Skip to main content

STIH 37

TEXT 37

Tekst

Tekst

kasmāc ca te na nameran mahātman
garīyase brahmaṇo ’py ādi-kartre
ananta deveśa jagan-nivāsa
tvam akṣaraṁ sad-asat tat paraṁ yat
kasmāc ca te na nameran mahātman
garīyase brahmaṇo ’py ādi-kartre
ananta deveśa jagan-nivāsa
tvam akṣaraṁ sad-asat tat paraṁ yat

Synonyms

Synonyms

kasmāt – zašto; ca – također; te – Tebi; na – ne; nameran – trebaju pravilno odati poštovanje; mahā-ātman – o veliki; garīyase – bolji; brahmaṇaḥ – od Brahme; api – premda; ādi-kartre – vrhovni stvoritelj; ananta – o neograničeni; deva-īśa – o Bože nad bogovima; jagat-nivāsa – o utočište svemira; tvam – Ti si; akṣaram – neuništiv; sat-asat – prema uzroku i posljedici; tat param – transcendentalan; yat – jer.

kasmāt — miks; ca — samuti; te — Sulle; na — ei; nameran — nad peaksid avaldama väärilist lugupidamist; mahā-ātman — oo, võimsaim; garīyase — kes Sa oled parem; brahmaṇaḥ — kui Brahmā; api — ehkki; ādi-kartre — kõrgeimale loojale; ananta — oo, piiramatu; deva-īśa — oo, jumalate Jumal; jagat-nivāsa — oo, universumi pelgupaik; tvam — Sina oled; akṣaram — hävimatu; sat-asat — põhjuse ja tulemuse suhtes; tat param — transtsendentaalne; yat — sest.

Translation

Translation

O veliki Gospodine, veći i od samoga Brahme, Ti si prvobitni stvoritelj. Zašto Ti onda ne bismo odali poštovanje? O neograničeni, Bože nad bogovima, utočište svemira! Ti si nepobjedivi izvor, uzrok svih uzroka, transcendentalan prema ovom materijalnom očitovanju.

Oo, võimsaim, võimsam isegi kui Brahmā, Sina oled algne looja. Miks ei peaks nad siis avaldama Sulle oma sügavat lugupidamist? Oo, piiritu, jumalate Jumal, universumi pelgupaik! Sa oled võidetamatu allikas, kõikide põhjuste põhjus, transtsendentaalne selle materiaalse avaldumise suhtes.

Purport

Purport

SMISAO: Odajući poštovanje na ovaj način, Arjuna pokazuje da Kṛṣṇa zavređuje obožavanje svih živih bića. On prožima sve i duša je svake duše. Arjuna oslovljava Kṛṣṇu kao mahātmu, što znači da je najvelikodušniji i neograničen. Ananta znači da Svojim utjecajem i energijom prekriva sve što postoji, a deveśa znači da je gospodar svih polubogova i da je viši od svih njih. On je utočište cijeloga svemira. Nitko nije veći od Njega i zato je Arjuna smatrao da sva savršena bića i moćni polubogovi s pravom odaju ponizno poštovanje Njemu. Arjuna posebno spominje da je Kṛṣṇa veći od Brahme, zato što je stvorio Brahmu. Brahmā se rađa iz stabljike lotosa izniklog iz pupka Garbhodakaśāyī Viṣṇua, Kṛṣṇine potpune ekspanzije. Stoga Mu i Brahmā i Śiva, rođen kao Brahmin sin, i svi drugi polubogovi, moraju odati ponizno poštovanje. U Śrīmad-Bhāgavatamu rečeno je da Śiva, Brahmā i drugi polubogovi poštuju Gospodina. Riječ akṣaram vrlo je značajna, jer je materijalni svijet podložan uništenju, ali Gospodin je transcendentalan prema njemu. On je uzrok svih uzroka i zato je viši od svih uvjetovanih duša u materijalnom svijetu i samoga materijalnog kozmičkog očitovanja. Prema tome, On je najveći, Svevišnji.

Oma austusavaldusega Kṛṣṇale näitab Arjuna, et Kṛṣṇat peaksid kummardama kõik inimesed. Kṛṣṇa on kõikeläbiv ning Ta on iga hinge Hing. Käesolevas värsis pöördub Arjuna Kṛṣṇa poole nimega Mahātmā, mis näitab, et Kṛṣṇa on kõige suuremeelsem ja piiritum. Sõna ananta viitab sellele, et pole midagi, mis ei oleks kaetud Kõigekõrgema Jumala mõju ja energiaga, ning deveśa tähendab, et Kṛṣṇa on kõikide pooljumalate valitseja ja neist kõigist kõrgemal seisev. Tema on terve universumi varjupaik. Arjuna arvas, et kõikidele täiuslikele elusolenditele ja võimsatele pooljumalatele oleks kohane avaldada Kṛṣṇale oma sügavat lugupidamist, sest pole kedagi, kes oleks võimsam kui Kõigekõrgem Jumal. Arjuna rõhutab eriti, et Kṛṣṇa on võimsam kui Brahmā, sest Brahmā loojaks oli Kṛṣṇa. Brahmā on sündinud lootoselille varrest, mis kasvas Garbhodakaśāyī Viṣṇu nabast. Garbhodakaśāyī Viṣṇu on aga Kṛṣṇa täielik ekspansioon ning seepärast peavad Brahmā ja Śiva, kes sündis Brahmāst, ning kõik teised pooljumalad, avaldama Kṛṣṇale oma sügavat lugupidamist. „Śrīmad-Bhāgavatamis" öeldakse, et Śiva, Brahmā ja teised samalaadsed pooljumalad kummardavad Jumalat. Sõna akṣaram on väga oluline, sest see materiaalne loome allub hävingule, kuid Jumal seisab sellest materiaalsest loomest kõrgemal. Ta on kõikide põhjuste põhjus ning sellisena seisab Ta kõrgemal nii kõikidest selles materiaalses looduses viibivatest, tingimustest sõltuvatest hingedest kui ka materiaalsest kosmilisest avaldumisest endast. Seega on Ta kõikvõimas ja kõrgeim.