Skip to main content

STIH 2

TEXT 2

Tekst

Texte

śrī-bhagavān uvāca
sannyāsaḥ karma-yogaś ca
niḥśreyasa-karāv ubhau
tayos tu karma-sannyāsāt
karma-yogo viśiṣyate
śrī-bhagavān uvāca
sannyāsaḥ karma-yogaś ca
niḥśreyasa-karāv ubhau
tayos tu karma-sannyāsāt
karma-yogo viśiṣyate

Synonyms

Synonyms

śrī-bhagavān uvāca – Božanska Osoba reče; sannyāsaḥ – odricanje od djelovanja; karma-yogaḥ – djelovanje s predanošću; ca – također; niḥśreyasa-karau – vode k putu oslobođenja; ubhau – oba; tayoḥ – od tih dvaju; tu – ali; karma-sannyāsāt – u usporedbi s odricanjem od plodonosna djelovanja; karma-yogaḥ – djelovanje s predanošću; viśiṣyate – bolje je.

śrī-bhagavān uvāca: Dieu, la Personne Suprême, dit; sannyāsaḥ: le renoncement à l’action; karma-yogaḥ: l’action dans la dévotion; ca: aussi; niḥśreyasa-karau: menant sur le sentier de la libération; ubhau: tous les deux; tayoḥ: des deux; tu: mais; karma-sannyāsāt: en comparaison avec le renoncement à l’action intéressée; karma-yogaḥ: l’action dans la dévotion; viśiṣyate: est mieux.

Translation

Translation

Božanska Osoba odgovori: I odricanje od djelovanja i djelovanje s predanošću povoljni su za dostizanje oslobođenja, ali predano je služenje bolje od odricanja od djelovanja.

Dieu, la Personne Suprême, répond: Bien que le renoncement aux actes et l’acte dévotionnel conduisent l’un et l’autre à la libération, le service de dévotion prévaut.

Purport

Purport

SMISAO: Plodonosne djelatnosti (namijenjene zadovoljavanju osjetila) uzrokuju materijalno ropstvo. Sve dok osoba vrši djelatnosti namijenjene poboljšanju tjelesne udobnosti, sigurno će se seliti u različite vrste tijela i tako nastaviti materijalno ropstvo. To je također potvrđeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (5.5.4–6):

L’action intéressée (accomplie afin de jouir des sens) enchaîne son auteur à la matière. Tant qu’on agira simplement pour améliorer ses conditions de vie matérielle, on devra transmigrer de corps en corps et demeurer indéfiniment en ce monde. Ce que confirme le Śrīmad-Bhāgavatam (5.5.4–6):

nūnaṁ pramattaḥ kurute vikarma
yad indriya-prītaya āpṛṇoti
na sādhu manye yata ātmano ’yam
asann api kleśa-da āsa dehaḥ
nūnaṁ pramattaḥ kurute vikarma
yad indriya-prītaya āpṛṇoti
na sādhu manye yata ātmano ’yam
asann api kleśa-da āsa dehaḥ
parābhavas tāvad abodha-jāto
yāvan na jijñāsata ātma-tattvam
yāvat kriyās tāvad idaṁ mano vai
karmātmakaṁ yena śarīra-bandhaḥ
parābhavas tāvad abodha-jāto
yāvan na jijñāsata ātma-tattvam
yāvat kriyās tāvad idaṁ mano vai
karmātmakaṁ yena śarīra-bandhaḥ
evaṁ manaḥ karma-vaśaṁ prayuṅkte
avidyayātmany upadhīyamāne
prītir na yāvan mayi vāsudeve
na mucyate deha-yogena tāvat
evaṁ manaḥ karma-vaśaṁ prayuṅkte
avidyayātmany upadhīyamāne
prītir na yāvan mayi vāsudeve
na mucyate deha-yogena tāvat

„Ljudi su ludi za osjetilnim uživanjem i ne znaju da je njihovo sadašnje tijelo, puno bijeda, plod njihovih prošlih djela. Premda je tijelo privremeno, uvijek zadaje nevolje na razne načine. Zbog toga djelovanje namijenjeno zadovoljavanju osjetila nije dobro. Smatra se da je čovjek koji se ne raspituje o svom pravom identitetu upropastio svoj život. Sve dok ga ne spozna mora raditi kako bi stekao plodonosne rezultate i tako zadovoljio osjetila. Obuzet svjesnošću zadovoljavanja osjetila, mora se seliti iz jednog tijela u drugo. Premda njegov um može biti, pod utjecajem neznanja, obuzet plodonosnim djelatnostima, mora razviti ljubav prema predanu služenju Vāsudeve. Samo tada može steći priliku da se oslobodi ropstva materijalnog postojanja."

