Skip to main content

TEXT 17

STIH 17

Devanagari

Devanagari

युक्ताहारविहारस्य युक्तचेष्टस्य कर्मसु ।
युक्तस्वप्‍नावबोधस्य योगो भवति दु:खहा ॥ १७ ॥

Text

Tekst

yuktāhāra-vihārasya
yukta-ceṣṭasya karmasu
yukta-svapnāvabodhasya
yogo bhavati duḥkha-hā
yuktāhāra-vihārasya
yukta-ceṣṭasya karmasu
yukta-svapnāvabodhasya
yogo bhavati duḥkha-hā

Synonyms

Synonyms

yukta — regulated; āhāra — eating; vihārasya — recreation; yukta — regulated; ceṣṭasya — of one who works for maintenance; karmasu — in discharging duties; yukta — regulated; svapna-avabodhasya — sleep and wakefulness; yogaḥ — practice of yoga; bhavati — becomes; duḥkha- — diminishing pains.

yukta – regulirano; āhāra – jede; vihārasya – odmara; yukta – regulirano; ceṣṭasya – onaj tko radom zarađuje za život; karmasu – u obavljanju dužnosti; yukta – umjeren; svapna-avabodhasya – spavanje i budnost; yogaḥ – primjenjujući yogubhavati – postaje; duḥkha-hā – smanjuje patnje.

Translation

Translation

He who is regulated in his habits of eating, sleeping, recreation and work can mitigate all material pains by practicing the yoga system.

Onaj tko je regulirao svoje navike poput jedenja, spavanja, odmaranja i rada može primjenom yoge ublažiti sve materijalne patnje.

Purport

Purport

Extravagance in the matter of eating, sleeping, defending and mating – which are demands of the body – can block advancement in the practice of yoga. As far as eating is concerned, it can be regulated only when one is practiced to take and accept prasādam, sanctified food. Lord Kṛṣṇa is offered, according to the Bhagavad-gītā (9.26), vegetables, flowers, fruits, grains, milk, etc. In this way, a person in Kṛṣṇa consciousness becomes automatically trained not to accept food not meant for human consumption, or not in the category of goodness. As far as sleeping is concerned, a Kṛṣṇa conscious person is always alert in the discharge of his duties in Kṛṣṇa consciousness, and therefore any unnecessary time spent sleeping is considered a great loss. Avyartha-kālatvam: a Kṛṣṇa conscious person cannot bear to pass a minute of his life without being engaged in the service of the Lord. Therefore, his sleeping is kept to a minimum. His ideal in this respect is Śrīla Rūpa Gosvāmī, who was always engaged in the service of Kṛṣṇa and who could not sleep more than two hours a day, and sometimes not even that. Ṭhākura Haridāsa would not even accept prasādam nor even sleep for a moment without finishing his daily routine of chanting with his beads three hundred thousand names. As far as work is concerned, a Kṛṣṇa conscious person does not do anything which is not connected with Kṛṣṇa’s interest, and thus his work is always regulated and is untainted by sense gratification. Since there is no question of sense gratification, there is no material leisure for a person in Kṛṣṇa consciousness. And because he is regulated in all his work, speech, sleep, wakefulness and all other bodily activities, there is no material misery for him.

SMISAO: Pretjerano zadovoljavanje tjelesnih potreba za hranom, snom, sigurnošću i razmnožavanjem može omesti napredovanje u yogi. Što se tiče jedenja, ono može biti regulirano samo kada jedemo prasādam, posvećenu hranu. Prema Bhagavad-gīti (9.26) Gospodinu Kṛṣṇi nudi se povrće, cvijeće, voće, žitarice, mlijeko itd. Na taj način osoba svjesna Kṛṣṇe automatski uči da ne jede hranu koja nije namijenjena ljudima ili nije hrana u vrlini. Što se tiče spavanja, osoba svjesna Kṛṣṇe uvijek budno obavlja svoje dužnosti u svjesnosti Kṛṣṇe, pa svako vrijeme nepotrebno provedeno u spavanju smatra velikim gubitkom. Avyartha-kālatvam: bhakta svjestan Kṛṣṇe ne može provesti ni minutu svoga života bez služenja Gospodina; ne može to podnijeti. Zato svoje spavanje svodi na najmanju mjeru. Njegov je uzor Śrīla Rūpa Gosvāmī, koji je uvijek služio Kṛṣṇu i nije mogao spavati više od dva sata na dan, a katkada čak ni toliko. Haridāsa Ṭhākura ne bi čak ni jeo prasādam ili spavao ako ne bi izvršio svoju dnevnu dužnost koja se sastojala od mantranja tri stotine tisuća imena na brojanici. Što se tiče rada, osoba svjesna Kṛṣṇe ne čini ništa što nije u Kṛṣṇinom interesu i zato je njezin rad uvijek reguliran i nedirnut osjetilnim uživanjem. Budući da nema govora o osjetilnom uživanju, osoba svjesna Kṛṣṇe nikada ne provodi vrijeme u materijalnoj dokolici. Za nju ne postoje materijalne bijede, jer je regulirala svoj rad, govor, spavanje, budnost i sve druge tjelesne djelatnosti.