Skip to main content

25

25

Neokaljana posvećenost

Devoción Pura

tvayi me ’nanya-viṣayā
matir madhu-pate ’sakṛt
ratim udvahatād addhā
gaṅgevaugham udanvati
tvayi me ’nanya-viṣayā
matir madhu-pate ’sakṛt
ratim udvahatād addhā
gaṅgevaugham udanvati

O, Gospodaru Madhua, kao što Ganga vječno teče prema moru i ništa je ne može omesti, neka moja naklonost uvijek ide k Tebi, i nikomu drugom.

¡Oh, Señor de Madhu!, así como el Ganges fluye siempre hacia el mar sin obstáculos, que mi atracción se dirija constantemente hacia Ti, sin que se desvíe hacia nadie más.

Śrīmad-Bhāgavatam 1.8.42

Śrīmad-Bhāgavatam 1.8.42

Savršenstvo čistoga posvećenog služenja dostiže se kad je sva pozornost usmjerena na transcendentalno služenje Gospodinu s ljubavlju. Presijecanje svih drugih spona privrženosti ne podrazumijeva potpuno odricanje od profinjenih osjećaja poput privrženosti nekomu drugom. To nije moguće. Živo biće, bez obzira na svoj položaj, mora osjećati ljubav prema drugima jer je to simptom života. Simptomi života kao što su želja, srdžba, žudnja i naklonost, ne mogu se uništiti, samo se cilj mora promijeniti. Želja se ne može poreći, ali u posvećenom služenju želja za ugađanjem osjetilima mijenja se u želju za služenjem Gospodinu. Takozvana ljubav prema obitelji, društvu i zemlji sastoji se od različitih vidova ugađanja osjetilima. Kad se ova želja preobrazi u želju za zadovoljavanjem Gospodina, naziva se posvećenim služenjem.

La perfección del servicio devocional puro se alcanza cuando toda la atención se dirige hacia el trascendental servicio amoroso del Señor. Cortar el nexo de todos los demás afectos no significa la completa negación de los elementos más finos, tales como el afecto por alguien más. Eso no es posible. Un ser viviente, sea éste quien fuere, debe tener ese sentimiento de afecto por otros, porque ello es un signo de vida. Los signos de vida, como el deseo, la ira, los anhelos, los sentimientos de atracción, etc., no pueden aniquilarse. Únicamente tiene que cambiarse el objetivo. El deseo no puede negarse, pero en el servicio devocional el deseo de complacer los sentidos se cambia por el servicio del Señor. El llamado afecto por la familia, la sociedad, el país, etc., consiste en diferentes fases de complacencia de los sentidos. Cuando este deseo se cambia en aras de la satisfacción del Señor, se denomina servicio devocional.

Bhagavad-gīti vidimo da je Arjuna želio odustati od borbe s braćom i rođacima želeći zadovoljiti vlastite želje. Međutim, kad je čuo Gospodinovu poruku, Śrīmad Bhagavad-gītu, predomislio se i služio je Gospodina. Zahvaljujući tomu, postao je Gospodinov slavni bhakta, a u svim je svetim spisima potvrđeno da je Arjuna dostigao savršenstvo posvećenog služenja Gospodinu u prijateljstvu. Sve je bilo tu, borba, prijateljstvo, Arjuna i Kṛṣṇa, ali Arjuna je postao druga osoba zahvaljujući posvećenom služenju. Molitve Kuntīdevī upućuju na iste korjenite promjene u djelovanju. Śrīmatī Kuntī željela je služiti Gospodina bez odstupanja i to je bila njezina molitva. Takva čista posvećenost krajnji je cilj života. Naša je pozornost obično usmjerena na služenje nečemu što je bezbožno ili nije u Gospodinovu planu. Kad se plan promijeni u služenje Gospodinu, odnosno osjetila pročiste služenjem Njemu, to se naziva čistim, neokaljanim posvećenim služenjem. Śrīmatī Kuntīdevī željela je to savršenstvo i molila se za njega Gospodinu.

En el Bhagavad-gītā podemos ver que Arjuna, tan sólo para satisfacer sus propios deseos personales, no deseaba pelear con sus hermanos y parientes. Pero al oír el mensaje del Señor, el Śrīmad Bhagavad-gītā, cambió su decisión y sirvió al Señor. Y por hacer eso, se convirtió en un famoso devoto del Señor, pues en todas las Escrituras se declara que Arjuna alcanzó la perfección espiritual mediante el servicio devocional que prestó al Señor a través de la amistad. La pelea estaba ahí, la amistad estaba ahí, Arjuna estaba ahí y Kṛṣṇa estaba ahí, pero Arjuna se volvió otra persona mediante el servicio devocional. Por lo tanto, las oraciones de Kuntī también denotan los mismos cambios categóricos en las actividades. Śrīmatī Kuntī quería servir al Señor sin desviación, y eso era lo que pedía en su oración. Esa devoción pura es el objetivo supremo de la vida. Nuestra atención se dirige habitualmente hacia el servicio de algo que no es divino o, en otras palabras, que no es parte de los planes del Señor. Cuando los planes se transforman en el servicio al Señor, es decir, cuando los sentidos se purifican en relación con el servicio del Señor, dichos planes se denominan servicio devocional puro y sin mezcla. Śrīmatī Kuntīdevī quería esa perfección, y oró para que el Señor se la concediese.

Njezina ljubav prema Pāṇḍavama i Vṛṣṇijima nije odstupala od posvećenog služenja jer su služenje Gospodinu i služenje bhaktama istovjetni. Katkada je služenje bhaktama vrednije od služenja Gospodinu. Međutim, ljubav koju je Kuntīdevī osjećala prema Pāṇḍavama i Vṛṣṇijima bila je uzrokovana rodbinskim odnosom. Takva spona privrženosti, utemeljena na materijalnom odnosu, bila je plod māye jer tjelesne i emotivne veze postoje zbog utjecaja izvanjske energije. Odnos između duše i Vrhovne Duše istinski je odnos. Kada je Kuntīdevī poželjela presjeći obiteljske veze, time je mislila na tjelesni odnos. On je uzrok materijalnoga ropstva, dok je odnos duše s dušom uzrok slobode. Odnos duše s dušom može se uspostaviti posredstvom odnosa s Naddušom. Gledanje u mraku ne može se nazvati gledanjem, ali gledati pod Sunčevim svjetlom znači vidjeti i Sunce i sve ostalo što se nije vidjelo u tami. To je put posvećenog služenja.

