STIH 11
VERZ 11
Tekst
Besedilo
aham ajñāna-jaṁ tamaḥ
nāśayāmy ātma-bhāva-stho
jñāna-dīpena bhāsvatā
aham ajñāna-jaṁ tamaḥ
nāśayāmy ātma-bhāva-stho
jñāna-dīpena bhāsvatā
Synonyms
Synonyms
teṣām – njima; eva – zacijelo; anukampā-artham – da bi iskazao posebnu milost; aham – Ja; ajñāna-jam – koja potječe od neznanja; tamaḥ – tamu; nāśayāmi – raspršujem; ātma-bhāva – u njihovim srcima; sthaḥ – prebivam; jñāna – znanja; dīpena – svjetiljkom; bhāsvatā – blistavom.
teṣām – njim; eva – vsekakor; anukampā-artham – da bi izkazal posebno milost; aham – Jaz; ajñāna-jam – rojeno iz nevednosti; tamaḥ – temo; nāśayāmi – preženem; ātma-bhāva – v njihovih srcih; sthaḥ – bivajoč; jñāna – znanja; dīpena – s svetilko; bhāsvatā – bleščečo.
Translation
Translation
Da bih im iskazao posebnu milost, Ja, koji prebivam u njihovim srcima, blistavom svjetiljkom znanja uništavam tamu koja potječe od neznanja.
Da bi jim izkazal posebno milost, Jaz, ki prebivam v njihovih srcih, z bleščečo svetilko znanja preženem iz njih temo, rojeno iz nevednosti.
Purport
Purport
SMISAO: Kad je Gospodin Caitanya u Benaresu širio pokret pjevanja Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, tisuće su Ga ljudi slijedile. Prakāśānanda Sarasvatī, koji je u to vrijeme bio vrlo utjecajan učenjak u Benaresu, ismijavao je Gospodina Caitanyu izjavljujući da je sentimentalist. Filozofi katkada kritiziraju bhakte jer misle da su filozofski naivni sentimentalisti, koji se nalaze u tami neznanja, ali to nije istina. Filozofiju su predanosti predstavile vrlo učene osobe. Ali čak i ako bhakta ne koristi njihova djela ili djela svoga duhovnog učitelja, ako iskreno predano služi, Kṛṣṇa mu u njegovu srcu pomaže. Tako iskreni bhakta koji djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe ne može biti neuk. Treba samo predano služiti u punoj svjesnosti Kṛṣṇe. To je jedini preduvjet.
Ko je Gospod Caitanya v Benaresu širil petje mantre Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, Mu je sledilo na tisoče ljudi. Prakāśānanda Sarasvatī, velik in ugleden učenjak, ki je v tistem času živel v Benaresu, pa se je Gospodu Caitanyi posmehoval, češ da je sentimentalist. filozofi včasih kritizirajo bhakte, ker mislijo, da so ti večinoma v temi nevednosti in da so, kar se filozofije tiče, naivni sentimentalisti. Toda to ni res. filozofijo vdanega služenja so uveljavili zelo veliki učenjaki. Ampak tudi če bhakta ne prouči njihovih knjig in ne more izkoristiti pomoči svojega duhovnega učitelja, vendar pa iskreno služi Kṛṣṇi, mu Kṛṣṇa v srcu sam pomaga. Iskren Kṛṣṇov bhakta ni torej nikoli brez znanja. Potrebno je le, da vdano služi s popolno zavestjo Kṛṣṇe.
Suvremeni filozofi misle da se bez procesa razlučivanja ne može steći čisto znanje. U ovom stihu stoji odgovor Svevišnjeg Gospodina: onima koji su se posvetili čistom predanom služenju, čak i ako nisu dovoljno obrazovani ili ne poznaju dovoljno vedska načela, Vrhovni Bog pomaže.
Sodobni filozofi menijo, da si brez poglobljenega razmišljanja ni mogoče pridobiti čistega znanja. Vsevišnji Gospod jim odgovarja takole: bhakta, ki služi Gospodu s čisto vdanostjo, bo deležen Gospodove pomoči, tudi če nima zadostne izobrazbe ali pa ne pozna vseh vedskih pravil. Tako pravi ta verz.
