Skip to main content

26

26

Očaranost Kṛṣṇinim slavama

 El Encanto de las Glorias de Kṛṣṇa

śrī-kṛṣṇa kṛṣṇa-sakha vṛṣṇy-ṛṣabhāvani-dhrug-
rājanya-vaṁśa-dahanānapavarga-vīrya
govinda go-dvija-surārti-harāvatāra
yogeśvarākhila-guro bhagavan namas te
śrī-kṛṣṇa kṛṣṇa-sakha vṛṣṇy-ṛṣabhāvani-dhrug-
rājanya-vaṁśa-dahanānapavarga-vīrya
govinda go-dvija-surārti-harāvatāra
yogeśvarākhila-guro bhagavan namas te

O, Kṛṣṇa! O, Arjunin prijatelju! O, glavni među Vṛṣṇijevim potomcima! Ti uništavaš političke stranke koje stvaraju uznemirenja na Zemlji. Tvoja se srčanost nikada ne smanjuje. Silaziš iz Svoga transcendentalnog prebivališta u ovaj svijet kako bi krave, brāhmaṇe i bhakte oslobodio patnje. Posjeduješ sve mistične moći i učitelj si čitavog svemira. Svemogući si Bog i odajem Ti ponizno poštovanje.

¡Oh, Kṛṣṇa!, ¡oh, amigo de Arjuna!, ¡oh, Tú, el principal entre los descendientes de Vṛṣṇi!, Tú eres el destructor de aquellos partidos políticos que son elementos perturbadores en esta Tierra. Tu valentía nunca se deteriora. Tú eres el propietario de la morada trascendental, y desciendes para aliviar las aflicciones de las vacas, los brāhmaṇas y los devotos. Tú posees todos los poderes místicos, y Tú eres el preceptor del universo entero. Tú eres el todopoderoso Dios, y a Ti Te ofrezco mis respetuosas reverencias.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.8.43

Śrīmad-Bhāgavatam 1.8.43

Śrīmatī Kuntīdevī ovdje sažeto opisuje Svevišnjega, Śrī Kṛṣṇu. Svemogući Gospodin ima Svoje transcendentalno, vječno prebivalište u kojem čuva krave surabhije. Služe Ga stotine i tisuće božica sreće. Silazi u materijalni svijet kako bi izbavio Svoje bhakte i uništio uznemirujuće elemente u političkim strankama i staležu kraljeva koji bi trebali biti odgovorni za upravne poslove. Premda stvara, održava i uništava Svojim neograničenim energijama, Gospodin je uvijek pun neobičnih sposobnosti i moći koje se nikada ne smanjuju. On posebno poklanja pozornost kravama, brāhmaṇama i bhaktama jer su oni vrlo važni čimbenici blagostanja svih živih bića.

Śrīmatī Kuntīdevī hace aquí un resumen del Supremo Señor Śrī Kṛṣṇa. El Señor todopoderoso tiene Su trascendental morada eterna, en la que se dedica a cuidar vacas surabhis. A Él Lo sirven cientos y miles de diosas de la fortuna. Él desciende al mundo material a redimir a Sus devotos y a aniquilar a los elementos perturbadores que, en grupos de partidos políticos y reyes, se supone que están a cargo de la labor de administración. Él crea, mantiene y aniquila, mediante Sus ilimitadas energías, y aun así siempre está colmado de valor, y Su potencia no se deteriora. Las vacas, los brāhmaṇas y los devotos del Señor son todos objeto de Su especial atención, porque todos ellos son factores muy importantes para el bienestar general de los seres vivientes.

Kuntī se obraća Gospodinu Kṛṣṇi riječju kṛṣṇa-sakha. Iako je Arjuna njezin sin, te joj je podređen, ona zna da je Gospodin puno prisniji s Arjunom, koji je također poznat kao Kṛṣṇa, nego s njom. Kṛṣṇā je i Draupadīno ime, stoga riječ kṛṣṇa-sakha ujedno upućuje na odnos Gospodina Kṛṣṇe s Draupadī koju je spasio od sramote kad su je Duryodhana i Karṇa pokušali razodijenuti. Kuntī oslovljava Gospodina kao Vṛṣṇi-ṛṣabhu, dijete iz dinastije Vṛṣṇija. Ta je dinastija postala slavna jer se Kṛṣṇa u njoj pojavio kao što su Malezija i brda Malaje glasoviti zbog sandalova drveta koje ondje raste.

