. Međutim uvijek postoji mogućnost degradacije, jer su utjecaji guṇa pomiješani. Ljudi sa Zemlje, koji se nalaze pod utjecajem guṇa strasti i neznanja ne mogu strojevima, silom, prići višim planetima. U guṇi strasti također postoji mogućnost da osoba u sljedećem životu postane luda.

Najniža odlika, guṇa neznanja, ovdje je opisana kao odvratna. Rezultat je razvijanja neznanja veoma, veoma opasan. To je najniža odlika u materijalnoj prirodi. Ispod ljudske razine postoji osam milijuna životnih vrsta – ptice, zvjeri, gmazovi, drveće itd. Ovisno o mjeri u kojoj su razvili guṇu neznanja, ljudi bivaju stavljeni u ta odvratna stanja. Ovdje je vrlo značajna riječ tāmasāḥ. Ona upućuje na one koji su stalno u guṇi neznanja i koji se ne uzdižu do više guṇe. Njihova je budućnost veoma mračna.

Ljudi u guṇama neznanja i strasti imaju priliku da se uzdignu do guṇe vrline i taj se sustav naziva svjesnost Kṛṣṇe, ali onaj tko ne iskoristi tu priliku sigurno će ostati pod utjecajem nižih guṇa.

SMISAO: Čovjek može nadići sve djelatnosti guṇa materijalne prirode pravilnim razumijevanjem njihove prirode, stečenim od pravih duša. Pravi je duhovni učitelj Kṛṣṇa, koji ovo duhovno znanje prenosi Arjuni. O djelatnostima koje se vrše pod utjecajem guṇa prirode moramo učiti od osoba potpuno svjesnih Kṛṣṇe. Inače će naš život biti pogrešno usmjeren. Zahvaljujući poukama vjerodostojna duhovnog učitelja živo biće može shvatiti svoj duhovni položaj, svoje materijalno tijelo, svoja osjetila, način na koji je zarobljeno i kako djeluje pod utjecajem materijalnih guṇa prirode. Živo je biće bespomoćno, jer je pod upravom tih guṇa, ali kad uvidi svoj pravi položaj može dostići transcendentalnu razinu, stekavši priliku za duhovni život. Ustvari, živo biće ne vrši različite djelatnosti. Prisiljeno je djelovati, jer se nalazi u određenoj vrsti tijela kojom upravlja određena guṇa materijalne prirode. Bez pomoći duhovnog autoriteta ne može shvatiti svoj pravi položaj. Zahvaljujući druženju s vjerodostojnim duhovnim učiteljem može uvidjeti svoj pravi položaj i s takvim se razumijevanjem utemeljiti u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe. Čovjek svjestan Kṛṣṇe nije opsjednut čarima materijalnih guṇa prirode. U sedmom je poglavlju već bilo rečeno da se osoba koja se predala Kṛṣṇi oslobađa djelatnosti materijalne prirode. Materijalna priroda postupno prestaje utjecati na onoga tko može vidjeti pravu prirodu stvari.

SMISAO: U ovom se stihu objašnjava kako čovjek, čak i u ovom tijelu, može ostati na transcendentalnom položaju, u potpunoj svjesnosti Kṛṣṇe. Riječ dehī znači „utjelovljen". Premda se osoba može nalaziti u materijalnom tijelu, napredujući u duhovnom znanju može se osloboditi utjecaja guṇa prirode. Čak i u ovom tijelu može uživati u sreći duhovnog života, jer će po napuštanju tijela sigurno otići u duhovno nebo. Tako čak i u ovom tijelu može uživati u duhovnoj sreći. Drugim riječima, predano služenje u svjesnosti Kṛṣṇe znak je oslobođenja od materijalne zapletenosti. To će biti objašnjeno u osamnaestom poglavlju. Onaj tko je oslobođen utjecaja guṇa materijalne prirode počinje predano služiti.

SMISAO: Arjuna u ovom stihu postavlja vrlo prikladna pitanja. On želi znati simptome osobe koja je već transcendirala materijalne guṇe. Najprije pita: „Koji su simptomi takve transcendentalne osobe? Na temelju čega mogu zaključiti da je već transcendirala utjecaj guṇa materijalne prirode?" Potom pita: „Kako živi i kakve djelatnosti vrši? Jesu li regulirane ili neregulirane?" Na kraju pita kako može dostići transcendentalnu prirodu. To je veoma važno. Ako netko ne zna izravan proces kojim može uvijek biti utemeljen na transcendentalnoj razini, ne može očitovati simptome. Sva ova pitanja koja je postavio Arjuna veoma su važna i Gospodin će na njih odgovoriti.

