TEXT 28

STIH 28

Devanagari

अव्यक्तादीनि भूतानि व्यक्तमध्यानि भारत ।
अव्यक्तनिधनान्येव तत्र का परिदेवना ॥ २८ ॥

Text

Tekst

avyaktādīni bhūtāni
vyakta-madhyāni bhārata
avyakta-nidhanāny eva
tatra kā paridevanā

Synonyms

avyakta-ādīni — in the beginning unmanifested; bhūtāni — all that are created; vyakta — manifested; madhyāni — in the middle; bhārata — O descendant of Bharata; avyakta — nonmanifested; nidhanāni — when vanquished; eva — it is all like that; tatra — therefore; kā — what; paridevanā — lamentation.

avyakta-ādīni – u početku neočitovano; bhūtāni – sve što je stvoreno; vyakta – očitovano; madhyāni – u sredini; bhārata – o potomče Bharate; avyakta – neočitovano; nidhanāni – nakon uništenja; eva – sve je tako; tatra – stoga; kā – zašto; paridevanā – žalio.

Translation

All created beings are unmanifest in their beginning, manifest in their interim state, and unmanifest again when annihilated. So what need is there for lamentation?

Sva su stvorena bića u početku neočitovana, u srednjem stadiju očitovana i nakon uništenja ponovno neočitovana. Zašto bi onda žalio?

Purport

Accepting that there are two classes of philosophers, one believing in the existence of the soul and the other not believing in the existence of the soul, there is no cause for lamentation in either case. Nonbelievers in the existence of the soul are called atheists by followers of Vedic wisdom. Yet even if, for argument’s sake, we accept this atheistic theory, there is still no cause for lamentation. Apart from the separate existence of the soul, the material elements remain unmanifested before creation. From this subtle state of nonmanifestation comes manifestation, just as from ether, air is generated; from air, fire is generated; from fire, water is generated; and from water, earth becomes manifested. From the earth, many varieties of manifestations take place. Take, for example, a big skyscraper manifested from the earth. When it is dismantled, the manifestation becomes again unmanifested and remains as atoms in the ultimate stage. The law of conservation of energy remains, but in course of time things are manifested and unmanifested – that is the difference. Then what cause is there for lamentation either in the stage of manifestation or in unmanifestation? Somehow or other, even in the unmanifested stage, things are not lost. Both at the beginning and at the end, all elements remain unmanifested, and only in the middle are they manifested, and this does not make any real material difference.

SMISAO: Ako prihvatimo da postoje dvije vrste filozofa, jedni koji vjeruju u postojanje duše i drugi koji ne vjeruju u njezino postojanje, ni u kom slučaju nema razloga za žaljenje. One koji ne vjeruju u postojanje duše sljedbenici vedske mudrosti nazivaju ateistima. No čak i ako rasprave radi prihvatimo ateističku teoriju, nema razloga za žaljenje. Neovisno o postojanju duše materijalni su elementi prije stvaranja neočitovani. Iz toga suptilnoga neočitovanog stanja nastaje pojavni svijet, kao što iz etera nastaje zrak, iz zraka vatra, iz vatre voda, a iz vode zemlja. Iz zemlje nastaje mnoštvo različitih pojava. Uzmimo na primjer veliki neboder, koji nastaje iz zemlje. Kada se sruši, ta pojava ponovno postaje neočitovana i na kraju ostaje u obliku atoma. Zakon o održanju energije vrijedi, ali stvari s vremenom bivaju očitovane i neočitovane – u tome je razlika. Zašto bismo onda žalili, u očitovanom ili neočitovanom stadiju? Na neki način, ništa se ne gubi niti u neočitovanom stadiju. I na početku i na kraju svi su elementi neočitovani; očitovani su samo u srednjem stadiju, i stoga tu nema nikakve stvarne materijalne razlike.

And if we accept the Vedic conclusion as stated in the Bhagavad-gītā that these material bodies are perishable in due course of time (antavanta ime dehāḥ) but that the soul is eternal (nityasyoktāḥ śarīriṇaḥ), then we must remember always that the body is like a dress; therefore why lament the changing of a dress? The material body has no factual existence in relation to the eternal soul. It is something like a dream. In a dream we may think of flying in the sky, or sitting on a chariot as a king, but when we wake up we can see that we are neither in the sky nor seated on the chariot. The Vedic wisdom encourages self-realization on the basis of the nonexistence of the material body. Therefore, in either case, whether one believes in the existence of the soul or one does not believe in the existence of the soul, there is no cause for lamentation for loss of the body.

Ako prihvatimo vedski zaključak izložen u Bhagavad-gīti da ova materijalna tijela s vremenom bivaju uništena (antavanta ime dehāḥ), ali da je duša vječna (nityasyoktāḥ śarīriṇaḥ), uvijek moramo imati na umu da je tijelo neka vrst odjeće. Zašto bismo žalili za promjenom odjeće? U odnosu na vječnu dušu materijalno tijelo nema stvarna postojanja. Ono je poput sna. U snu možemo misliti da letimo nebom ili sjedimo na kočiji kao kralj, ali kada se probudimo možemo vidjeti da nismo ni na nebu ni na kočiji. Vedska mudrost potiče samospoznaju na temelju nepostojanja materijalnog tijela. Stoga, bez obzira na to vjerujemo li ili ne vjerujemo u postojanje duše, nemamo razloga za žaljenje nad gubitkom tijela.