Kuntī se dirige al Señor Kṛṣṇa llamándolo kṛṣṇa-sakha, porque sabe que aunque Arjuna, a quien también se le conoce con el nombre de Kṛṣṇa, es su hijo y, por consiguiente, su subordinado, el Señor Kṛṣṇa está más íntimamente relacionado con Arjuna que con ella. Kṛṣṇa también es un nombre de Draupadī, por lo que la palabra kṛṣṇa-sakha también denota la relación del Señor Kṛṣṇa con Draupadī, a quien Él salvó de ser insultada cuando Duḥśāsana y Karṇa intentaron desnudarla. Kuntī también llama al Señor Kṛṣṇa vṛṣṇi-ṛṣabha, el hijo de la dinastía de Vṛṣṇi. Se debió a que Kṛṣṇa apareció en la dinastía Vṛṣṇi que esta dinastía se hizo famosa, de la misma manera en que Malasia y las colinas Malayas se hicieron famosas a causa del sándalo que crece en ellas.

Kuntīdevī naziva Gospodina Kṛṣṇu uništavateljem političkih stranaka ili kraljevskih dinastija koje uznemiravaju Zemlju. U svakoj se monarhiji kralju ukazuje najviše počasti. Zašto? On je ljudsko biće, kao i ostali građani, zašto ga se toliko poštuje? Odgovor glasi da bi kralj, kao i duhovni učitelj, trebao biti predstavnik Boga. U vedskim se spisima kaže: ācāryaṁ māṁ vijānīyān nāvamanyeta karhicit (Śrīmad-Bhāgavatam 11.17.27). Duhovnog učitelja ne smijemo smatrati običnim ljudskim bićem, zato se prema kralju ili predsjedniku ne smijemo ophoditi kao prema običnom ljudskom biću.

Kuntīdevī también se refiere al Señor Kṛṣṇa como el destructor de los partidos políticos o de las dinastías reales que perturban la Tierra. En todas las monarquías, al rey se le honra de un modo muy espléndido. ¿Por qué? Si él es un ser humano y los demás ciudadanos también son seres humanos, ¿por qué se le honra de esa manera? La respuesta es que el rey, así como el maestro espiritual, tiene la función de ser el representante de Dios. En las Escrituras védicas se dice: ācāryaṁ māṁ vijānīyān nāvamanyeta karhicit (Bhāg. 11.17.27): Al maestro espiritual no se le debe considerar un ser humano común. De igual modo, al rey o al presidente tampoco se le debe tratar como si fuera un ser humano común.

Na sanskrtu se kralj naziva naradeva, Bog u ljudskom liku. Njegova je dužnost slična Kṛṣṇinoj. Kao što je Bog vrhovno živo biće u svemiru i održavatelj svih ostalih živih bića, tako je kralj vrhovni građanin u državi i odgovoran je za dobrobit svih ostalih.

En el idioma sánscrito, al rey también se le da el nombre de naradeva, que significa «Dios en forma humana». Su deber es como el de Kṛṣṇa. Así como Dios es el ser viviente supremo del universo y es el sustentador de todos los demás seres vivientes, así mismo el rey es el ciudadano supremo del Estado y es responsable del bienestar de todos los demás.

Kao što smo svi mi živa bića, tako je i Kṛṣṇa, Bog, živo biće. Kṛṣṇa nije neosoban. Iako smo svi zasebne osobe, ali s ograničenim znanjem i obiljem, impersonalisti se ne mogu prilagoditi zamisli da je Svevišnji, prvobitni, neograničeni uzrok svega, također osoba. Budući da smo mi ograničeni, a Bog nije, māyāvādīji, impersonalisti, zbog oskudna znanja misle da je i Bog nužno neosoban. Iznoseći svjetovnu poredbu, oni tvrde da Bog, ako je neograničen, mora biti neosoban poput neba koje također smatramo neograničenim.

Así como nosotros somos seres vivientes, Kṛṣṇa, Dios, también es un ser viviente. Kṛṣṇa no es impersonal. Puesto que todos nosotros somos personas individuales pero nuestro conocimiento y opulencia son limitados, los impersonalistas no pueden adaptarse a la idea de que el Supremo, la ilimitada causa original de todo, también puede ser una persona. Como nosotros somos limitados y Dios es ilimitado, los māyāvādīs, los impersonalistas, con su escaso acopio de conocimiento, piensan que Dios debe de ser impersonal. Haciendo una comparación material, dicen que, así como el cielo —del cual pensamos que es ilimitado— es impersonal, si Dios es ilimitado, también ha de ser impersonal.

To nije vedsko učenje. Vede naučavaju da je Bog osoba. I Kṛṣṇa i mi smo osobe, no razlika je u tome što mi obožavamo Njega, a On je obožavan. Kralj ili predsjednik jest osoba, kao što su to i građani, ali razlika je u tome što je predsjednik ili kralj uzvišena osoba kojoj treba ukazati svo poštovanje.

