STIH 16
ТЕКСТ 16
Tekst
Текст
kṣaraś cākṣara eva ca
kṣaraḥ sarvāṇi bhūtāni
kūṭa-stho ’kṣara ucyate
кш̣араш ча̄кш̣ара ева ча
кш̣арах̣ сарва̄н̣и бхӯта̄ни
кӯт̣а-стхо 'кш̣ара учяте
Synonyms
Дума по дума
dvau – dva; imau – ta; puruṣau – živa bića; loke – u svijetu; kṣaraḥ – pogrešiva; ca – i; akṣaraḥ – nepogrešiva; eva – zacijelo; ca – i; kṣaraḥ – pogrešiva; sarvāṇi – sva; bhūtāni – živa bića; kūṭa-sthaḥ – u jedinstvu; akṣaraḥ – nepogrešiva; ucyate – rečeno je.
двау – две; имау – тези; пуруш̣ау – живи същества; локе – в света; кш̣арах̣ – които грешат; ча – и; акш̣арах̣ – непогрешими; ева – несъмнено; ча – и; кш̣арах̣ – които грешат; сарва̄н̣и – всички; бхӯта̄ни – живи същества; кӯт̣а-стхах̣ – в единство; акш̣арах̣ – непогрешим; учяте – се казва.
Translation
Превод
Postoje dvije vrste bića, pogrešiva i nepogrešiva. U materijalnom je svijetu svako živo biće pogrešivo, a u duhovnom svijetu svako se živo biće naziva nepogrešivim.
Има две категории същества: едните грешат, а другите са непогрешими. В материалния свят всяко живо същество греши, а в духовния свят всяко същество е непогрешимо.
Purport
Пояснение
SMISAO: Kao što je već objašnjeno, Gospodin je u inkarnaciji Vyāsadeve napisao Vedānta-sūtru. Ovdje Gospodin ukratko izlaže sadržaj Vedānta-sūtre. On kaže da postoje dvije vrste živih bića: pogrešiva i nepogrešiva. Živa su bića vječno odvojeni djelići Svevišnje Božanske Osobe. U dodiru s materijalnim svijetom nazivaju se jīva-bhūta i riječi kṣaraḥ sarvāṇi bhūtāni u ovom stihu znače da su pogrešiva. Međutim, u jedinstvu sa Svevišnjom Božanskom Osobom nazivaju se nepogrešivim. Jedinstvo ne znači da nemaju osobnost, već da nema nesloge. Oni potpuno prihvaćaju svrhu stvorena svijeta. Naravno, u duhovnom svijetu ne postoji stvaranje, ali budući da je Svevišnja Božanska Osoba izvor svih emanacija, kao što je objašnjeno u Vedānta-sūtri, ponekad se upotrebljava taj pojam.
Както вече беше обяснено, Бог във въплъщението си като Вя̄садева съставя Веда̄нта сӯтра. Този стих излага в резюме съдържанието на Веда̄нта сӯтра. Бог казва, че безбройните живи същества се разделят на две групи – грешащи и непогрешими. Живите същества са вечно откъснати и неразделно свързани с Бога частици. Когато са в досег с материалния свят, те се наричат джӣва-бхӯта и санскритските думи кш̣арах̣ сарва̄н̣и бхӯта̄ни, употребени тук, означават, че те грешат. А онези, които са в единство с Бога, се наричат непогрешими. „Единство“ не означава, че нямат индивидуалност. Единство означава, че няма разногласие, тоест те всички са съгласни с целта на творението. Разбира се, в духовния свят не съществува творение, но това, че Върховният Бог, както се казва във Веда̄нта сӯтра, е източник на всички еманации, обяснява тази концепция.
Prema riječima Svevišnje Božanske Osobe, Gospodina Kṛṣṇe, postoje dvije vrste živih bića. Vede pružaju svjedočanstvo o tome i zato u to nema sumnje. Živa bića koja se u ovom svijetu bore s umom i pet osjetila imaju materijalna tijela koja se mijenjaju. Sve dok je živo biće uvjetovano, njegovo se tijelo mijenja zbog dodira s materijom. Materija se mijenja i zato se živo biće naizgled mijenja, ali u duhovnom svijetu tijelo nije načinjeno od materije; stoga nema promjene. U materijalnom svijetu živo biće prolazi kroz šest stadija promjene – rađa se, raste, živi neko vrijeme, razmnožava se, slabi i nestaje. To su promjene materijalnog tijela, ali u duhovnom svijetu tijelo se ne mijenja. Nema starosti, rođenja ili smrti. Ondje sve postoji u jedinstvu. Kṣaraḥ sarvāṇi bhūtāni: svako živo biće koje je došlo u dodir s materijom, od prvog stvorenog bića (Brahme) sve do malog mrava, mijenja svoje tijelo; zato je pogrešivo. Međutim, u duhovnom svijetu uvijek je oslobođeno u jedinstvu.
Според твърдението на Върховната Личност, Бог Кр̣ш̣н̣а, има две категории живи същества. Ведите привеждат доказателства за това, така че няма място за съмнение. Живите същества, които се борят в този свят с ума и петте си сетива, имат променящи се материални тела. Докато живото същество е обусловено, тялото му се променя поради контакта с материята; всъщност материята се променя и затова изглежда, като че ли живото същество се променя. В материалния свят то претърпява шест промени: раждане, растеж, период без промяна, възпроизвеждане, после старост и изчезване. Това са промените на материалното тяло. Но в духовния свят тялото не се мени – няма старост, няма раждане, няма смърт. Там всичко съществува в единство. Кш̣арах̣ сарва̄н̣и бхӯта̄ни – всяко живо същество, влязло в досег с материята, като се започне от първото сътворено същество, Брахма̄, и се стигне до малката мравка, променя тялото си; следователно всички те допускат грешки. В духовния свят обаче те винаги са освободени в единство.