Skip to main content

TEXT 17

STIH 17

Texte

Tekst

yasya nāhaṅkṛto bhāvo
buddhir yasya na lipyate
hatvāpi sa imāḻ lokān
na hanti na nibadhyate
yasya nāhaṅkṛto bhāvo
buddhir yasya na lipyate
hatvāpi sa imāḻ lokān
na hanti na nibadhyate

Synonyms

Synonyms

yasya: celui dont; na: jamais; ahaṅkṛtaḥ: du faux ego; bhāvaḥ: la nature; buddhiḥ: l’intelligence; yasya: celui dont; na: jamais; lipyate: n’est liée; hatvā: tuant; api: même; saḥ: il; imān: en ce; lokān: monde; na: jamais; hanti: ne tue; na: jamais; nibadhyate: devient enchaîné.

yasya – onaj čija; na – nikada; ahaṅkṛtaḥ – lažnoga ega; bhāvaḥ – priroda; buddhiḥ – inteligencija; yasya – čija; na – nikada; lipyate – vezana; hatvā – ubijajući; api – čak; saḥ – on; imān – ovom; lokān – svijetu; na – nikada; hanti – ubija; na – nikada; nibadhyate – ne zapleće se.

Translation

Translation

Celui qui n’est pas motivé par le faux ego, dont l’intelligence ne s’abuse pas, tuât-il en ce monde, jamais ne tue. Jamais non plus ses actes ne le lient.

Onaj tko ne djeluje na poticaj lažnoga ega, čija inteligencija nije vezana, iako ubija ljude u ovom svijetu, ne ubija, niti biva sputan svojim djelima.

Purport

Purport

Le Seigneur explique à Arjuna que son désir de ne pas combattre provient du faux ego. Arjuna se croyait le seul agissant; il oubliait de prendre en compte l’Être Suprême qui, de l’intérieur comme de l’extérieur, sanctionne l’acte. Si l’on ignore cela, pourquoi donc agir ? Seul un homme qui sait de quelle nature sont les instruments de l’acte, lui-même étant l’agissant et le Seigneur Suprême Celui qui donne la sanction ultime, est parfait dans tout ce qu’il accomplit. Il n’est jamais la proie de l’illusion. L’action égocentrique ainsi que la responsabilité dans laquelle elle engage son auteur procèdent du faux ego, de l’impiété et du manque de conscience de Kṛṣṇa. L’être qui agit dans la conscience de Kṛṣṇa, sous la direction de l’Âme Suprême, de Dieu en personne, celui-là, tuât-il, jamais ne tue, et n’est pas non plus sujet aux réactions de son acte. Quand un soldat tue un ennemi sur ordre d’un officier supérieur, il n’est pas mis en cause. Mais s’il tue par intérêt personnel, il est jugé devant un tribunal.

SMISAO: U ovom stihu Gospodin objašnjava Arjuni da njegova želja za uzdržavanjem od borbe nastaje iz lažnoga ega. Arjuna je mislio da je djelatelj, ali nije uzeo u obzir vrhovno odobrenje, iznutra i izvana. Ako ne znamo za vrhovno odobrenje, kakva je korist od naših djelatnosti? Ali onaj tko zna instrumente djelovanja, sebe kao djelatelja i Svevišnjeg Gospodina kao vrhovnog odobravatelja, uvijek savršeno postupa. Takva osoba nikada nije u zabludi. Osobno djelovanje i odgovornost nastaju iz lažnoga ega i bezbožnosti ili nedostatka svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko djeluje svjesno Kṛṣṇe, po nalogu Nad-duše ili Svevišnje Božanske Osobe, čak i ako ubija, ne ubija. Takva osoba nikada ne podliježe utjecaju posljedica takvoga postupka. Vojnik koji ubije po zapovijedi časnika ne biva podvrgnut suđenju, ali ako ubije na vlastitu odgovornost, sud će ga sigurno osuditi.