Pero ésa no es la instrucción védica. Los Vedas instruyen que Dios es una persona. Kṛṣṇa es una persona, y nosotros también somos personas, pero la diferencia estriba en que a Él se Le debe adoración, mientras que nosotros debemos ser los adoradores. El rey o el presidente es una persona, y los ciudadanos también son personas, pero a ellos los diferencia el hecho de que el presidente o el rey es una persona excelsa a quien se le debe ofrecer pleno respeto.

Zašto bi mnoštvo obožavalo jednoga? Zato što se taj jedan skrbi za ostale. Eko bahūnāṁ yo vidadhāti kāmān. Bog je jedan, a nas je mnogo, no Njega obožavamo jer se On brine za sve. Bog nas opskrbljuje hranom i svim ostalim životnim potrepštinama. Treba nam voda, stoga se Bog ljubazno pobrinuo da je ima u oceanima gdje je pomiješana sa solju koja je čuva. Budući da nam treba pitka voda, po Božjem uređenju sunce isparava vodu iz oceana, diže je visoko u nebo, a potom je vraća čistu, destiliranu. Pogledajte samo kako nam Bog daje sve što nam je potrebno!

Ahora bien, ¿por qué un gran número de personas habrían de adorar a una persona? Porque esa persona mantiene a las demás. Eko bahūnāṁ yo vidadhāti kāmān. Dios es uno y nosotros somos muchos, pero a Él se Le adora porque Él mantiene a todo el mundo. Es Dios quien suministra comida y todas las demás cosas necesarias en la vida. Necesitamos agua, y Dios ha tenido a bien disponer que haya océanos de agua, mezclados con sal para preservar bien todo. Además, como necesitamos agua potable, por disposición de Dios la luz del Sol evapora el agua del océano, la eleva por el cielo hasta una gran altura, y luego distribuye agua clara y destilada. ¡Ven cómo Dios está proveyendo de todo lo que todo el mundo necesita!

Čak i u svjetovnom životu, država ima odsjeke koji su zaduženi za grijanje, osvjetljavanje, vodovod i slično. Zašto? Zato što su nam te pogodnosti potrebne. Premda su sva ta uređenja sporedna, sve ih je prvobitno uredio Bog. On je osnovni izvor topline, svjetlosti i vode, On nas opskrbljuje kišom koja nam puni bunare i rezervoare, stoga je Bog prvobitni opskrbitelj.

Incluso en la vida común, el Estado tiene un departamento de calefacción, un departamento de iluminación, un departamento de fontanería, etc. ¿Por qué? Porque todas ésas son comodidades que necesitamos. Pero esas disposiciones están subordinadas; la primera disposición es la de Dios. Es Dios quien originalmente suministra calor, luz y agua. Es Dios quien suministra el agua de lluvia que llena nuestros pozos y embalses. Por lo tanto, Dios es el abastecedor original.

Bog je inteligentna osoba koja zna da trebamo toplinu, svjetlo, vodu i ostalo. Bez vode ne možemo proizvoditi hranu. Božje uređenje neophodno je čak i onima koji se hrane životinjama jer životinji treba trava prije nego što je odvedu u klaonicu. Stoga je Bog onaj tko nas opskrbljuje hranom premda se mi i dalje bunimo protiv Njega. Riječ dhruk znači „buntovan“. Nitkovi koji krše Božji zakon buntovni su.

Dios es una persona inteligente que sabe que necesitamos calor, luz, agua, etc. Sin agua no podemos producir comida. Hasta aquellos que comen animales no pueden hacerlo sin la disposición de Dios, pues al animal también debe proveérsele de pasto antes de que pueda ser llevado al matadero. De modo que es Dios quien está suministrando comida, pero aun así estamos creando una rebelión en contra de Él. La palabra dhruk significa «rebelde». Esos sinvergüenzas que están en contra de la ley de Dios son rebeldes.

Kraljeva je dužnost da djeluje kao predstavnik Kṛṣṇe, Boga. S kojim bi pravom inače prihvaćao tolike počasti od građana? Monarhija je nekoć postojala u svakoj zemlji, ali budući da su se kraljevi pobunili protiv Boga i prekršili Njegove zakone, pokušali su prisvojiti Njegovu moć. Drugim riječima, nisu djelovali kao Njegovi predstavnici pa su gotovo sve monarhije u svijetu nestale. Kraljevi su svoja kraljevstva smatrali osobnim posjedom. Mislili su: „Posjedujem golemi imetak, tako veliko kraljevstvo, ja sam Bog. Gospodarim svime dokle mi pogled seže.“ No tomu nije tako jer sve, zapravo, pripada Bogu (īśāvāsyam idaṁ sarvam). Božji se predstavnik mora pokoravati Bogu; tako će njegov položaj biti zakonit.

