STIH 47
TEXT 47
Tekst
Текст
para-dharmāt sv-anuṣṭhitāt
svabhāva-niyataṁ karma
kurvan nāpnoti kilbiṣam
пара-дгарма̄т св-анушт̣гіта̄т
свабга̄ва-нійатам̇ карма
курван на̄пноті кілбішам
Synonyms
Послівний переклад
śreyān – bolje; sva-dharmaḥ – vlastito zanimanje; viguṇaḥ – nesavršeno obavljati; para-dharmāt – nego tuđe zanimanje; su-anuṣṭhitāt – savršeno obavljati; svabhāva-niyatam – propisan u skladu sa svojom prirodom; karma – rad; kurvan – obavljajući; na – nikada ne; āpnoti – stječe; kilbiṣam – grešne posljedice.
ш́рейа̄н—краще; сва-дгармах̣—своє діло; віґун̣ах̣—недосконало виконаний; пара-дгарма̄т—ніж діло іншого; су-анушт̣гіта̄т—досконало зроблений; свабга̄ва-нійатам—визначене згідно із своєю природою; карма—робота; курван—виконуючи; на—ніколи; а̄пноті—досягає; кілбішам—гріховний наслідок.
Translation
Переклад
Bolje je baviti se vlastitim zanimanjem, čak i nesavršeno, nego prihvatiti tuđe zanimanje i baviti se njime savršeno. Dužnosti propisane u skladu s prirodom pojedine osobe nikada ne povlače za sobom grešne posljedice.
Краще працювати за своїм природним фахом, ніж досконало робити не своє діло. Виконуючи обов’язки, визначені кожному згідно з його природою, жива істота ніколи не накликає на себе зворотніх гріховних наслідків.
Purport
Коментар
SMISAO: Dužnosti pojedinih staleža propisane su u Bhagavad-gīti. Kao što je već bilo razmotreno u prijašnjim stihovima, dužnosti brāhmaṇe, kṣatriye, vaiśye i śūdre propisane su u skladu s njihovim guṇama prirode. Ne bismo trebali oponašati tuđu dužnost. Čovjek kojeg po prirodi privlače djelatnosti śūdra ne bi trebao lažno tvrditi da je brāhmaṇa, iako se možda rodio u obitelji brāhmaṇa. Treba djelovati u skladu sa svojom prirodom. Nijedna djelatnost nije odvratna, ako se vrši u službi Svevišnjega Gospodina. Propisana je dužnost brāhmaṇe zacijelo u guṇi vrline, ali ako osoba nije po prirodi u guṇi vrline, ne bi trebala oponašati propisane dužnosti brāhmaṇe. Kṣatriya, pripadnik upravnog staleža, mora obavljati toliko mnogo mrskih dužnosti; kṣatriya mora biti nasilan kako bi ubio neprijatelje i ponekad mora lagati zbog diplomacije. Takvo nasilje i dvoličnost prate političke događaje, ali od kṣatriye se ne očekuje da ostavi svoju dužnost i pokuša obavljati dužnosti brāhmaṇe.
ПОЯСНЕННЯ: Бгаґавад-ґı̄та̄ рекомендує людині дотримуватись визначених їй обов’язків. Як вже було з’ясовано в попередніх віршах, обов’язки бра̄хман̣, кшатрій, ваіш́й та ш́ӯдр визначають ґун̣и природи, під впливом яких вони перебувають. Не варто намагатись виконувати обов’язки інших. Той, кого природно приваблює робота ш́ӯдри, навіть якщо він народився в сім’ї бра̄хман̣, не повинен удавати із себе бра̄хман̣у. Треба виконувати ту діяльність, яка відповідає природі виконавця. Жодна робота не є ганебною, якщо її виконувати як служіння Верховному Господеві. Фахові обов’язки бра̄хман̣и, безумовно, належать до ґун̣и благочестя, але якщо людина не перебуває в ґун̣і благочестя, їй не треба наслідувати діяльності бра̄хман̣. Кшатрійі, або ті, що складають еліту правителів, мають чимало відразливих обов’язків: вони мусять вдаватись до сили, щоб знищити своїх ворогів, а інколи дипломатичні міркування змушують їх брехати. Таке насильство й дволичність супроводжують політичну діяльність, і все ж таки кшатрійі не повинні відмовлятись од свого природного фаху й перейматися обов’язками бра̄хман̣.
Trebamo djelovati za zadovoljstvo Svevišnjega Gospodina. Na primjer, Arjuna je bio kṣatriya i nije se htio boriti sa svojim protivnicima. Ali ako se takva borba vodi za Kṛṣṇu, Svevišnju Božansku Osobu, ne trebamo se plašiti degradacije. Dok trguje, trgovac katkada mora lagati da bi zaradio. Ako to ne učini, možda neće ništa zaraditi. Trgovci ponekad kažu: „Dragi moj kupče, na tebi neću zaraditi", ali trebamo znati da bez zarade ne mogu opstati. Zato, kad trgovac kaže da nema nikakve zarade, trebamo znati da laže. No trgovac ne bi trebao misliti da mora napustiti svoje zanimanje zato što mora lagati i da mora prihvatiti poziv brāhmaṇe. To nije preporučeno. Ako netko svojim radom služi Svevišnju Božansku Osobu, nije važno je li kṣatriya, vaiśya ili śūdra. Čak i brāhmaṇe, koji vrše različite vrste žrtvovanja, katkada moraju ubijati životinje, jer se u takvim obredima katkada žrtvuju životinje. Slično tome, ako kṣatriya obavljajući svoju dužnost ubije neprijatelja, ne čini grijeh. To je bilo podrobno objašnjeno u trećem poglavlju. Svaki čovjek treba djelovati za Yajñu, Viṣṇua, Svevišnju Božansku Osobu. Sve djelatnosti koje se vrše radi osobnog zadovoljavanja osjetila uzrokuju ropstvo. Možemo zaključiti da svatko treba djelovati u skladu s guṇama prirode koje je stekao i odlučiti da time ispuni isključivo vrhovnu nakanu Svevišnjega Gospodina.
One should act to satisfy the Supreme Lord. For example, Arjuna was a kṣatriya. He was hesitating to fight the other party. But if such fighting is performed for the sake of Kṛṣṇa, the Supreme Personality of Godhead, there need be no fear of degradation. In the business field also, sometimes a merchant has to tell so many lies to make a profit. If he does not do so, there can be no profit. Sometimes a merchant says, “Oh, my dear customer, for you I am making no profit,” but one should know that without profit the merchant cannot exist. Therefore it should be taken as a simple lie if a merchant says that he is not making a profit. But the merchant should not think that because he is engaged in an occupation in which the telling of lies is compulsory, he should give up his profession and pursue the profession of a brāhmaṇa. That is not recommended. Whether one is a kṣatriya, a vaiśya, or a śūdra doesn’t matter, if he serves, by his work, the Supreme Personality of Godhead. Even brāhmaṇas, who perform different types of sacrifice, sometimes must kill animals because sometimes animals are sacrificed in such ceremonies. Similarly, if a kṣatriya engaged in his own occupation kills an enemy, there is no sin incurred. In the Third Chapter these matters have been clearly and elaborately explained; every man should work for the purpose of Yajña, or for Viṣṇu, the Supreme Personality of Godhead. Anything done for personal sense gratification is a cause of bondage. The conclusion is that everyone should be engaged according to the particular mode of nature he has acquired, and he should decide to work only to serve the supreme cause of the Supreme Lord.