El afecto de Kuntī por los Pāṇḍavas y los Vṛṣṇis no está fuera de los límites del servicio devocional, porque el servicio al Señor y el servicio a los devotos son idénticos. A veces servir al devoto es más valioso que servir al Señor. Pero aquí el afecto de Kuntīdevī por los Pāṇḍavas y los Vṛṣṇis se debía a la relación familiar. Ese nexo de afecto en términos de la relación material es la relación de māyā, porque las relaciones del cuerpo o la mente se deben a la influencia de la energía externa. Las relaciones del alma, establecidas en relación con el Alma Suprema, son relaciones verdaderas. Cuando Kuntīdevī quiso cortar la relación familiar, se refería a cortar la relación de la piel. La relación de la piel es la causa del cautiverio material, pero la relación del alma es la causa de la libertad. Esa relación de alma a alma puede establecerse por intermedio de la relación con la Superalma. Ver en la oscuridad no es ver. Pero ver con la luz del Sol significa ver el Sol y todo lo demás que no se veía en la oscuridad. Ésa es la naturaleza del servicio devocional.

U prethodnoj strofi Śrīmad-Bhāgavatama kraljica Kuntī molila se da Gospodin milostivo presiječe njezinu privlačnost prema rođacima, obiteljima Pāṇḍava i Vṛṣṇija. No, nije dovoljno samo izgubiti privlačnost prema svjetovnim odnosima i stvarima. Filozofi māyāvādīji kažu: brahma satyaṁ jagan mithyā. „Ovaj je svijet lažan, a Brahman [duh] je istina.“ Mi to priznajemo, ali uz pojašnjenje. Kao živa bića, želimo uživati, a užitak znači raznolikost. Bez raznolikosti nije moguće ni u čemu uživati. Zašto je Bog stvorio tolike boje i oblike? Da bi stvorio užitak u raznolikosti, jer je raznolikost majka užitka.

En el verso anterior del Śrīmad-Bhāgavatam, la reina Kuntī ora pidiendo que el Señor tenga la bondad de cortar la atracción que ella siente por sus parientes, las familias Pāṇḍava y Vṛṣṇi. Sin embargo, dejar la atracción que se tenga por las cosas materiales no es suficiente. Los filósofos māyāvādīs dicen: brahma satyaṁ jagan mithyā: «Este mundo es falso, y Brahman (el  espíritu) es verdadero». Nosotros admitimos esto, pero lo matizamos. Como entidades vivientes que somos, queremos disfrute. Disfrute significa variedad. Sin variedad no es posible disfrutar de nada. ¿Por qué ha creado Dios tantos colores y tantas formas? A fin de crear disfrute con la variedad, pues la variedad es la madre del disfrute.

Filozofi māyāvādīji, impersonalisti, žele poreći tu raznolikost, ali što time postižu? Budući da ne služe s posvećenošću, podvrgavaju se mukotrpnim pokorama i odricanju, bez ikakva trajnog učinka. To je objašnjeno u jednoj molitvi iz Śrīmad-Bhāgavatama (10.2.32):

Los filósofos māyāvādīs, los impersonalistas, quieren negar esa variedad, pero, ¿cuál es el resultado de ello? Como no se ocupan en el servicio devocional, simplemente se someten a la ardua labor de las austeridades y las penitencias, sin lograr ningún resultado permanente. Eso lo explica una oración que hay en el Śrīmad-Bhāgavatam (10.2.32):

ye ’nye ’ravindākṣa vimukta-māninas
tvayy asta-bhāvād aviśuddha-buddhayaḥ
āruhya kṛcchreṇa paraṁ padaṁ tataḥ
patanty adho ’nādṛta-yuṣmad-aṅghrayaḥ
ye ’nye ’ravindākṣa vimukta-māninas
tvayy asta-bhāvād aviśuddha-buddhayaḥ
āruhya kṛcchreṇa paraṁ padaṁ tataḥ
patanty adho ’nādṛta-yuṣmad-aṅghrayaḥ

„O, lotosooki Gospodine, oni koji misle da su u ovom životu oslobođeni, ali Te ne služe s posvećenošću, sigurno imaju nečistu inteligenciju. Podvrgavaju se oštroj askezi i pokorama te se uzdižu do duhovne razine, do spoznaje neosobnoga Brahmana, ali ponovno padaju jer zanemaruju obožavanje Tvojih lotosolikih stopala.“

«¡Oh, Señor de los ojos de loto!, aquellos que creen que están liberados en esta misma vida pero que no Te prestan servicio devocional, deben tener la inteligencia impura. Aunque ellos aceptan severas austeridades y penitencias y se elevan hasta la posición espiritual —hasta la comprensión del Brahman impersonal—, caen de nuevo, porque no se ocupan de adorar Tus pies de loto».

Ljudski je oblik života namijenjen ponovnom uspostavljanju našeg odnosa s Bogom i djelovanju u skladu s njim. Čak i pri običnom ophođenju, poslovan čovjek koji namjerava sklopiti posao s drugim poslovnim čovjekom najprije s njim uspostavlja neki odnos i tek tada može doći do pogodbe. Slično tomu, muž i žena vjenčanjem uspostavljaju odnos, a potom žive zajedno. Ljudski je život, na sličan način, namijenjen tomu da ponovno uspostavimo svoj odnos s Bogom. Materijalni svijet znači zaboravljanje tog odnosa. Ovdje nema svjesnosti Kṛṣṇe, a čim je ima, čim se nešto napravi u Kṛṣṇino ime, svijet više nije materijalan, već duhovan.