El rey tiene el deber de actuar como representante de Kṛṣṇa, Dios. De lo contrario, ¿qué derecho tiene de que los ciudadanos lo honren tanto? Antiguamente, en todos los países existía la monarquía, pero debido a que los reyes se rebelaron en contra de Dios y violaron Sus leyes, debido a que trataron de usurpar el poder de Dios y no actuaron como representantes Suyos, prácticamente todas las monarquías del mundo han desaparecido. Los reyes pensaron que sus reinos constituían su propiedad personal. «Tengo tanta propiedad, un reino tan grande —pensaron ellos—. Yo soy Dios. Soy el señor de todo lo que veo». Pero eso no es realmente cierto. Lo cierto es que todo pertenece a Dios (īśāvāsyam idaṁ sarvam). En consecuencia, el representante de Dios debe obedecer a Dios muy estrictamente, y entonces su posición será legítima.

Pohlepni, samoživi kraljevi slični su lažnim duhovnim učiteljima koji se proglašavaju Bogom. Budući da su takvi lažni učitelji buntovni, svrgava ih se s položaja. Duhovni učitelj ne treba djelovati kao Bog, već kao Njegov najpovjerljiviji sluga tako što širi svjesnost Boga, svjesnost Kṛṣṇe. Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura kaže: sākṣād-dharitvena samasta-śāstrair uktaḥ. Sve śāstre, vedski spisi, tvrde da duhovnog učitelja trebamo štovati kao Svevišnju Božansku Osobu. Zamisao prema kojoj je duhovni učitelj jednako dobar kao Bog nije, dakle, pogrešna. To su riječi śāstra, zato taj duhovni nalog prihvaćaju oni koji su napredovali u duhovnom životu (uktas tathā bhāvyata eva sadbhiḥ). Je li onda duhovni učitelj jednako dobar kao Bog? Kintu prabhor yaḥ priya eva tasya. Duhovni učitelj nije Bog, već Njegov povjerljivi predstavnik. Oni se razlikuju po tome što je jedan sevya-bhagavān (obožavan), a drugi sevaka-bhagavān (onaj koji obožava). I duhovni učitelj i Kṛṣṇa jesu Bog, ali Kṛṣṇa je obožavani Bog, a duhovni je učitelj Bog koji obožava.

Reyes codiciosos e interesados en sí mismos son como maestros espirituales falsos que proclaman que ellos mismos son Dios. Debido a que esos falsos maestros son rebeldes, no tienen ninguna posición. Se espera que un maestro espiritual actúe, no como Dios, sino como el sirviente más íntimo de Dios, dedicándose a difundir el cultivo de conciencia de Dios, conciencia de Kṛṣṇa. Viśvanātha Cakravartī Ṭhākura dice: sākṣād-dharitvena samasta-śāstrair uktaḥ: Todos los śāstras, las Escrituras védicas, declaran que al maestro espiritual se le debe honrar como a la Suprema Personalidad de Dios. Así que la idea de que el maestro espiritual es prácticamente como Dios no es falsa. Ello se afirma en los śāstras y, por lo tanto, aquellos que están adelantados en la vida espiritual aceptan ese mandamiento espiritual (uktas tathā bhāvyata eva sadbhiḥ). Entonces, ¿es el maestro espiritual prácticamente como Dios? Kintu prabhor yaḥ priya eva tasya: El maestro espiritual no es Dios, sino el representante íntimo de Dios. La diferencia es la que hay entre sevya-bhagavān (aquel que es adorado) y sevaka-bhagavān (aquel que adora). El maestro espiritual es Dios, y Kṛṣṇa es Dios, pero Kṛṣṇa es el Dios que hay que adorar, mientras que el maestro espiritual es el Dios adorador.

Māyāvādīji to ne razumiju. Oni misle: „Duhovnog učitelja treba prihvatiti kao Boga. Budući da sam sada postao duhovni učitelj, postao sam Bog.“ To je buntovništvo. Oni kojima je Bog dao položaj, ali koji žele prisvojiti Njegovu moć, iako im to nikad neće uistinu poći za rukom, buntovni su nitkovi i budale koji zaslužuju kaznu. Zato Kuntīdevī kaže: avani-dhrug-rājanya-vaṁśa-dahana. „Silaziš kako bi ubio sve one nitkove koji buntovno prisvajaju Tvoj položaj.“ Razni kraljevi i zemljoposjednici koji su podređeni caru katkada se pobune i odbiju platiti porez. Slično tomu, postoje buntovnici koji poriču Božju nadmoć te sami sebe proglašavaju Bogom, stoga je Kṛṣṇin zadatak da ih ubije.