« L’homme est avide de plaisirs matériels, ignorant que son corps, exposé à toutes sortes de souffrances est précisément le fruit d’actions intéressées passées. Bien qu’elle soit temporaire, cette enveloppe charnelle est toujours source d’affliction. Il n’est pas bon, dès lors, d’agir en vue du seul plaisir des sens. La vie de celui qui ne s’enquiert pas de sa véritable identité demeure vaine, car tant qu’il ne connaît pas son identité véritable, il ne peut qu’agir dans le but de jouir des sens. Et tant qu’il s’absorbe dans la seule quête du plaisir matériel, il se voit contraint de transmigrer d’un corps à l’autre. Quand bien même son mental serait influencé par l’ignorance et pénétré de désirs pour les fruits de l’acte, il doit développer de l’attachement pour le service dévotionnel du Seigneur, Vāsudeva (Kṛṣṇa). Alors seulement pourra-t-il trancher les liens de l’existence matérielle. »

Stoga jñāna (ili znanje da živo biće nije materijalno tijelo, već duhovna duša) nije dovoljna za oslobođenje. Moramo djelovati kao duhovna duša, inače se ne možemo osloboditi materijalnog ropstva. Međutim, djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe razlikuje se od djelovanja na plodonosnoj razini. Djelovanje s punim znanjem omogućuje nam da napredujemo u pravom znanju. Bez svjesnosti Kṛṣṇe, samo odricanje od plodonosna djelovanja ne može pročistiti srce uvjetovane duše. Sve dok srce nije pročišćeno osoba mora djelovati na plodonosnoj razini, ali djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe pomaže joj da se oslobodi posljedica plodonosnih djelatnosti tako da više ne mora djelovati na materijalnoj razini. Zato je djelovanje u svjesnosti Kṛṣṇe uvijek bolje od odricanja, kod kojeg uvijek prijeti opasnost od pada. Odricanje bez svjesnosti Kṛṣṇe nije potpuno, kao što potvrđuje Śrīla Rūpa Gosvāmī u svom Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.2.258):

Être un jñānī, savoir que l’on est une âme spirituelle distincte du corps, ne permet pas pour autant d’atteindre la libération. Il faut également agir en conséquence, car c’est le seul moyen de briser les chaînes qui nous retiennent prisonniers de la matière. L’action dans la conscience de Kṛṣṇa, toutefois, ne ressemble en rien à l’action axée sur l’intérêt personnel. Joindre l’action à la connaissance renforce notre progrès sur la voie du vrai savoir. Par contre, si l’âme conditionnée renonce aux actes matériels sans prendre part aux activités de la conscience de Kṛṣṇa, elle ne pourra purifier son cœur. Et tant qu’elle gardera quelque impureté, il lui sera impossible de ne pas s’adonner à l’action intéressée. Seule l’action accomplie dans la conscience de Kṛṣṇa libère automatiquement l’âme des chaînes du karma et l’empêche de redescendre à un niveau matériel. D’où la supériorité de l’action accomplie dans la conscience de Kṛṣṇa sur le simple renoncement qui comporte toujours un risque de chute et, par conséquent, demeure incomplet. Śrīla Rūpa Gosvāmī corrobore ce point dans son Bhakti-rasāmṛta-sindhu (1.2.258):

prāpañcikatayā buddhyā
hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo
vairāgyaṁ phalgu kathyate
prāpañcikatayā buddhyā
hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo
vairāgyaṁ phalgu kathyate

„Kada se osoba koja želi dostići oslobođenje odrekne stvari povezanih sa Svevišnjom Božanskom Osobom misleći da su materijalne, njezino se odricanje naziva nepotpunim." Odricanje je potpuno kada se osoba odriče sa znanjem da sve što postoji pripada Gospodinu i da nitko ne bi trebao svojatati pravo vlasništva ni nad čim. Trebamo shvatiti da ništa ne pripada nikome. Gdje je onda riječ o odricanju? Onaj tko zna da je sve Kṛṣṇino vlasništvo uvijek je utemeljen u odricanju. Budući da sve pripada Kṛṣṇi, sve trebamo upotrijebiti za služenje Kṛṣṇe. Taj savršeni oblik djelovanja u svjesnosti Kṛṣṇe mnogo je bolji od bilo kakva umjetnog odricanja sannyāsīja māyāvādī škole.

« Le renoncement de l’homme vraiment désireux d’obtenir la libération ne sera jamais complet si, les considérant matérielles, il rejette les choses reliées à Dieu, la Personne Suprême ».

Le renoncement n’est parfait que si l’on a conscience que tout appartient à Dieu, que nul ne peut donc se dire propriétaire de quoi que ce soit. Au demeurant, quand on comprend que rien ne nous appartient, comment pourrait-il être question de renoncement ? Celui qui reconnaît Kṛṣṇa comme le possesseur suprême fait preuve du vrai renoncement. Et puisque tout appartient à Kṛṣṇa, tout doit être utilisé à Son service. Cette forme d’action accomplie dans la conscience de Kṛṣṇa est parfaite, et de loin supérieure au renoncement artificiel des sannyāsīs de l’école māyāvāda.