La forma humana de vida tiene la finalidad de que restablezcamos nuestra relación con Dios y actuemos de conformidad con esa relación. Incluso en los tratos comunes, un comerciante que trata de hacer negocios con otro debe primero establecer cierta relación con él, y luego las transacciones pueden llevarse a cabo. De la misma manera, un hombre y una mujer establecen una relación mediante el matrimonio, y luego viven juntos. Igualmente, la vida humana tiene por objeto que restablezcamos nuestra relación con Dios. El mundo material entraña olvido de esa relación. En el mundo material no hay conciencia de Kṛṣṇa, pues tan pronto como la hay, tan pronto como hay acción en base a Kṛṣṇa, este mundo deja de ser el mundo material para convertirse en el mundo espiritual.

Kao žena, Kuntīdevī je imala odnos s dvije obitelji za koje je bila vezana, zato se molila Kṛṣṇi da raskine te odnose i oslobodi je. No, što joj je činiti nakon oslobođenja? To je pravo pitanje. Dogodi se da negdje radimo, a zatim podnesemo ostavku zbog izvjesnih problema. Taj postupak može biti ispravan, ali kakva je korist od ostavke ako ne nađemo drugi posao, ako ostanemo nezaposleni?

Como mujer, Kuntīdevī tenía una relación con dos familias. Ése era su apego. Por consiguiente, oró a Kṛṣṇa pidiéndole que cortara esas relaciones y la liberara. Pero después de ella liberarse, ¿qué debía hacer? Ésa es la pregunta. Puede que alguien esté empleado en alguna empresa y, al sentirse molesto, renuncie. Puede que esa renuncia esté bien, pero si por renunciar se queda desempleado y sin ocupación, entonces, ¿de qué sirve la renuncia?

Frustrirani i zbunjeni ljudi žele poreći ovaj materijalni svijet. Znaju što ne žele, ali ne znaju što žele. Ljudi stalno govore: „Ne želim to“, ali što ustvari žele, to ne znaju.

Aquellos que están frustrados y confundidos, quieren negar el mundo material. Ellos saben lo que no quieren, pero no saben lo que quieren. La gente siempre está diciendo: «No quiero esto». Pero, ¿qué quieren? Eso no lo saben.

Kuntīdevī objašnjava što trebamo željeti: „Neka mojim obiteljskim odnosima dođe kraj, ali neka se moj odnos s Tobom učvrsti.“ Drugim riječima, privlačnost želi osjećati samo prema Kṛṣṇi. To je savršenstvo i ono što nam uistinu treba.

Kuntīdevī explica lo que verdaderamente se debe querer. Ella dice: «Que mis relaciones familiares cesen, pero que mi relación contigo (Kṛṣṇa) se confirme». En otras palabras, no quiere sentirse atraída por nada más aparte de Kṛṣṇa. Eso es la perfección, y eso es algo verdaderamente deseable.

Riječ ananya-viṣayā označava ananya-bhakti, nepokolebljivo posvećeno služenje. Moramo biti vezani za Kṛṣṇu dvadeset četiri sata na dan, bez odstupanja. Tako ćemo se odricati na savršen način. Ako mislimo da istodobno možemo biti vezani za Kṛṣṇu i za materijalne stvari, griješimo. Ne možemo zapaliti vatru dok je polijevamo vodom. Činimo li to, neće biti vatre.

La palabra ananya-viṣaya significa ananya-bhakti, servicio devocional que no se desvía. Simplemente debemos estar apegados a Kṛṣṇa las veinticuatro horas del día, sin desviación. De esa manera, nuestra renuncia puede ser perfecta. Si pensamos que podemos estar apegados a Kṛṣṇa y a las cosas materiales al mismo tiempo, nos equivocamos. No podemos encender un fuego y al mismo tiempo verter agua en él. Si lo hacemos, el fuego no actuará.

Sannyāsīji māyāvādīji odriču se ovoga svijeta (brahma satyaṁ jagan mithyā). Izvrsno je propovijedati o odricanju od svijeta, ali nešto nas usporedno s tim mora privlačiti, inače nećemo ustrajati u odricanju. Vidimo mnoge sannyāsīje māyāvādīje koji kažu brahma satyaṁ jagan mithyā, ali se nakon prihvaćanja sannyāse vraćaju materijalnom svijetu kako bi otvarali bolnice i bavili se filantropskim radom. Čemu to? Ako su ostavili ovaj svijet, smatrajući ga mithyom, lažnim, zašto se vraćaju i posvećuju politici, filantropiji i sociologiji? Takvo što nedvojbeno se događa jer smo aktivna živa bića. Ako iz frustracije pokušamo mirovati, nećemo uspjeti. Nekakvim se djelatnostima moramo baviti.

Los sannyāsīs māyāvādīs renuncian a este mundo (brahma satyaṁ jagan mithyā). Es muy bueno predicar que se renuncie al mundo, pero paralelamente debemos tener atracción por alguna otra cosa, pues, de lo contrario, nuestra renuncia no perdurará. Nosotros vemos a muchos sannyāsīs māyāvādīs que dicen: brahma satyaṁ jagan mithyā; pero después de que adoptan sannyāsa, regresan al mundo material a abrir hospitales y a hacer obras filantrópicas. ¿Por qué? Si han dejado este mundo por considerarlo mithyā, falso, ¿por qué regresan a abrazar la política, la filantropía y la sociología? De hecho, eso tiene que ocurrir, pues somos entidades vivientes y somos activos. Si por frustración tratamos de volvernos inactivos, fracasaremos en el intento. Tenemos que ocuparnos en actividades.