Gospodin kaže Arjuni da se Vrhovna Istina, Apsolutna Istina, Svevišnja Božanska Osoba, ne može shvatiti samom spekulacijom, jer je Vrhovna Istina tako velika da se ne može shvatiti ili dostići samim umnim naporom. Čovjek može spekulirati nekoliko milijuna godina, ali ako nije predan, ako nema ljubavi prema Vrhovnoj Istini, nikada neće shvatiti Kṛṣṇu, ili Vrhovnu Istinu. Kṛṣṇa je zadovoljan samo predanim služenjem i Svojom nepojmljivom energijom može se razotkriti u srcu čistoga bhakte. Čisti bhakta uvijek nosi Kṛṣṇu u srcu, a prisutnost Kṛṣṇe, koji nalikuje suncu, odmah raspršuje tamu neznanja. To je posebna milost koju Kṛṣṇa iskazuje Svom čistom bhakti.
Gospod pravi Arjuni, da Vrhovne Absolutne Resnice, Vsevišnje Božanske Osebnosti, ni mogoče spoznati s teoretičnim razglabljanjem, kajti Absolut je tako velik, da Ga ni mogoče doumeti ali doseči s pomočjo lastnega uma. Človek lahko filozofira na milijone let, toda če v njem ni vdanosti, če nima ljubezni do Kṛṣṇe, Vrhovne Resnice, Ga ne bo nikoli spoznal. Kṛṣṇa, Vrhovna Resnica, je zadovoljen samo s tistim, ki Mu vdano služi, in po Svoji nedoumljivi energiji se Gospod čistemu bhakti razodene v njegovem srcu. Čisti bhakta zmeraj nosi Kṛṣṇo v srcu, in ker je Kṛṣṇa kakor sonce, v Njegovi prisotnosti tema nevednosti v trenutku izgine iz srca bhakte. To je posebna milost, ki jo Kṛṣṇa izkaže čistemu bhakti.
Zbog okuženosti uzrokovane materijalnim druženjem tijekom mnogo milijuna života srce je živoga bića uvijek prekriveno prašinom materijalizma, ali ako se posveti predanom služenju i neprestano pjeva Hare Kṛṣṇa, prašina će brzo nestati, a ono će biti uzdignuto na razinu čistoga znanja. Krajnji cilj, Viṣṇu, može se dostići samo pjevanjem svetoga imena i predanim služenjem, a ne umnom spekulacijom ili raspravljanjem. Čisti bhakta ne mora se brinuti za materijalne životne potrepštine, jer ga, kad pročisti srce od tame, svime opskrbljuje Svevišnji Gospodin, zadovoljan bhaktinim predanim služenjem. To je bit naučavanja Bhagavad-gīte. Proučavajući Bhagavad-gītu, osoba može postati duša potpuno predana Svevišnjem Gospodinu i posvetiti se čistom predanom služenju. Kada Gospodin preuzme brigu o njoj, potpuno se oslobađa svih vrsta materijalističkih nastojanja.
Ker smo že na milijone življenj v materialnem svetu, je naše srce umazano in prekrito s prahom materializma, če pa začnemo vdano služiti Gospodu in neprestano pojemo mantro Hare Kṛṣṇa, bodo nečistoče kmalu izginile iz srca in pridobili si bomo čisto znanje. Najvišji cilj, Viṣṇuja, lahko dosežemo samo s petjem svetega imena in z vdanim služenjem, z razglabljanjem in razpravljanjem pa ne. Čistemu bhakti ni treba skrbeti, kako bo zadovoljil svoje materialne potrebe. Ni se mu treba vznemirjati, kajti ko je tema v njegovem srcu razpršena, mu Vsevišnji Gospod, zadovoljen z njegovim ljubečim vdanim služenjem, priskrbi vse potrebno. To je bistvo nauka Bhagavad-gīte. Kdor prouči Bhagavad-gīto, lahko postane popolnoma predan Vsevišnjemu Gospodu in Mu služi s čisto vdanostjo. Ko Gospod prevzame skrb za takega bhakto, ta opusti vsa materialistična prizadevanja.