Los māyāvādīs no pueden entender esto. Ellos piensan: «Puesto que al maestro espiritual hay que aceptarlo como a Dios, y puesto que yo me he vuelto maestro espiritual, me he vuelto Dios». Eso es rebeldía. Aquellos a quienes Dios les ha dado una posición, pero que quieren usurpar Su poder, cosa que de hecho no pueden hacer, son sinvergüenzas y pícaros rebeldes  que requieren de un castigo. Por consiguiente, Kuntīdevī dice: avani-dhrug-rājanya-vaṁśa-dahana: «Tú desciendes para matar a todos esos sinvergüenzas que de una manera rebelde pretenden ocupar Tu posición». Cuando varios reyes o terratenientes están subordinados a un emperador, a veces se rebelan y rehusan pagar impuestos. De modo similar, hay personas rebeldes que niegan la supremacía de Dios y se declaran a sí mismas Dios, y Kṛṣṇa tiene la ocupación de matarlas.

Riječ anapavarga upućuje na to da se Kṛṣṇina srčanost nikada ne smanjuje. Ta je riječ protuznačna riječi pavarga koja znači „put materijalnih nedaća“. Prema sanskrtskom jezikoslovlju, riječ pa-varga odnosi se na glasove pa, pha, ba, bha i ma. Zato se značenje riječi pavarga, u smislu ispaštanja na putu materijalnih nedaća, objašnjava riječima koje počinju tim slovima.

La palabra anapavarga indica que la valentía de Kṛṣṇa no se deteriora. Esta palabra es la opuesta a la palabra pavarga, que se refiere al sendero de la tribulación material. Según la lingüística sánscrita, la palabra pavarga también se refiere a las letras sánscritas pa, pha, ba, bha, y ma. Así pues, cuando la palabra pavarga se usa para referirse al sendero de la tribulación material, su significado se entiende a través de palabras que comienzan con estas cinco letras.

Pa označava pariśramu, „rad“. U materijalnom svijetu moramo teško raditi da bismo se održali. U Bhagavad-gīti (3.8) piše: śarīra-yātrāpi ca te na parasiddhyed akarmaṇaḥ: „Bez rada čovjek ne može održati čak ni svoje tijelo.“ Kṛṣṇa nikada nije savjetovao Arjuni: „Ja sam tvoj prijatelj, zato ću Ja sve učiniti. Ti samo sjedni i puši gañju.“ Premda je Kṛṣṇa činio sve, ipak je rekao Arjuni: „Moraš se boriti.“ Arjuna nije rekao Kṛṣṇi: „Ti si moj veliki prijatelj. Bolje se Ti bori, a mene pusti da sjedim i pušim gañju.“ Ne, to nije svjesnost Kṛṣṇe. Onaj tko je svjestan Boga ne kaže: „Bože, molim Te, učini sve umjesto mene i pusti me da pušim gañju.“ Naprotiv, onaj tko je svjestan Boga mora raditi za Boga. Dakako, čak i ako ne radimo za Boga, moramo raditi jer bez rada ne možemo održati ni vlastito tijelo. Ovaj je materijalni svijet stoga stvoren za težak rad, pariśramu.

La letra pa es de pariśrama, que significa «esfuerzo». En este mundo material, hay que trabajar muy duro para mantenerse. En el Bhagavad-gītā (3.8) se dice: śarīra-yātrāpi ca te na prasiddhyed akarmaṇaḥ: «Sin trabajar, no se puede mantener ni siquiera el propio cuerpo». Kṛṣṇa nunca aconsejó a Arjuna: «Yo soy tu amigo, y haré todo. Tú sólo siéntate y fuma gañjā». Kṛṣṇa estaba haciendo todo, pero aun así dijo a Arjuna: «Tú debes pelear». Y Arjuna tampoco dijo a Kṛṣṇa: «Tú eres mi gran amigo. Mejor pelea Tú y déjame sentarme y fumar gañjā». No, eso no es conciencia de Kṛṣṇa. La persona consciente de Dios no dice: «Dios, por favor, haz Tú todo por mí y déjame fumar gañjā». Por el contrario, la persona consciente de Dios debe trabajar para Dios. Pero incluso si no se trabaja por el bien de Dios, hay que trabajar, pues sin trabajo ni siquiera es posible mantener el cuerpo. El mundo material, por consiguiente, está hecho para pariśrama, un arduo esfuerzo.

Čak i lav, iako je kralj životinja, mora loviti svoj plijen u prašumi. Rečeno je: na hi suptasya siṁhasya praviśanti mukhe mṛgāḥ. Lav ne smije misliti: „Budući da sam kralj šume, spavat ću, a sve će se životinje ušetati u moja usta.“ To je nemoguće. „Ne, gospodine. Iako ste lav, morate potražiti svoju hranu.“ Premda je tako moćan, čak se i lav mora dobro namučiti da pronađe neku životinju koju će pojesti. Slično tomu, svi se u materijalnom svijetu moraju dobro potruditi da bi se održali na životu.