Vrhovna djelatnost, koja je Brahman (duhovna), jest posvećeno služenje. Nažalost, māyāvādīji to ne znaju jer misle da je duhovni svijet praznina. Međutim, duhovni je svijet po svojim raznolikostima posve nalik na materijalni svijet. I u njemu postoje kuće, stabla, putovi, kočije – sve postoji ondje – ali nema opijenosti materijom. To je opisano u Brahma-saṁhiti (5.29):

La actividad suprema, la actividad Brahman (espiritual), la constituye el servicio devocional. Desafortunadamente, los māyāvādīs no saben esto. Ellos creen que el mundo espiritual está vacío. Sin embargo, el mundo espiritual es exactamente igual que el mundo material, en el sentido de que tiene variedades. En el mundo espiritual también hay casas, árboles, calles, cuadrigas... hay de todo, pero sin las embriagueces materiales. Como se describe en el Brahma-saṁhitā (5.29):

cintāmaṇi-prakara-sadmasu kalpa-vṛkṣa-
lakṣāvṛteṣu surabhīr abhipālayantam
lakṣmī-sahasra-śata-sambhrama-sevyamānaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
cintāmaṇi-prakara-sadmasu kalpa-vṛkṣa-
lakṣāvṛteṣu surabhīr abhipālayantam
lakṣmī-sahasra-śata-sambhrama-sevyamānaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi

„Obožavam Govindu, prvobitnoga Gospodina, prvoga oca, koji čuva krave što ispunjavaju sve želje, u prebivalištu načinjenom od duhovnih dragulja i okruženom milijunima stabala želja, kojega uvijek s poštovanjem i privrženošću služe stotine tisuća božica sreće, gopīja.

«Yo adoro a Govinda, el Señor primigenio, el primer progenitor, que está cuidando las vacas, cumpliendo todos los deseos, en moradas construidas de gemas preciosas espirituales y rodeadas de millones de árboles de deseos. Es constantemente servido con gran reverencia y afecto por cientos y miles de diosas de la fortuna, o gopīs».

U duhovnom svijetu postoje stabla kalpa-vṛkṣe i rađaju plodovima koje poželimo. U materijalnom svijetu mangovac ne rađa grožđem niti vinova loza daje mango. U duhovnom svijetu, međutim, ako sa stabla uberemo mango, a istodobno poželimo grožđe, stablo će nam dati i grožđe. Takvo se stablo naziva „stablom želja“. To su neka od istinskih obilježja duhovnoga svijeta.

En el mundo espiritual hay árboles kalpa-vṛkṣa, los cuales suministran cualquier tipo de fruta que deseemos. En el mundo material, un árbol de mango no puede dar uvas, ni puede una vid dar mangos. En el mundo espiritual, sin embargo, si tomamos un mango de un árbol y al mismo tiempo deseamos uvas, el árbol las suministrará. Eso se denomina «árbol de deseos». Ésas son algunas de las realidades del mundo espiritual.

U materijalnom su svijetu potrebni sunčeva svjetlost i mjesečina, ali u duhovnom svijetu nisu jer ondje sve i svi blistaju. U kṛṣṇa-līli, Kṛṣṇa je krao maslac, a susjede su se žalile majci Yaśodi. Njihovi prigovori nisu bili stvarni, već je to bio način da uživaju u Kṛṣṇinim tjelesnim obilježjima i šalama. Znale su reći majci Yaśodi: „Tvoj sin dolazi u našu kuću i krade maslac. Pokušavamo ga skriti u mraku, ali ga uvijek nekako pronađe. Bolje bi bilo da Mu skineš sav taj nakit jer mislimo da Mu sjaj dragulja pomaže dok traži posude s maslacem.“ Majka Yaśodā uzvratila bi: „Da, skinut ću Mu sav nakit.“ Onda bi susjede rekle: „Ne, ne. Nema koristi od toga. Taj dječak na neki način blista vlastitim sjajem. Pronaći će On maslac i bez nakita.“ Prema tome, transcendentalno je tijelo sjajno.

En el mundo material requerimos de luz del Sol y de la Luna, pero en el mundo espiritual no hay necesidad de ello, porque todo y todos son refulgentes. En el kṛṣṇa-līlā, Kṛṣṇa robó mantequilla, y las amigas vecinas de madre Yaśodā se quejaron. En verdad, no se estaban quejando, sino que tan sólo estaban disfrutando de los rasgos corporales y de las diversiones de Kṛṣṇa. Ellas dijeron a madre Yaśodā: «Tu hijo va a nuestra casa y roba mantequilla. Nosotras tratamos de esconderla en la oscuridad, de modo que Él no pueda verla, pero, sin embargo, de una u otra forma Él la encuentra. Lo mejor es que Le quites todos Sus adornos, porque creemos que la luz de Sus joyas Lo ayudan a encontrar el tarro de la mantequilla. —Madre Yaśodā respondió—: Sí, Le quitaré todos Sus adornos. —Pero las vecinas respondían—: No, no. Es inútil. De alguna manera este niño tiene una refulgencia que sale de Él, y puede encontrar la mantequilla incluso sin los ornamentos». Así pues, el cuerpo trascendental es refulgente.

Existe luz debido a la refulgencia del cuerpo trascendental de Kṛṣṇa. Toda la luz que vemos es simplemente luz prestada de la refulgencia de Kṛṣṇa. Como se afirma en el Brahma-saṁhitā (5.40):

Svjetlost postoji zahvaljujući sjaju Kṛṣṇina transcendentalnog tijela. Kao što je rečeno u Brahma-saṁhiti (5.40), svako je svjetlo tek posudba od Kṛṣṇina sjaja:

yasya prabhā prabhavato jagad-aṇḍa-koṭi-
koṭiṣv aśeṣa-vasudhādi vibhūti-bhinnam
tad brahma niṣkalam anantam aśeṣa-bhūtaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi
yasya prabhā prabhavato jagad-aṇḍa-koṭi-
koṭiṣv aśeṣa-vasudhādi vibhūti-bhinnam
tad brahma niṣkalam anantam aśeṣa-bhūtaṁ
govindam ādi-puruṣaṁ tam ahaṁ bhajāmi

„U milijunima svemira postoje bezbrojni planeti, a svi se međusobno razlikuju po svome kozmičkom ustrojstvu. Svi su ti planeti smješteni u duhovnom sjaju, brahma-jyotiru, tjelesnom sjaju moga obožavanog Svevišnjega Gospodina.“

«En los millones y millones de universos hay innumerables planetas, y cada uno de ellos es diferente de los demás en su constitución cósmica. Todos esos planetas están situados dentro de la refulgencia espiritual denominada brahmajyoti. Ese brahmajyoti es la refulgencia corporal de la Suprema Personalidad de Dios, a quien yo adoro».

