Skip to main content

STIH 26

TEXT 26

Tekst

Texte

śrotrādīnīndriyāṇy anye
saṁyamāgniṣu juhvati
śabdādīn viṣayān anya
indriyāgniṣu juhvati
śrotrādīnīndriyāṇy anye
saṁyamāgniṣu juhvati
śabdādīn viṣayān anya
indriyāgniṣu juhvati

Synonyms

Synonyms

śrotra-ādīni – kao što je proces slušanja; indriyāṇi – osjetila; anye – neki; saṁyama – ovladanosti; agniṣu – u vatru; juhvati – nude; śabda-ādīn – zvučnu vibraciju itd.; viṣayān – predmete osjetilnog uživanja; anye – neki; indriya – osjetilnih organa; agniṣu – u vatru; juhvati – žrtvuju.

śrotra-ādīni: comme l’audition; indriyāṇi: les sens; anye: d’autres; saṁyama: de la restriction; agniṣu: dans le feu; juhvati: offrent; śabda-ādīn: la vibration sonore, etc; viṣayān: les objets de plaisir pour les sens; anye: d’autres; indriya: des organes des sens; agniṣu: dans le feu; juhvati: sacrifient.

Translation

Translation

Neki [čisti brahmacārīji] žrtvuju proces slušanja i osjetila prinoseći ih u vatru umne ovladanosti, a neki [obiteljski ljudi koji žive reguliranim životom] žrtvuju predmete osjetila prinoseći ih u vatru osjetila.

Certains [les purs brahmacārīs] sacrifient l’audition et les autres sens dans le feu du mental maîtrisé, d’autres [les chefs de famille menant une vie réglée], les objets des sens dans le feu des organes des sens.

Purport

Purport

SMISAO: Svi članovi duhovnih redova ljudskoga života, brahmacārīji, gṛhasthe, vānaprasthe sannyāsīji, trebaju postati savršeni yogīji, odnosno transcendentalisti. Budući da svrha ljudskoga života nije uživanje u zadovoljavanju osjetila poput životinja, četiri su reda ljudskoga života tako zamišljena da čovjek može postati savršen u duhovnom životu. Brahmacārīji, učenici pod nadzorom vjerodostojnog duhovnog učitelja, vladaju umom uzdržavajući se od zadovoljavanja osjetila. Brahmacārī sluša samo o svjesnosti Kṛṣṇe. Slušanje je temeljno načelo razumijevanja i zato se čisti brahmacārī potpuno zaokuplja harer nāmānukīrtanom – pjevanjem i slušanjem o Gospodinovim slavama. Kloni se vibracija svjetovnog zvuka i sluša transcendentalnu zvučnu vibraciju Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa. Slično tome, obiteljski ljudi, kojima je dopušteno da u izvjesnoj mjeri zadovoljavaju osjetila, čine to veoma suzdržano. Spolno općenje, uzimanje opojnih sredstava i jedenje mesa uobičajene su sklonosti ljudskoga društva, ali obiteljski čovjek koji vlada sobom ne upušta se u neograničeni seks i druga osjetilna zadovoljstva. Zato u svakom civiliziranom ljudskom društvu postoji ustanova braka utemeljena na religijskim načelima kojom se ograničava spolni život. Taj ograničeni seks, bez vezanosti, također je vrsta yajñe, jer suzdržani obiteljski čovjek žrtvuje svoju sklonost k zadovoljavanju osjetila radi višega, transcendentalnog života.

Les membres des quatre divisions de la société humaine, le brahmacārī, le gṛhastha, le vānaprastha et le sannyāsī sont destinés à devenir de parfaits yogīs, ou spiritualistes. La vie humaine, contrairement à la vie animale où tout gravite autour de la satisfaction des sens, a pour but la perfection spirituelle, perfection que les quatre ordres de la société permettent graduellement d’atteindre.

Les brahmacārīs, les étudiants qui ont été confiés à un maître spirituel authentique, apprennent à maîtriser leur mental en s’abstenant de tout plaisir matériel. Ils n’écoutent rien d’autre que ce qui a trait à la conscience de Kṛṣṇa. L’écoute étant à la base de toute compréhension, le pur brahmacārī s’adonne entièrement à l’exercice du harer nāmānukīrtanam – chanter et écouter les gloires du Seigneur. Il s’abstient volontairement de prêter l’oreille aux sons matériels et se concentre sur la vibration sonore et transcendantale du mantra Hare Kṛṣṇa.

Quant au gṛhastha, le mariage et la vie familiale lui donnent droit à certains plaisirs matériels, mais il n’en use que de façon très restreinte. L’homme est en général attiré par les plaisirs charnels, l’intoxication et la consommation de chair animale, mais le chef de famille menant une vie réglée ne se livre pas sans restriction à ces plaisirs, qu’ils soient sexuels ou autres. Le mariage fondé sur les principes religieux est le propre de toute société civilisée, car il constitue le moyen de restreindre les activités sexuelles. Cette maîtrise de soi est une autre forme de yajña, car le gṛhastha sacrifie ainsi sa tendance à jouir des sens pour la cause d’une vie plus élevée, une vie spirituelle.