Hasta el león, aunque es el rey de las fieras, debe, no obstante, buscar en la selva su propia presa. Se dice: na hi suptasya siṁhasya praviśanti mukhe mṛgāḥ. El león no puede pensar: «Como yo soy el rey de la selva, voy a dormir, y todos los animales vendrán y entrarán en mi boca». Eso no es posible. «No, señor. Aunque usted sea un león, debe ir a buscar su comida». Por lo tanto, hasta el león, que es tan poderoso, debe esforzarse con gran dificultad para encontrar otro animal que comer e, igualmente, en el mundo material todos deben trabajar con gran dificultad para continuar su vida.

Dakle, pa označava pariśramu, rad, a pha je phena, što znači „pjena“. Dok teško radi, konju izlazi pjena na usta. I ljudsko biće mora mukotrpno raditi. Takav je težak rad, međutim, vyartha, jalov, na što ukazuje glas ba. Bha pak označava bhayu, strah. Unatoč teškom radu, čovjek se uvijek plaši da se stvari neće odvijati onako kako on želi. Za tijelo je prirodno da jede, spava, razmnožava se i strahuje (āhāra-nidrā-bhaya-maithunaṁ ca). Kad imamo hrane u izobilju, moramo paziti da se ne prejedemo kako se ne bismo razboljeli. Čak i jedenje samo po sebi podrazumijeva strahovanje. Ptica se, dok jede, osvrće plašeći se neprijatelja. Za sva živa bića, sve se na kraju okončava smrću, mṛtyom, na što ukazuje glas ma.

De manera que pa se refiere a pariśrama, «esfuerzo», y pha es de phenila, que significa «espuma». Mientras el caballo trabaja muy arduamente, le sale espuma por la boca y, de la misma manera, los seres humanos también deben trabajar arduamente. Esa ardua labor, sin embargo, es vyartha, «inútil», y eso es lo que se indica con la letra ba. Y bha indica bhaya, «temor». Pese a trabajar tan duro, siempre se está un poco temeroso de que las cosas no salgan como se desea. Por naturaleza, el cuerpo supone comer, dormir, aparearse y temer (āhāra-nidrā-bhaya-maithunaṁ ca). Aunque puede que comamos muy bien, debemos cuidar de no comer más de la cuenta, para así no enfermarnos. De modo que hasta comer causa temor. El pájaro, mientras come, mira a un lado y a otro, temeroso de que algún enemigo se pueda estar acercando. Y para todas las entidades vivientes, todo finalmente termina en la muerte, mṛtyu, y eso es lo que se indica con la letra ma.

Stoga riječ pavarga i njezina pripadna slova pa, pha, ba, bha i ma označavaju težak rad (pariśramu), pjenu na ustima (phenu), izjalovljenost (vyarthu), strah (bhayu) i smrt (mṛtyu). To se naziva pavarga, put materijalnih nedaća. Apavarga, međutim, označava suprotnost: duhovni svijet, u kojemu nema rada, pjene, izjalovljenosti, straha i smrti. Kṛṣṇa je zato poznat kao anapavarga-vīrya jer pokazuje put u duhovni svijet.

Así pues, pavarga y sus letras componentes, —pa, pha, ba, bha, y ma—, indican arduo esfuerzo (pariśrama), salida de espuma por la boca (phenila), frustración (vyartha), temor (bhaya) y muerte (mṛtyu). Eso se denomina pavarga, el sendero de la tribulación material. Apavarga, sin embargo, indica justo lo opuesto: el mundo espiritual, en el que no hay ni esfuerzo, ni espuma, ni frustración, ni temor, ni muerte. Por consiguiente, a Kṛṣṇa se Le conoce como anapavarga-vīrya, pues Él enseña el sendero que va al mundo espiritual.

Zašto moramo prolaziti kroz tih pet nedaća? Zato što imamo materijalno tijelo. Čim prihvatimo materijalno tijelo – bilo da je riječ o tijelu predsjednika ili obična čovjeka, poluboga ili ljudskoga bića, kukca ili Brahme – moramo trpjeti te nedaće. To se naziva materijalnim postojanjem. Kṛṣṇa dolazi da nam pokaže put k apavargi, slobodi od tih nedaća, a mi trebamo njime poći. Kṛṣṇa jasno kaže: „Predaj Mi se. Dat ću ti apavargu.“ Ahaṁ tvāṁ sarva-pāpebhyo mokṣayiṣyāmi: „Zaštitit ću te.“ Kṛṣṇa može ispuniti to obećanje.