Kṛṣṇin tjelesni sjaj stvara milijune svemira. U Sunčevu sustavu, Sunce stvara mnoge planete. Zahvaljujući njegovu svjetlu, planeti su topli i na njima se smjenjuju godišnja doba. Zbog njega rastu stabla, zeleno lišće, voće i cvijeće. Slično tomu, sve što vidimo u kreaciji postoji samo zahvaljujući Kṛṣṇinu tjelesnom sjaju.

La refulgencia corporal de Kṛṣṇa genera millones de universos. En este sistema solar, el Sol produce muchos planetas, y debido a la luz del Sol los planetas son cálidos y las estaciones cambian. Gracias al Sol hay árboles, hojas, frutas y flores. De la misma manera, todo lo que vemos en la creación se debe a la refulgencia corporal de Kṛṣṇa.

Māyāvādīji vide samo sjaj, koji je neosoban, i ništa više. Kad se zrakoplov diže u zrak, neko je vrijeme vidljiv, ali poslije ga gubimo iz vida zbog zasljepljujućega sunca. Zrakoplov postoji, ali ga ne vidimo. Slično tomu, kad pokušavamo vidjeti samo sjajni brahma-jyotir, ne vidimo ono što je u njemu. Jedna od mantri u Īśopaniṣadi preklinje Gospodina da ukloni Svoj sjaj i postane jasno vidljiv.

Los māyāvādīs simplemente ven la refulgencia, que es impersonal. Ellos no pueden ver nada más. Puede que veamos un avión que se eleva por el cielo, pero después de un rato lo perdemos de vista, debido al deslumbrante brillo del Sol. El avión está allí, pero no podemos verlo. De igual modo, si simplemente tratamos de ver el refulgente brahmajyoti, seremos incapaces de ver dentro de él. Por consiguiente, uno de los mantras del Īśopaniṣad pide al Señor que retire Su refulgencia, de modo que a Él se Le pueda ver bien.

Filozofi māyāvādīji ne vide ni Kṛṣṇine osobne djelatnosti ni planet na kojem Kṛṣṇa osobno djeluje. Bhāgavatam kaže: āruhya kṛcchreṇa paraṁ padaṁ tataḥ patanty adho ’nādṛta-yuṣmad-aṅghrayaḥ. Budući da ne vide Kṛṣṇina lotosolika stopala, moraju se vratiti u materijalni svijet, unatoč svim svojim oštrim pokorama i askezi. Dakle, odricanje samo po sebi neće nam pomoći. Kad se na umjetan način odričemo, ponovno postajemo tobožnji uživatelji. Takvo odricanje i uživanje nalikuje na njihalo koje se kreće amo-tamo. S jedne se strane umjetno odričemo, a s druge na umjetan način uživamo. Međutim, za to postoji lijek. Ako uistinu želimo biti nevezani za materijalni svijet, moramo ojačati vezanost za svjesnost Kṛṣṇe. Odricanje samo po sebi neće nam pomoći. Zato Kuntīdevī moli: tvayi me ’nanya-viṣayā. Ona se moli da uvijek osjeća privlačnost prema Kṛṣṇi i da nikada ne zastrani od toga. To je bhakti, čisto posvećeno služenje, jer, kao što Rūpa Gosvāmī kaže, posvećeno služenje treba biti neokaljano (anyābhilāṣitā-śūnyaṁ jñāna-karmādy-anāvṛtam).

Los filósofos māyāvādīs no pueden ver las actividades personales de Kṛṣṇa, ni el planeta en el que Kṛṣṇa está activo personalmente. El Bhāgavatam dice: āruhya kṛccheṇa paraṁ padaṁ tataḥ patanty adho ’nādṛta-yuṣmad-aṅghrayaḥ: Como no ven los pies de loto de Kṛṣṇa, tienen que regresar a este mundo material, pese a todas sus sinceras penitencias y austeridades. Así pues, la renunciación por sí sola no nos ayudará. Puede que renunciemos artificialmente, pero de nuevo nos volveremos mal llamados disfrutadores. Esa clase de renuncia y disfrute es como un péndulo que va de un lado a otro. Por una parte, nos convertimos en renunciantes falsos, y por la otra, nos convertimos en disfrutadores falsos. El remedio, sin embargo, está aquí. Si verdaderamente queremos desapegarnos del mundo material, debemos aumentar nuestro apego por el cultivo de conciencia de Kṛṣṇa. La renuncia sola no nos ayudará. Por lo tanto, Kuntīdevī ora, diciendo: tvayi me ’nanya-viṣaya. Ora pidiendo que su atracción se dirija constantemente hacia Kṛṣṇa, sin que se desvíe hacia nada más. Eso es bhakti, servicio devocional puro, pues, como indica Rūpa Gosvāmī, el servicio devocional debe ser puro (anyābhilāṣitā-śūnyam jñāna-karmādy-anāvṛtam).

U materijalnom svijetu postoje jñānīji i karmīji. Karmīji su budale koje nepotrebno vrlo teško rade, a jñānīji su oni koji, čim se malo uzdignu, misle: „Zašto bih tako teško radio? Ne trebaju mi sve te stvari. Zašto bih nagomilavao toliki novac i hranu te lažni ugled?“ Na taj način razmišlja jñānī, no bhakta je iznad karmīja i jñānīja. Karmī ima mnogo želja, a jñānī se pokušava osloboditi svih želja, ali stanje u kojem nemamo želja možemo postići samo kad želimo služiti Kṛṣṇu. Drukčije se ne možemo osloboditi želja. Jñāna-karmādy-anāvṛtam. Kao bhakte, ne bismo trebali žudjeti za jñānom i karmom, ne smijemo se vezati za materijalne stvari, već za Kṛṣṇu. Na taj ćemo način biti postojani u svojoj nevezanosti.

