ТЕКСТ 31
STIH 31
Текст
Tekst
хатва̄ сва-джанам а̄хаве
на ка̄н̇кш̣е виджаям̇ кр̣ш̣н̣а
на ча ра̄джям̇ сукха̄ни ча
hatvā sva-janam āhave
na kāṅkṣe vijayaṁ kṛṣṇa
na ca rājyaṁ sukhāni ca
Дума по дума
Synonyms
на – нито; ча – също; шреях̣ – добро; анупашя̄ми – предвиждам; хатва̄ – от убиването; сва-джанам – роднини; а̄хаве – в сражението; на – нито; ка̄н̇кш̣е – желая; виджаям – победа; кр̣ш̣н̣а – о, Кр̣ш̣н̣а; на – нито; ча – също; ра̄джям – царство; сукха̄ни – щастие; ча – също.
na – niti; ca – također; śreyaḥ – dobro; anupaśyāmi – predviđam; hatvā – ubijajući; sva-janam – vlastite rođake; āhave – u bici; na – niti; kāṅkṣe – želim; vijayam – pobjedu; kṛṣṇa – o Kṛṣṇa; na – niti; ca – također; rājyam – kraljevstvo; sukhāni – takvu sreću; ca – također.
Превод
Translation
Не виждам какво добро ще последва, ако убия роднините си в тази битка, о, Кр̣ш̣н̣а и как след това бих могъл да желая победа, царство или щастие?
Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj bici, niti mogu, dragi moj Kṛṣṇa, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu, kraljevstvo ili sreću.
Пояснение
Purport
Без да знаят, че личният интерес на всеки е при Виш̣н̣у (Кр̣ш̣н̣а), обусловените души се опитват да намерят щастие в светските отношения. С тази погрешна представа за живота те забравят дори как да постигнат материално щастие. Арджуна изглежда е забравил даже моралния кодекс на кш̣атриите. Известно е, че два вида хора са достойни да живеят на могъщата, блестяща слънчева планета: кш̣атрия, който умира на бойното поле, и човек, отрекъл се от света, посветен изцяло на духовна практика. Арджуна не иска да убива дори враговете си, а какво да говорим за роднините. Той счита, че ако убие близките си, животът му ще е лишен от щастие и затова не желае да се бие, също както ситият не е склонен да готви. Разочарован, Арджуна решава да се оттегли в гората, за да живее в уединение. Но като кш̣атрия, за да поддържа съществуването си, той трябва да управлява царство, понеже един кш̣атрия не трябва да се занимава с нищо друго. Арджуна обаче няма царство. Единствената възможност да се сдобие с царство, е да се сражава с братовчедите си и да си възвърне царството, наследено от баща му. А точно това той не иска да направи. Затова решава, че е по-добре да отиде в гората и да живее в уединение.
SMISAO: Ne znajući da njihov samointeres leži u Viṣṇuu (ili Kṛṣṇi), uvjetovane duše osjećaju privlačnost prema tjelesnim odnosima, nadajući se da će u njima naći sreću. U takvu slijepu shvaćanju života zaboravljaju čak i uzroke materijalne sreće. Arjuna je, izgleda, zaboravio čak i ćudoredna pravila kṣatriya. Rečeno je da moćno, blistavo Sunce mogu dostići dvije vrste ljudi: kṣatriya koji umre na bojnom polju postupajući po naredbi samoga Kṛṣṇe i osoba u redu odricanja, apsolutno odana duhovnoj kulturi. Arjuna ne želi ubiti čak ni svoje neprijatelje, a kamoli svoje rođake. On misli da neće biti sretan u životu ako ubije svoje rođake i zato se ne želi boriti, kao što osoba koja ne osjeća glad ne voli kuhati. Sada je odlučio otići u šumu i razočaran živjeti na osami. Kao kṣatriyi, potrebno mu je kraljevstvo za uzdržavanje, jer se kṣatriye ne mogu baviti ni jednim drugim zanimanjem, ali Arjuna nije imao kraljevstvo. Njegova jedina prilika za stjecanje kraljevstva leži u borbi protiv njegovih rođaka i braće te ponovnu osvajanju kraljevstva koje je naslijedio od svoga oca, što nije želio učiniti. Stoga je bio spreman da ode u šumu i razočaran vodi samotan život.