STIH 36
ТЕКСТ 36
Tekst
Текст
hatvaitān ātatāyinaḥ
tasmān nārhā vayaṁ hantuṁ
dhārtarāṣṭrān sa-bāndhavān
sva-janaṁ hi kathaṁ hatvā
sukhinaḥ syāma mādhava
хатваита̄н а̄тата̄йинах̣
тасма̄н на̄рха̄ ваям̇ хантум̇
дха̄ртара̄ш̣т̣ра̄н са-ба̄ндхава̄н
сва-джанам̇ хи катхам̇ хатва̄
сукхинах̣ ся̄ма ма̄дхава
Synonyms
Дума по дума
pāpam – grijesi; eva – sigurno; āśrayet – moraju pasti na; asmān – nas; hatvā – ubijajući; etān – sve te; ātatāyinaḥ – napadače; tasmāt – stoga; na – nikada; arhāḥ – zaslužuju; vayam – mi; hantum – da ih ubijemo; dhārtarāṣṭrān – Dhṛtarāṣṭrini sinovi; sa-bāndhavān – zajedno s prijateljima; sva-janam – rođacima; hi – zacijelo; katham – kako; hatvā – ubijanjem; sukhinaḥ – sretni; syāma – postat ćemo; mādhava – o Kṛṣṇa, mužu božice sreće.
па̄пам – пороци; ева – несъмнено; а̄шрайет – трябва да ни сполети; асма̄н – нас; хатва̄ – от убиването; ета̄н – всички тези; а̄тата̄йинах̣ – зложелатели; тасма̄т – следователно; на – никога; арха̄х̣ – заслужаващи; ваям – ние; хантум – да убием; дха̄ртара̄ш̣т̣ра̄н – синовете на Дхр̣тара̄ш̣т̣ра; са-ба̄ндхава̄н – заедно с приятели; сва-джанам – роднини; хи – несъмнено; катхам – как; хатва̄ – от убиването; сукхинах̣ – щастливи; ся̄ма – ще станем ли; ма̄дхава – о, Кр̣ш̣н̣а, съпруже на богинята на щастието.
Translation
Превод
Ako ubijemo takve napadače, na nas će pasti teret grijeha. Stoga ne bismo trebali ubiti Dhṛtarāṣṭrine sinove ni naše prijatelje. Što ćemo dobiti, o Kṛṣṇa, mužu božice sreće, i kako možemo biti sretni, ako ubijemo vlastite rođake?
Грехът от убиването на зложелателите ще падне върху нас. Затова не е редно да убиваме синовете на Дхр̣тара̄ш̣т̣ра и приятелите си. Какво ще спечелим от това, о, Кр̣ш̣н̣а, съпруже на богинята на щастието? Как може смъртта на нашите роднини да ни направи щастливи?
Purport
Пояснение
SMISAO: Prema vedskim spisima postoji šest vrsta napadača: (1) onaj tko da otrov, (2) onaj tko zapali kuću, (3) onaj tko napadne smrtonosnim oružjem, (4) onaj tko opljačka bogatstvo, (5) onaj tko zaposjedne tuđu zemlju i (6) onaj tko otme tuđu ženu. Takve napadače treba odmah ubiti. Čovjek koji to učini ne čini grijeh. Takvo ubijanje dolikuje običnom čovjeku, ali Arjuna nije bio obična osoba. Imao je svet karakter i zato je želio postupiti prema njima na način koji dolikuje svetoj osobi. No ta vrsta svetosti nije za kṣatriyu. Premda odgovoran čovjek u državnoj administraciji treba biti svet, ne smije biti kukavica. Na primjer, Gospodin Rāma bio je tako svet da ljudi čak i danas žele živjeti u kraljevstvu Gospodina Rāme (rāma-rājyi), ali se nikada nije ponio kao kukavica. Rāvaṇa je napao Rāmu otevši Rāminu ženu Sītu, ali mu je Gospodin Rāma dao dobro pouku, neusporedivu u povijesti svijeta. U Arjuninu slučaju trebalo je uzeti u obzir da su napadači bili posebne vrste – njegov djed, učitelj, prijatelji, sinovi, unuci itd. Arjuna je zbog toga mislio da protiv njih ne treba poduzeti oštre korake kao protiv običnih napadača. Osim toga, svetim se osobama savjetuje da opraštaju. Za njih su takve odredbe važnije od bilo kakve političke nužde. Umjesto da ubije vlastite rođake iz političkih razloga, Arjuna je smatrao boljim da im oprosti na temelju religije i svetačkog ponašanja. Mislio je da takvo ubijanje, samo radi stjecanja privremene tjelesne sreće, neće donijeti nikakvu dobrobit. Na kraju krajeva, kraljevstva i druga, na taj način stečena, materijalna zadovoljstva nisu trajna. Zašto bi onda riskirao život i vječno spasenje ubijajući vlastite rođake? U vezi s tim također je značajno da je Arjuna oslovio Kṛṣṇu kao „Mādhavu", muža božice sreće. Htio je istaći da ga Kṛṣṇa, kao muž božice sreće, ne bi trebao poticati na nešto što će mu na kraju donijeti nesreću. No Kṛṣṇa nikada ne donosi nesreću nikome, a da ne govorimo o Njegovim bhaktama.
Ведите описват шест вида тежки престъпници: (1) отровители, (2) подпалвачи, (3) въоръжени нападатели, (4) грабители, (5) окупатори на чужда земя и (6) похитители на жени. Такива зложелатели трябва да бъдат убивани веднага и с това човек не извършва грях. Убиването на подобни престъпници е нормално за обикновените хора, но Арджуна не е обикновен човек. Той е свят по природа и затова искал да постъпи с тях като свят човек. Такава святост обаче не подобава на един кш̣атрия. Този, на когото е поверено управлението на държавата, може да бъде светец, но не и малодушен. Например Бог Ра̄ма е бил толкова свят, че хората и до днес искат да живеят в царството му (ра̄ма-ра̄джя). Но Бог Ра̄ма никога не е показвал малодушие. Когато Ра̄ван̣а отвлича съпругата му Сӣта̄ и по този начин извършва насилие срещу него, Бог Ра̄ма му дава уроци, които нямат равни на себе си в историята на света. Разбира се, в случая с Арджуна не трябва да забравяме, че зложелателите не са обикновени хора, а собственият му дядо, учител, приятели, синове, внуци и други. Затова Арджуна мислел, че с тях не трябва да се отнася толкова строго. Светите личности са съветвани да прощават. За тях тези предписания са по-важни от политиката. Арджуна счел, че вместо да убива роднините си по политически причини, е по-добре да им прости в съответствие с нравствените и религиозни принципи. Той мислел, че убийство в името на преходно материално щастие няма да му донесе нищо добро. В края на краищата царуването и удоволствията не са безконечни, така че защо да рискува живота и вечното си спасение като убие роднините си? Важно е, че Арджуна нарича Кр̣ш̣н̣а „Ма̄дхава“, съпруг на богинята на щастието. Той иска да му каже, че като съпруг на богинята на щастието, не би трябвало да го подтиква към действия, които в крайна сметка ще донесат нещастие. Но Кр̣ш̣н̣а никога не носи нещастие никому, още повече на своите предани.