En el mundo material hay jñānīs y karmīs. Los karmīs son tontos que trabajan muy duro innecesariamente, y los jñānīs son aquellos que, cuando se han elevado un poquito, piensan: «¿Para qué trabajar tan duro? No se necesita de tantas cosas. ¿Para qué acumular tanto dinero y comida, y tanto prestigio falso?». El jñānī piensa de esa manera. El bhakta, no obstante, está más allá del karmī y del jñānī. El karmī tiene muchos deseos, y el jñānī trata de librarse de todos los deseos, pero la ausencia de todo deseo sólo puede lograrse cuando deseamos servir a Kṛṣṇa. De lo contrario, no es posible librarse de los deseos. Jñāna-karmādy-anāvṛtam. Como bhaktas, no debemos tener deseo de jñāna y karma. No debemos tener apego por las cosas materiales, sino que debemos tener apego por Kṛṣṇa. De esa manera, nuestro desapego se volverá firme.

Svjesnost Kṛṣṇe moramo njegovati na povoljan način (anukūlyena kṛṣṇānuśīlanam). To znači da ćemo razmišljati o tome kako da zadovoljimo Kṛṣṇu. Poput gopīja, moramo uvijek misliti na Kṛṣṇu. One su bile savršeno svjesne Kṛṣṇe, pokušavale su Ga zadovoljiti i nisu željele ništa drugo. To je savršenstvo. Zato je Caitanya Mahāprabhu preporučio: ramyā kācid upāsanā vraja-vadhū-vargeṇa yā kalpitā. Pri obožavanju Svevišnje Božanske Osobe ne postoji metoda bolja od one koju su usvojile gopīje.

Debemos cultivar conciencia de Kṛṣṇa favorablemente (ānukūlyena kṛṣṇānuśīlanaṁ). Esto significa pensar en cómo hacer que Kṛṣṇa se sienta satisfecho. Siempre debemos pensar en Kṛṣṇa, como las gopīs. La conciencia de Kṛṣṇa que tenían las gopīs era perfecta, porque en ellas no había ningún otro deseo más que tratar de complacer a Kṛṣṇa. Eso es la perfección. Por consiguiente, Caitanya Mahāprabhu recomienda: ramyā kācid upāsanā vraja-vadhū-vargeṇa yā kalpitā: No hay mayor proceso para adorar a la Suprema Personalidad de Dios que ese método que adoptaron las gopīs.

One nisu željele ništa drugo doli zadovoljiti Kṛṣṇu. Sve su Ga pokušavale zadovoljiti, što je uključivalo i starije gopīje, Yaśodu i njezine prijateljice, kao i starije gope poput Mahāraje Nande i njegovih prijatelja. Mladići i djevojke iz Vṛndāvane, koji su bili istih godina kao Kṛṣṇa, također su Ga pokušavali zadovoljiti. Svi su Ga htjeli zadovoljiti – čak i krave, cvijeće, plodovi i voda – jer je u Vṛndāvani sve duhovno, ništa nije materijalno.

Las gopīs no tenían ningún otro deseo más que satisfacer a Kṛṣṇa. Todas las gopīs trataban de satisfacerlo, incluso las gopīs mayores, Yaśodā y sus amigas, así como también los gopas mayores, como Nanda Mahārāja y sus amigos. Los muchachos y muchachas de Vṛndāvana de la misma edad de Kṛṣṇa también trataban de satisfacerlo. Todo el mundo trataba de satisfacer a Kṛṣṇa, hasta las vacas, las flores, las frutas y el agua de Vṛndāvana. Esto se debe a que en Vṛndāvana todo es espiritual; nada es material.

Trebamo shvatiti razliku između duhovnoga i materijalnoga. Ono što je materijalno ne pokazuje znakove života, a ono što je duhovno pokazuje ih sve. Stabla su živa bića, kako u materijalnom tako i u duhovnom svijetu, ali ovdje ne pokazuju znakove života. Ljudsko je biće također živo, kao i bhakte u duhovnom svijetu, ali pravi su znakovi života odsutni kod onih koji nisu svjesni Kṛṣṇe.

Debemos entender la diferencia que hay entre espiritual y material. Aquello que es material no presenta signos de vida, y aquello que es espiritual tiene todos los signos de la vida. Tanto los árboles del mundo espiritual como los del mundo material son entidades vivientes, pero en los árboles de aquí los signos de vida están ausentes. Un ser humano es una entidad viviente y los devotos del mundo espiritual también son entidades vivientes, pero en los seres humanos que no están conscientes de Kṛṣṇa los verdaderos signos de vida están ausentes.

Ustvari, ne postoji nijedna druga svjesnost osim svjesnosti Kṛṣṇe. Ta je svjesnost duhovna. Ako napredujemo u svjesnosti Kṛṣṇe, živjet ćemo u duhovnom svijetu iako se nalazimo u materijalnom svijetu. Ako živimo u hramu, živimo u duhovnom svijetu jer se u hramu bavimo jedino svjesnošću Kṛṣṇe, a službe za Kṛṣṇu ima puno. Oni se koji strogo pridržavaju propisa svjesnosti Kṛṣṇe žive u duhovnom, a ne u materijalnom svijetu. Možda mislimo da živimo u New Yorku, Los Angelesu ili negdje drugdje, ali zapravo živimo na Vaikuṇṭhi.

En verdad, no existe ninguna otra conciencia que no sea la conciencia de Kṛṣṇa. Y esa conciencia es espiritual. Así pues, incluso mientras estemos en el mundo material, si simplemente aumentamos nuestra conciencia de Kṛṣṇa, viviremos en el mundo espiritual. Si vivimos en el templo, estamos viviendo en el mundo espiritual, porque en el templo no hay más ocupación que el proceso de conciencia de Kṛṣṇa. Existen muchísimas ocupaciones que se desempeñan para Kṛṣṇa. Aquellos que siguen estrictamente las regulaciones del proceso de conciencia de Kṛṣṇa viven de hecho en el mundo espiritual, no en el mundo material. Puede que pensemos que vivimos en Nueva York, Los Ángeles, o en alguna otra parte, pero de hecho vivimos en Vaikuṇṭha.