SMISAO: Arjuna je postavio tri različita pitanja i Gospodin odgovara na njih, jedno za drugim. U ovim stihovima Kṛṣṇa prvo izjavljuje da osoba utemeljena na transcendentalnoj razini nije zavidna. Takva osoba ne žudi ni za čim. Za vrijeme boravka u materijalnom svijetu živo biće, utjelovljeno u materijalnom tijelu, nalazi se pod upravom jedne od triju guṇa materijalne prirode. Po napuštanju tijela oslobađa se okova materijalnih guṇa prirode, ali sve dok se nalazi u materijalnom tijelu treba biti nevezano. Treba predano služiti Gospodina kako bi samim tim zaboravilo svoje poistovjećivanje s materijalnim tijelom. Kad svoju svjesnost usmjerava na materijalno tijelo, svojim djelatnostima nastoji samo zadovoljiti osjetila, ali kad prenese svoju svjesnost na Kṛṣṇu, prestaje zadovoljavati osjetila. Nije mu potrebno materijalno tijelo niti se mora povinovati zapovjedima materijalnog tijela. Materijalne guṇe u tijelu će djelovati, ali jastvo je kao duhovna duša odvojeno od takvih djelatnosti. Kako postaje odvojeno? Ne želi uživati u tijelu, niti želi izaći iz njega. Tako transcendentalno utemeljen, bhakta samim tim postaje slobodan. Ne treba pokušavati da se oslobodi utjecaja guṇa materijalne prirode.

Sljedeće je pitanje vezano uz ponašanje transcendentalno utemeljene osobe. Na osobu na materijalnoj razini utječu takozvana čast i nečast koje se iskazuju materijalnom tijelu, ali na osobu na transcendentalnom položaju takva lažna čast i nečast ne utječu. Ona obavlja svoju dužnost u svjesnosti Kṛṣṇe i ne mari za poštovanje koje joj drugi iskazuju. Prihvaća stvari povoljne za obavljanje njezine dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, inače joj nije potrebno ništa materijalno, ni kamen ni zlato. Svakoga prihvaća kao dragog prijatelja koji joj pomaže u svjesnosti Kṛṣṇe i ne mrzi svog takozvanog neprijatelja. Jednako je naklonjena svima i sve vidi na jednakoj razini, jer savršeno dobro zna da nema nikakve veze s materijalnim postojanjem. Društveni i politički događaji ne utječu na nju, jer je svjesna privremenih preokreta i uznemirenja. Ne trudi se da učini bilo što za sebe. Može sve učiniti za Kṛṣṇu, ali za sebe osobno ne pokušava ništa. Takvim ponašanjem istinski se utemeljuje na transcendentalnoj razini.

SMISAO: Ovaj stih predstavlja odgovor na Arjunino treće pitanje: „Kako se može dostići transcendentalni položaj?" Kao što je već bilo objašnjeno, materijalni svijet djeluje pod utjecajem guṇa materijalne prirode. Osoba ne bi trebala biti uznemirena djelatnostima guṇa prirode. Umjesto da svoju svjesnost zaokupi takvim djelatnostima, može je prenijeti na djelatnosti za Kṛṣṇu. Djelatnosti za Kṛṣṇu poznate su kao bhakti-yoga – neprestano djelovanje za Kṛṣṇu. To se odnosi ne samo na Kṛṣṇu, već i na Njegove različite potpune ekspanzije kao što su Rāma i Nārāyaṇa. Kṛṣṇa ima bezbroj ekspanzija. Smatra se da se onaj tko služi bilo koji oblik Kṛṣṇe, ili Njegovih potpunih ekspanzija, nalazi na transcendentalnoj razini. Također trebamo primijetiti da su svi Kṛṣṇini oblici potpuno transcendentalni, vječni i puni blaženstva i znanja. Takve su Božanske Osobe svemoćne i sveznajuće i posjeduju sve transcendentalne odlike. Ako netko s nepokolebljivom odlučnošću služi Kṛṣṇu ili Njegove potpune ekspanzije, može lako nadići guṇe materijalne prirode, koje se vrlo teško mogu nadići. To je već bilo objašnjeno u sedmom poglavlju. Onaj tko se preda Kṛṣṇi odmah nadilazi utjecaj guṇa materijalne prirode. Biti svjestan Kṛṣṇe ili predano služiti znači postati jednak Kṛṣṇi. Gospodin kaže da je Njegova priroda vječna, blažena i puna znanja, a živa su bića sastavni djelići Svevišnjega, kao što su čestice zlata dio rudnika zlata. Stoga je živo biće u svom duhovnom položaju kvalitativno jednako zlatu, Kṛṣṇi. Razlika u osobnosti i dalje postoji, inače ne bi bilo govora o bhakti-yogi. Bhakti-yoga znači da postoji Gospodin, bhakta i razmjena ljubavi između Gospodina i bhakte. Prema tome, Svevišnja Božanska Osoba i živo biće su dvije osobe, inače bhakti-yoga ne bi imala smisla. Ako osoba nije utemeljena na istom transcendentalnom položaju kao Gospodin, ne može služiti Svevišnjega Gospodina. Da bi postao osobni pomoćnik kralja, čovjek mora steći kvalifikacije. Mora postati Brahman, odnosno osloboditi se svih materijalnih nečistoća. To je preduvjet. U vedskoj je književnosti rečeno: brahmaiva san brahmāpy eti. Osoba može dostići Vrhovni Brahman ako postane Brahman. To znači da mora postati kvalitativno jednaka Brahmanu. Dostigavši Brahman, ne gubi svoju vječnu prirodu individualne duše.

