Bg. 16.11-12

SMISAO: Demonski ljudi smatraju da je osjetilno uživanje krajnji cilj života i to shvaćanje zadržavaju sve do smrti. Ne vjeruju u život nakon smrti niti vjeruju da se razna tijela dobivaju prema karmi, djelima počinjenim u ovom svijetu. Njihovi se životni planovi nikada ne ostvaruju do kraja i tako nastavljaju smišljati planove, koji se nikada neće ostvariti. Imamo vlastito iskustvo o osobi takva demonskog mentaliteta koja je čak i u trenutku smrti tražila od liječnika da joj produži život za četiri godine, jer još nije ostvarila svoje planove. Takvi budalasti ljudi ne znaju da im liječnik ne može produžiti život čak ni za trenutak. Kad dođe kraj, čovjekova želja ne igra ulogu. Zakoni prirode mu ne dopuštaju da uživa ni sekundu duže od onoga što mu je suđeno.

Demonska osoba, koja ne vjeruje u Boga ili Nad-dušu u sebi, čini svakojaka grešna djela samo da bi zadovoljila osjetila. Ne zna da u njezinu srcu postoji svjedok. Nad-duša promatra djelatnosti individualne duše. Kao što je rečeno u Upaniṣadama, dvije ptice sjede na jednom drvetu: jedna djeluje i ispašta ili uživa u plodovima s grana, a druga promatra. Ali demonska osoba ne poznaje vedske spise, niti ima ikakvu vjeru. Zato misli da može počiniti bilo kakvo djelo radi osjetilnog uživanja, bez obzira na posljedice.