¿Por qué tenemos que sufrir de esas cinco clases de tribulaciones? Porque tenemos un cuerpo material. En cuanto aceptamos un cuerpo material—ya sea el de un presidente o el de un hombre común, el de un semidiós  o el de un ser humano, el de un insecto o el de un Brahmā—, debemos pasar por esas tribulaciones. Eso se denomina existencia material. Por lo tanto, Kṛṣṇa viene a enseñarnos el sendero que conduce a apavarga, a estar libre de esas tribulaciones, y cuando Kṛṣṇa enseña ese sendero, debemos aceptarlo. Kṛṣṇa dice muy claramente: «Entrégate a Mí. Yo te daré apavarga». Ahaṁ tvāṁ sarva-pāpebhyo mokṣayiṣyāmi: «Yo te protegeré». Y Kṛṣṇa tiene el poder necesario para cumplir esa promesa.

Kuntīdevī oslovljava Kṛṣṇu kao Govindu jer pruža zadovoljstvo kravama i osjetilima. Govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi. Govinda, Kṛṣṇa, jest ādi-puruṣa, izvorna osoba. Aham ādir hi devānām (Bhagavad-gītā 10.2): On je izvor čak i polubogova poput Brahme, Viṣṇua i Śive. Ne smijemo misliti da su Brahmā, Viṣṇu i Śiva izvor svega. Kṛṣṇa kaže: aham ādir hi devānām. „Izvor sam čak i tih polubogova.“ Zato opetovano ističemo da obožavamo samo i jedino izvornu osobu (govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi).

Kuntīdevī se dirige a Kṛṣṇa llamándolo Govinda, porque Él es el dador de placer para las vacas y para los sentidos. Govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi. Govinda, Kṛṣṇa, es el ādi-puruṣam, la persona original. Aham ādir hi devānām (Bg. 10.2): Él es el origen incluso de semidioses como Brahmā, Viṣṇu y Śiva. La gente no debe pensar que Brahmā, Viṣṇu y Śiva son el origen de todo. No. Kṛṣṇa dice: aham ādir hi devānām: «Yo soy el origen incluso de esos semidioses». Por lo tanto, reiteradamente hacemos énfasis en que no adoramos a nadie más que a la persona original (govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi).

Kad se Kuntī moli, go-dvija-surārti-harāvatāra, ona želi reći da Govinda, Kṛṣṇa, silazi u ovaj svijet prvenstveno kako bi zaštitio krave, brāhmaṇe i bhakte. Demonski su ljudi na ovom svijetu najveći neprijatelji krava jer drže stotine i tisuće klaonica. Nedužne krave daju mlijeko, najvažniju hranu, pa čak i nakon smrti daju svoju kožu za obuću, no ljudi su takvi nitkovi da ih ubijaju, a ipak žele biti sretni na ovom svijetu. Kako su grešni!

Cuando Kuntī ora diciendo: go-dvija-surārti-harāvatāra, indica que Govinda, Kṛṣṇa, desciende a este mundo especialmente a proteger a las vacas, a los brāhmaṇas y a los devotos. La gente demoníaca de este mundo son los más grandes enemigos de las vacas, pues mantienen cientos y miles de mataderos. Aunque las inocentes vacas dan leche, el alimento más importante de todos, y aunque incluso al morir las vacas dan su piel para que se hagan zapatos, la gente es tan sinvergüenza, que matan a las vacas, y aun así quieren ser felices en este mundo. ¡Cuán pecadores son!

¿Por qué abogamos tanto por la protección de la vaca? Porque la vaca es el animal más importante de todos. No existe ningún mandamiento que indique que no se deba comer la carne de los tigres u otros animales semejantes. En la cultura védica, a aquellos que comen carne se les recomienda comer carne de cabra, de perro, de cerdo o de otros animales inferiores, pero nunca carne de vaca, el animal más importante de todos. Mientras las vacas viven, prestan el importante servicio de dar leche, e incluso después de morir prestan servicio, al dejar disponibles su piel, cascos y cuernos, que pueden utilizarse de diversas maneras. No obstante, la actual sociedad humana es tan desagradecida que innecesariamente mata a esas inocentes vacas. Debido a ello, Kṛṣṇa viene a castigarlos.

Zašto toliko zagovaramo zaštitu krava? Zato što je krava najvažnija životinja. Nema naloga koji zabranjuje da se jede meso tigra ili njemu sličnih životinja. U vedskoj se kulturi onima koji jedu meso preporučuje da jedu meso koza, pasa, svinja i drugih nižih životinja, ali nikada meso krave, najvažnije životinje. Dok živi, krava obavlja važnu službu jer daje mlijeko, a služi čak i nakon smrti tako što daje kožu, papke i rogove koji se mogu koristiti na razne načine. No, suvremeno je ljudsko društvo, unatoč svemu tomu, toliko nezahvalno da nepotrebno ubija nedužne krave. Stoga Kṛṣṇa dolazi da ih kazni.

