Skip to main content
Library » Bhagavad-gītā kakva jest » OSMO POGLAVLJE

STIH 12

TEXT 12

Tekst

Text

sarva-dvārāṇi saṁyamya
mano hṛdi nirudhya ca
mūrdhny ādhāyātmanaḥ prāṇam
āsthito yoga-dhāraṇām
sarva-dvārāṇi saṁyamya
mano hṛdi nirudhya ca
mūrdhny ādhāyātmanaḥ prāṇam
āsthito yoga-dhāraṇām

Synonyms

Synonyms

sarva-dvārāṇi – sve otvore na tijelu; saṁyamya – nadzirući; manaḥ – um; hṛdi – u srcu; nirudhya – ograničavajući; ca – također; mūrdhni – na glavi; ādhāya – usredotočujući; ātmanaḥ – duša; prāṇam – životni zrak; āsthitaḥ – utemeljena; yoga-dhāraṇām – u yogi.

sarva-dvārāṇi — all the doors of the body; saṁyamya — controlling; manaḥ — the mind; hṛdi — in the heart; nirudhya — confining; ca — also; mūrdhni — on the head; ādhāya — fixing; ātmanaḥ — of the soul; prāṇam — the life air; āsthitaḥ — situated in; yoga-dhāraṇām — the yogic situation.

Translation

Translation

Yogī se odriče svih osjetilnih djelatnosti. Zatvarajući sva vrata osjetila i usredotočujući um na srce, uzdigavši životni zrak do vrha glave, utemeljuje se u yogi.

The yogic situation is that of detachment from all sensual engagements. Closing all the doors of the senses and fixing the mind on the heart and the life air at the top of the head, one establishes himself in yoga.

Purport

Purport

SMISAO: Da bi slijedila proces yoge preporučen u ovom stihu, osoba najprije mora zatvoriti vrata svega osjetilnog uživanja. To se naziva pratyāhāra ili povlačenje osjetila od predmeta osjetila. Treba potpuno vladati osjetilnim organima za stjecanje znanja – očima, ušima, nosom, jezikom i dodirom – i ne smije im dopustiti da budu zaokupljeni zadovoljavanjem osjetila. Tako može usredotočiti um na Nad-dušu u srcu, a životnu silu uzdići do vrha glave. Taj je proces bio potanko opisan u šestom poglavlju, ali kao što je već bilo spomenuto, u ovom dobu nije praktičan. Najbolji je proces svjesnost Kṛṣṇe. Ako možemo uvijek misliti na Kṛṣṇu u predanom služenju, veoma lako možemo ostati u neuznemirenu transcendentalnom transu, samādhiju.

To practice yoga as suggested here, one first has to close the doors of all sense enjoyment. This practice is called pratyāhāra, or withdrawing the senses from the sense objects. The sense organs for acquiring knowledge – the eyes, ears, nose, tongue and touch – should be fully controlled and should not be allowed to engage in self-gratification. In this way the mind focuses on the Supersoul in the heart, and the life force is raised to the top of the head. In the Sixth Chapter this process is described in detail. But as mentioned before, this practice is not practical in this age. The best process is Kṛṣṇa consciousness. If one is always able to fix his mind on Kṛṣṇa in devotional service, it is very easy for him to remain in an undisturbed transcendental trance, or in samādhi.