Skip to main content

STIH 59

TEXT 59

Tekst

Text

yad ahaṅkāram āśritya
na yotsya iti manyase
mithyaiṣa vyavasāyas te
prakṛtis tvāṁ niyokṣyati
yad ahaṅkāram āśritya
na yotsya iti manyase
mithyaiṣa vyavasāyas te
prakṛtis tvāṁ niyokṣyati

Synonyms

Synonyms

yat – ako; ahaṅkāram – lažnog ega; āśritya – prihvativši utočište; na yotsye – neću se boriti; iti – tako; manyase – misliš; mithyā eṣaḥ – to je sve pogrešno; vyavasāyaḥ – odlučnost; te – tvoje; prakṛtiḥ – materijalne prirode; tvām – ti; niyokṣyati – djelovat ćeš.

yat — if; ahaṅkāram — of false ego; āśritya — taking shelter; na yotsye — I shall not fight; iti — thus; manyase — you think; mithyā eṣaḥ — this is all false; vyavasāyaḥ — determination; te — your; prakṛtiḥ — material nature; tvām — you; niyokṣyati — will engage.

Translation

Translation

Ako ne izvršiš Moju naredbu i ne boriš se, tvoje će djelatnosti biti pogrešno usmjerene. Zbog tvoje prirode, bit ćeš prisiljen sudjelovati u ratu.

If you do not act according to My direction and do not fight, then you will be falsely directed. By your nature, you will have to be engaged in warfare.

Purport

Purport

SMISAO: Arjuna je bio vojnik, rođen s prirodom kṣatriye. Stoga je njegova prirodna dužnost bila da se bori. Međutim, zbog lažnoga ega, bojao se da će ubijanjem svoga učitelja, djeda i prijatelja uzrokovati grešne posljedice. Ustvari, smatrao se gospodarem svojih djela, kao da on određuje dobre ili loše rezultate takva djelovanja. Zaboravio je da je Svevišnji, Božanska Osoba, bio nazočan i nalagao mu da se bori. To je zaboravnost uvjetovane duše. Svevišnja Božanska Osoba poučava nas što je dobro, a što loše. Da bismo dostigli savršenstvo života trebamo jednostavno djelovati u svjesnosti Kṛṣṇe. Nitko ne zna svoju sudbinu, ali Svevišnji Gospodin zna sudbinu svih živih bića. Stoga je najbolje prihvatiti uputu Svevišnje Božanske Osobe ili naredbu duhovnog učitelja, Božjeg predstavnika. Trebamo bez dvojbe izvršiti naredbu Svevišnje Božanske Osobe – tako ćemo biti sigurni u svim okolnostima.

Arjuna was a military man, and born of the nature of the kṣatriya. Therefore his natural duty was to fight. But due to false ego he was fearing that by killing his teacher, grandfather and friends he would incur sinful reactions. Actually he was considering himself master of his actions, as if he were directing the good and bad results of such work. He forgot that the Supreme Personality of Godhead was present there, instructing him to fight. That is the forgetfulness of the conditioned soul. The Supreme Personality gives directions as to what is good and what is bad, and one simply has to act in Kṛṣṇa consciousness to attain the perfection of life. No one can ascertain his destiny as the Supreme Lord can; therefore the best course is to take direction from the Supreme Lord and act. No one should neglect the order of the Supreme Personality of Godhead or the order of the spiritual master, who is the representative of God. One should act unhesitatingly to execute the order of the Supreme Personality of Godhead – that will keep one safe under all circumstances.