Kṛṣṇa se obožava ovom molitvom:

A Kṛṣṇa se Le adora con la siguiente oración:

namo brahmaṇya-devāya
go-brāhmaṇa-hitāya ca
jagad-dhitāya kṛṣṇāya
govindāya namo namaḥ
namo brahmaṇya-devāya
go-brāhmaṇa-hitāya ca
jagad-dhitāya kṛṣṇāya
govindāya namo namaḥ

„Gospodine moj, dobronamjeran si prema kravama i brāhmaṇama te čitavom ljudskom društvu i svijetu.“ U savršenom ljudskom društvu moraju se štititi go-dvije: krave i brāhmaṇe. Riječ dvija označava brāhmaṇe, one koji poznaju Brahman (Boga). Kada demonski ljudi zadaju previše nevolja brāhmaṇama i kravama, Kṛṣṇa se pojavljuje kako bi ponovno uspostavio religijska načela. U vezi s tim, Gospodin kaže u Bhagavad-gīti (4.7):

«Mi Señor, Tú eres el bienqueriente de las vacas y de los brāhmaṇas, y Tú eres el bienqueriente del mundo y de la sociedad humana por entero». Para que haya una sociedad humana perfecta, debe haber protección de go-dvija: las vacas y los brāhmaṇas. La palabra dvija se refiere al brāhmaṇa, aquel que conoce a Brahman (Dios). Cuando la gente demoníaca ocasiona demasiados problemas a los brāhmaṇas y a las vacas, Kṛṣṇa desciende para restablecer los principios religiosos. Como el Señor dice en el Bhagavad-gītā (4.7):

yadā yadā hi dharmasya
glānir bhavati bhārata
abhyutthānam adharmasya
tadātmānaṁ sṛjāmy aham
yadā yadā hi dharmasya
glānir bhavati bhārata
abhyutthānam adharmasya
tadātmānaṁ sṛjāmy aham

„Kad god i gdje god dođe do opadanja religijske prakse i porasta bezbožnosti, o, Bharatin potomče, Ja silazim.“ U sadašnjem dobu, Kali-yugi, ljudi su jako grešni pa silno ispaštaju. Kṛṣṇa se zato inkarnirao u obliku Svoga imena koje nalazimo u mahā-mantri: Hare Kṛṣṇa Hare Kṛṣṇa Kṛṣṇa Kṛṣṇa Hare Hare / Hare Rāma Hare Rāma Rāma Rāma Hare Hare.

«Cuando quiera y dondequiera que disminuya la práctica religiosa, ¡oh, descendiente de Bharata!, y aumente la irreligión de manera predominante, en ese momento desciendo personalmente». En la era actual, Kali-yuga, la gente es muy pecadora y, en consecuencia, está sufriendo mucho. Por consiguiente, Kṛṣṇa Se ha encarnado en la forma de Su nombre, tal como se encuentra en el mahā-mantra: Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare/ Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare.

Kraljica Kuntī molila se Gospodinu kako bi opisala makar djelić Njegovih slava. Čuvši njezine molitve, sastavljene od biranih riječi u Njegovu slavu, Gospodin je uzvratio smiješkom koji je bio očaravajuć poput Njegove mistične moći. Uvjetovane duše, zaokupljene pokušajima da zagospodare materijalnim svijetom, očarane su Gospodinovim mističnim moćima, ali bhakte su na drukčiji način očarani Njegovim slavama. Zato svi bhakte obožavaju Gospodina biranim riječima. Nema te riznice biranih riječi koja će obuhvatiti svu Gospodinovu slavu. Međutim, kao što otac uživa u riječima malog djeteta koje tek pokušava razgovijetno govoriti, takve Mu molitve ipak pružaju zadovoljstvo. Gospodin se stoga osmjehnuo i prihvatio molitve kraljice Kuntī.

La reina Kuntī oró al Señor sólo para enunciar un fragmento de Sus glorias. El Señor, una vez que oyó sus oraciones, que estaban compuestas con palabras selectas para Su glorificación, respondió con una sonrisa, y Su sonrisa era tan hechizadora como Su poder místico. A las almas condicionadas, que están dedicadas a tratar de enseñorearse del mundo material, también las hechizan los poderes místicos del Señor, pero las glorias del Señor hechizan a Sus devotos de una manera diferente. Así pues, todos los devotos adoran al Señor por medio de palabras selectas. Ninguna cantidad de palabras selectas es suficiente para describir la gloria del Señor, mas, aun así, Él Se satisface con esas oraciones, de la misma manera en que a un padre lo satisfacen incluso los balbuceos que va haciendo su hijo mientras está creciendo. Así pues, el Señor sonrió y aceptó las oraciones de la reina Kuntī.