Sve je pitanje svjesnosti. Buba može sjediti na istom mjestu kao i duhovni učitelj, ali oni se razlikuju – duhovni je učitelj razvio svoju svijest, a buba nije. Bez obzira na to sjede li na istom mjestu, buba ostaje buba, a duhovni učitelj ostaje duhovni učitelj. Smještaj u prostoru može biti isti, bez obzira na to jesmo li u materijalnom ili u duhovnom svijetu, ali ako je naša svjesnost Kṛṣṇe snažna, nećemo biti u materijalnom svijetu.

Es una cuestión de conciencia. Puede que un insecto se encuentre en el mismo asiento que el maestro espiritual, pero como el maestro espiritual tiene una conciencia desarrollada y el insecto no, son diferentes. Puede que estén sentados en el mismo lugar, pero el insecto sigue siendo un insecto, y el maestro espiritual sigue siendo el maestro espiritual. La posición en el espacio puede que permanezca igual, tal como nosotros permanecemos en el mundo material o en el mundo espiritual, pero si nuestra conciencia de Kṛṣṇa es fuerte, no estamos en el mundo material.

Odricanje samo po sebi, puko napuštanje svjetovnih stvari, nije dostatno. Ono može biti korisno, ali u konačnici neće nam pomoći. Kad povećamo vezanost za Kṛṣṇu, naše će odricanje postati savršeno. Kako povećavamo vezanost za Kṛṣṇu, tako se vezanost za materijalni svijet sama po sebi smanjuje. Vezanost za Kṛṣṇu i vezanost za materijalni svijet ne idu zajedno. Kad je žena vezana za dvojicu muškaraca, supruga i ljubavnika, to je stanje nemoguće održati. Njezina će vezanost za ljubavnika porasti. Iako može savjesno raditi u suprugovoj kući, njezin će se um vezati za ljubavnika, pa će razmišljati: „Kad ćemo se večeras sresti?“ Slično tomu, povećamo li vezanost za Kṛṣṇu, onda će nevezanost za ovaj svijet, odnosno odricanje od njega, uslijediti samo po sebi, bhaktiḥ pareśānubhavo viraktir anyatra ca. (Śrīmad-Bhāgavatam 11.2.42)

Así pues, la renunciación por sí sola, el simple hecho de abandonar las cosas mundanas, no es suficiente. Puede que la renunciación sea un proceso útil, pero no ayudará de un modo absoluto. Cuando aumentemos nuestro apego a Kṛṣṇa, nuestra renunciación será perfecta. A medida que aumentemos el apego a Kṛṣṇa, disminuirá automáticamente el apego al mundo material. El apego a Kṛṣṇa y al mundo material no pueden ir de la mano. Si una mujer está apegada a dos hombres —su esposo y su amante—, no puede mantener su apego a ambos. Su apego al amante aumentará. Aunque puede que ella trabaje muy bien en la casa de su esposo, su mente va a estar apegada a su amante, y pensará: «¿Cuándo llegará la noche, para reunirme con él?». De la misma manera, si aumentamos nuestro apego a Kṛṣṇa, el desapego o la renuncia al mundo material aparecerá de forma natural (bhaktiḥ pareśānubhavo viraktir anyatra ca, Bhāg. 11.2.42).

Kuntīdevī se stoga moli Kṛṣṇi da je blagoslovi vezanošću za Njega. Vezanost za Kṛṣṇu nećemo ojačati bez Njegove milosti. Bez Kṛṣṇine milosti nećemo postati ni bhakte. Trebamo jednostavno služiti Kṛṣṇu jer Mu to pruža zadovoljstvo.

De modo que, Kuntīdevī ora a Kṛṣṇa pidiéndole que le otorgue la misericordia mediante la cual pueda estar apegada a Él. No podemos aumentar nuestro apego a Kṛṣṇa sin la misericordia de Kṛṣṇa. No podemos volvernos devotos sin la misericordia de Kṛṣṇa; por consiguiente, simplemente tenemos que servir a Kṛṣṇa, pues mediante el servicio se satisface a Kṛṣṇa.

Kṛṣṇi ne treba ničije služenje jer je savršen u Sebi. Međutim, ako Ga svim srcem i iskreno služimo, Njegovom ćemo milošću napredovati. Sevonmukhe hi jihvādau svayam eva sphuraty adaḥ. Bog će nam se razotkriti. Svojim zatupljenim očima ne vidimo Boga. Stoga kako ćemo Ga ugledati? Premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena / santaḥ sadaiva hṛdayeṣu vilokayanti (Brahma-saṁhitā 5.38). Oči moramo premazati pomašću ljubavi, tada će nam se Kṛṣṇa razotkriti. Pojavit će se pred nama.

Kṛṣṇa no requiere del servicio de nadie, pues Él es perfecto en Sí mismo. Sin embargo, si Le prestamos servicio sinceramente y de todo corazón, entonces, por Su misericordia, avanzaremos. Sevonmukhe hi jihvādau svayam eva sphuraty adaḥ. Dios se nos revelará. No podemos ver a Dios con nuestros torpes ojos. Entonces, ¿cómo podemos verlo? Premāñjana-cchurita-bhakti-vilocanena santaḥ sadaiva hrdayeṣu vilokayanti (Brahṁa-samhitā 5.38): Tenemos que ungir nuestros ojos con el ungüento del amor; así Kṛṣṇa Se nos revelará. Kṛṣṇa Se presentará de hecho ante nosotros.

