Skip to main content

STIH 17

TEXT 17

Tekst

Text

avibhaktaṁ ca bhūteṣu
vibhaktam iva ca sthitam
bhūta-bhartṛ ca taj jñeyaṁ
grasiṣṇu prabhaviṣṇu ca
avibhaktaṁ ca bhūteṣu
vibhaktam iva ca sthitam
bhūta-bhartṛ ca taj jñeyaṁ
grasiṣṇu prabhaviṣṇu ca

Synonyms

Synonyms

avibhaktam – nije podijeljena; ca – također; bhūteṣu – u svim živim bićima; vibhaktam – podijeljena; iva – kao da; ca – također; sthitam – postoji; bhūta-bhartṛ – održavatelj svih živih bića; ca – također; tat – to; jñeyam – trebaš shvatiti; grasiṣṇu – proždire; prabhaviṣṇu – stvara; ca – također.

avibhaktam — without division; ca — also; bhūteṣu — in all living beings; vibhaktam — divided; iva — as if; ca — also; sthitam — situated; bhūta-bhartṛ — the maintainer of all living entities; ca — also; tat — that; jñeyam — to be understood; grasiṣṇu — devouring; prabhaviṣṇu — developing; ca — also.

Translation

Translation

Premda se čini da je Nad-duša u svim živim bićima podijeljena, nikada nije podijeljena. Nad-duša je jedna. Iako održava svako živo biće, trebaš shvatiti da sve proždire i stvara.

Although the Supersoul appears to be divided among all beings, He is never divided. He is situated as one. Although He is the maintainer of every living entity, it is to be understood that He devours and develops all.

Purport

Purport

SMISAO: Gospodin se nalazi u svačijem srcu kao Nad-duša. Znači li to da se podijelio? Ne. Ustvari, On je jedan. Naveden je primjer sunca. Sunce se u podne nalazi na jednom mjestu, ali ako se uputimo u bilo kojem smjeru i nakon deset tisuća kilometara upitamo: „Gdje je sunce?", svatko će reći da sunce sija nad njegovom glavom. Ovaj je primjer u vedskoj književnosti naveden kako bi pokazao da Gospodin, iako nije podijeljen, izgleda podijeljen. U vedskoj je književnosti rečeno da je jedan Viṣṇu Svojom svemoći prisutan svuda, kao što je sunce prisutno na raznim mjestima pred očima raznih ljudi. Iako Svevišnji Gospodin održava svako živo biće, u vrijeme uništenja sve proždire. Gospodin je to potvrdio u jedanaestom poglavlju, rekavši da je došao progutati sve ratnike okupljene na Kurukṣetri. Također je rekao da proždire u obliku vremena. On je uništavatelj, ubojica svih bića. Prilikom stvaranja, očituje ih iz njihova prvobitnog stanja, a u vrijeme uništenja ih proždire. Vedske himne potvrđuju da je On podrijetlo svih živih bića i počivalište svega. Nakon stvaranja, sve počiva u Njegovoj svemoći, a nakon uništenja, sve ponovno počiva u Njemu. To potvrđuju vedske himne. Yato vā imāni bhūtāni jāyante yena jātāni jīvanti yat prayanty abhisaṁviśanti tad brahma tad vijijñāsasva (Taittirīya Upaniṣada 3.1).

The Lord is situated in everyone’s heart as the Supersoul. Does this mean that He has become divided? No. Actually, He is one. The example is given of the sun: The sun, at the meridian, is situated in its place. But if one goes for five thousand miles in all directions and asks, “Where is the sun?” everyone will say that it is shining on his head. In the Vedic literature this example is given to show that although He is undivided, He is situated as if divided. Also it is said in Vedic literature that one Viṣṇu is present everywhere by His omnipotence, just as the sun appears in many places to many persons. And the Supreme Lord, although the maintainer of every living entity, devours everything at the time of annihilation. This was confirmed in the Eleventh Chapter when the Lord said that He had come to devour all the warriors assembled at Kurukṣetra. He also mentioned that in the form of time He devours also. He is the annihilator, the killer of all. When there is creation, He develops all from their original state, and at the time of annihilation He devours them. The Vedic hymns confirm the fact that He is the origin of all living entities and the rest of all. After creation, everything rests in His omnipotence, and after annihilation everything again returns to rest in Him. These are the confirmations of Vedic hymns. Yato vā imāni bhūtāni jāyante yena jātāni jīvanti yat prayanty abhisaṁ viśanti tad brahma tad vijijñāsasva (Taittirīya Upaniṣad 3.1).