SMISAO: Priroda je Brahmana besmrtnost, neuništivost, vječnost i sreća. Brahman je početak transcendentalne spoznaje, Paramātmā je drugi, srednji stadij, a Svevišnja Božanska Osoba je krajnja spoznaja Apsolutne Istine. Stoga su i Paramātmā i neosobni Brahman prisutni u Vrhovnoj Osobi. U sedmom je poglavlju bilo objašnjeno da je materijalna energija očitovanje niže energije Svevišnjeg Gospodina. Gospodin obremenjuje nižu, materijalnu prirodu djelićima više prirode i to je duhovni dodir u materijalnoj prirodi. Kad živo biće uvjetovano materijalnom prirodom počne njegovati duhovno znanje, postupno se uzdiže s položaja materijalnog postojanja do razumijevanja Svevišnjeg kao Brahmana. Spoznaja Brahmana predstavlja prvi stadij samospoznaje. U tom stadiju osoba koja je spoznala Brahman transcendira materijalnu razinu, ali ne dostiže potpuno savršenstvo u spoznaji Brahmana. Ako želi, može ostati na razini Brahmana i postupno se uzdići do spoznaje Paramātme i, na kraju, do spoznaje Svevišnje Božanske Osobe. U vedskoj je književnosti opisano mnogo takvih primjera. Četvorica su Kumāra u početku bili utemeljeni u spoznaji istine kao neosobnog Brahmana, ali su se potom postupno uzdigli na razinu predanog služenja. Onaj tko ne može nadići neosobnu spoznaju Brahmana izlaže se opasnosti pada. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da osoba koja je dostigla razinu neosobnog Brahmana, ali ne napreduje dalje i nema znanje o Vrhovnoj Osobi, nema savršeno čistu inteligenciju. Premda je dostigla razinu Brahmana može pasti, ako ne služi Gospodina s predanošću. U vedskim je spisima rečeno – raso vai saḥ, rasaṁ hy evāyaṁ labdhvānandī bhavati: „Kad osoba shvati Božansku Osobu, riznicu zadovoljstva, Kṛṣṇu, osjeća pravo transcendentalno blaženstvo." (Taittirīya Upaniṣada 2.7.1) Svevišnji Gospodin u potpunosti posjeduje šest obilja i kad Mu bhakta priđe, dolazi do razmjene tih obilja. Sluga kralja uživa na gotovo istoj razini kao kralj. Tako predano služenje prate vječna, neuništiva sreća i vječan život. Prema tome, predano služenje obuhvaća spoznaju Brahmana, vječnosti ili neuništivosti. Osoba koja predano služi već je dostigla tu spoznaju.

Premda je živo biće po prirodi Brahman, želi gospodariti materijalnim svijetom, pa zbog toga pada. U svom prirodnom položaju živo je biće transcendentalno prema tri guṇe materijalne prirode, ali družeći se s materijalnom prirodom zapleće se u različite guṇe materijalne prirode – vrlinu, strast i neznanje. Zbog druženja s tim guṇama želi vladati materijalnim svijetom. Zahvaljujući predanom služenju u punoj svjesnosti Kṛṣṇe, odmah dostiže transcendentalnu razinu i tako ostavlja svoju nezakonitu želju za vladanjem nad materijalnom prirodom. Stoga se proces predanog služenja, koji se sastoji od slušanja, pjevanja, sjećanja i ostalih propisanih oblika predanog služenja, treba slijediti u društvu bhakta. Postupno, zahvaljujući takvu druženju i utjecaju duhovnog učitelja, materijalna će želja za vladanjem nestati, a osoba će se čvrsto utemeljiti u transcendentalnom služenju Gospodina s ljubavlju. Taj je proces propisan u posljednjih šest stihova ovoga poglavlja. Predano je služenje Gospodina vrlo jednostavno: trebamo uvijek služiti Gospodina, jesti ostatke hrane ponuđene Božanstvu, mirisati cvijeće ponuđeno Gospodinovim lotosolikim stopalima, posjećivati mjesta na kojima je Gospodin provodio Svoje transcendentalne zabave, čitati o Gospodinovim djelatnostima, o Njegovoj razmjeni ljubavi s bhaktama, uvijek pjevati transcendentalnu vibraciju Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare i postiti na dane pojave i odlaska Gospodina i Njegovih bhakta. Slijeđenjem takvog procesa sva će vezanost za materijalne djelatnosti nestati. Onaj tko se može tako utemeljiti u brahmajyotiju ili drugim shvaćanjima Brahmana, kvalitativno je jednak Svevišnjoj Božanskoj Osobi.