Kada se Dhruva Mahārāja podvrgao pokori i meditirao na Viṣṇuov oblik u svome srcu, Viṣṇuov je oblik iznenada iščeznuo, a njegova se meditacija prekinula. Otvorivši oči, Mahārāja Dhruva odmah je pred sobom ugledao Viṣṇua. Poput njega, trebamo uvijek misliti na Kṛṣṇu, a kad dostignemo savršenstvo, vidjet ćemo Ga pred sobom. To je proces. Ne trebamo se previše žuriti. Trebamo čekati na pravo vrijeme. Naravno, dobro je kad žudimo vidjeti Kṛṣṇu, ali ne trebamo biti obeshrabreni ako Ga odmah ne ugledamo. Ako se žena uda i odmah želi dijete, razočarat će se. Nemoguće je odmah imati dijete. Morat će čekati. Slično tomu, ne možemo očekivati da ćemo Kṛṣṇu odmah vidjeti samo zato što se bavimo svjesnošću Kṛṣṇe. Drugim riječima, moramo imati čvrstu vjeru da ćemo Ga vidjeti oči u oči jer se bavimo svjesnošću Kṛṣṇe. Ne smijemo se razočarati. Samo trebamo nastaviti s djelovanjem u svjesnosti Kṛṣṇe i doći će vrijeme kad ćemo vidjeti Kṛṣṇu, kao što Ga Kuntī vidi, oči u oči. U to nema sumnje.

Cuando Dhruva Mahārāja estaba realizando penitencia y meditando en la forma de Viṣṇu que se hallaba dentro de su corazón, la forma de Viṣṇu desapareció repentinamente, y su meditación se interrumpió. Al abrir los ojos, Dhruva Mahārāja vio de inmediato a Viṣṇu ante él. Al igual que Dhruva Mahārāja, nosotros siempre debemos pensar en Kṛṣṇa, y cuando alcancemos la perfección, veremos a Kṛṣṇa ante nosotros. Ése es el proceso. No debemos apresurarnos demasiado. Debemos esperar que llegue el momento oportuno. Claro que es bueno estar ansioso de ver a Kṛṣṇa, pero no debemos desanimarnos si no Lo vemos de inmediato. Si una mujer se casa y quiere un hijo de inmediato, se decepcionará. No es posible tener un hijo de inmediato. Ella tiene que esperar. De la misma manera, no podemos pretender que sólo porque nos ocupamos en el proceso de conciencia de Kṛṣṇa podemos ver a Kṛṣṇa al instante. Pero debemos tener fe en que Lo veremos. Debemos tener fe firme en que, como estamos ocupados en el proceso de conciencia de Kṛṣṇa, podremos ver a Kṛṣṇa cara a cara. No debemos decepcionarnos. Simplemente debemos continuar con nuestras actividades conscientes de Kṛṣṇa, y llegará el momento en que veremos a Kṛṣṇa cara a cara, tal como Kuntīdevī Lo ve. No hay duda alguna de esto.

Bhagavad-gīti rečeno je da onoga tko postojano služi Kṛṣṇu valja smatrati svetim čak i ako ponekad loše postupa. Američkim i europskim bhaktama znaju zamjerati zbog pogrešaka i odstupanja od sustava obožavanja Božanstava koji vlada u Indiji, no ipak ih, prema Bhagavad-gīti, valja smatrati svetima. Um moramo usredotočiti na to da iskreno i ozbiljno služimo Kṛṣṇu, a Kṛṣṇa će nam oprostiti pogrešku ako do nje dođe. Rūpa Gosvāmī kaže: tasmāt kenāpy upāyena manaḥ kṛṣṇe niveśayet. Prije svega um valja usredotočiti na Kṛṣṇu, a ostala će pravila i propisi uslijediti sami po sebi. Na početku trebamo dati sve od sebe da um usredotočimo na Kṛṣṇina lotosolika stopala, ostalo će se samo po sebi ispraviti.

En el Bhagavad-gītā se afirma que incluso si a veces se observa que alguien tiene un comportamiento un poco malo, si se ocupa continuamente en el servicio de Kṛṣṇa, se le debe considerar santo. A veces a los devotos americanos o europeos se les crítica por cometer errores y no estar al nivel del sistema requerido para adorar a la Deidad tal como se practica en la India, pero aun así, de acuerdo con el Bhagavad-gītā, se les debe considerar santos. Debemos fijar nuestra mente en servir a Kṛṣṇa con sinceridad y dedicación, y entonces, incluso si hay algún error, Kṛṣṇa lo excusará. Rūpa Gosvāmī dice: tasmāt kenāpy upāyena manaḥ kṛṣṇe niveśayet: Primero debemos fijar nuestra mente en Kṛṣṇa, y luego la capacidad de seguir las demás reglas y regulaciones vendrá de modo natural. Al principio debemos tratar lo mejor que podamos de fijar nuestra mente en los pies de loto de Kṛṣṇa, y luego todo lo demás se volverá correcto automáticamente.

Kuntīdevī se Kṛṣṇi obraća kao Madhupatiju. Kṛṣṇa ima tisuće imena, a Madhupati znači da je ubio demona Madhua. Svjesnost Kṛṣṇe uspoređuje se s rijekom, ali ne nekom običnom. Ona je slična rijeci Gangi koja je vrlo čista i neposredno povezana s Kṛṣṇom. Kuntīdevi se moli da njezina naklonost, poput rijeke Gange koja teče prema moru, neprestano teče prema Kṛṣṇinim lotosolikim stopalima. To se naziva ananya-bhakti, neokaljana posvećenost. Kuntīdevī se na taj način moli za neometan tijek svoje privlačnosti prema Kṛṣṇi.

Kuntīdevī se dirige a Kṛṣṇa llamándolo Madhupati. Kṛṣṇa tiene miles de nombres, y el nombre Madhupati indica que Él mató al demonio Madhu. El estado de conciencia de Kṛṣṇa se dice que es como un río, pero no un río cualquiera. Es como el río Ganges, que es muy puro y está directamente relacionado con Kṛṣṇa. Kuntīdevī ora diciendo que así como el río Ganges fluye hacia el mar, que así mismo su atracción fluya incesantemente hacia los pies de loto de Kṛṣṇa. Eso se denomina ananya-bhakti, devoción pura. De esa manera, Kuntīdevī ora pidiendo que su atracción por Kṛṣṇa fluya sin impedimento.