Skip to main content

TEXTS 13-14

STIHOVI 13-14

Texte

Tekst

samaṁ kāya-śiro-grīvaṁ
dhārayann acalaṁ sthiraḥ
samprekṣya nāsikāgraṁ svaṁ
diśaś cānavalokayan
samaṁ kāya-śiro-grīvaṁ
dhārayann acalaṁ sthiraḥ
samprekṣya nāsikāgraṁ svaṁ
diśaś cānavalokayan
praśāntātmā vigata-bhīr
brahmacāri-vrate sthitaḥ
manaḥ saṁyamya mac-citto
yukta āsīta mat-paraḥ
praśāntātmā vigata-bhīr
brahmacāri-vrate sthitaḥ
manaḥ saṁyamya mac-citto
yukta āsīta mat-paraḥ

Synonyms

Synonyms

samam: droits; kāya: le corps; śiraḥ: la tête; grīvam: le cou; dhārayan: tenant; acalam: immobile; sthiraḥ: ferme; samprekṣya: regardant; nāsikā: nez; agram: le bout; svam: de son propre; diśaḥ: de tous les côtés; ca: aussi; anavalokayan: ne regardant pas; praśānta: sans agitation; ātmā: le mental; vigata-bhīḥ: sans peur; brahmacāri-vrate: ayant fait vœu de continence; sthitaḥ: situé; manaḥ: le mental; saṁyamya: dominant complètement; mat: sur Moi (Kṛṣṇa); cittaḥ: concentrant le mental; yuktaḥ: le vrai yogī; āsīta: doit s’asseoir; mat: Moi; paraḥ: le but ultime.

samam – uspravno; kāya – tijelo; śiraḥ – glavu; grīvam – i vrat; dhārayan – držeći; acalam – nepomično; sthiraḥ – mirno; samprekṣya – gledajući; nāsikā – nosa; agram – u vrh; svam – svoga; diśaḥ – na sve strane; ca – također; anavalokayan – ne gledajući; praśānta – neuznemirena; ātmā – uma; vigata-bhīḥ – bez straha; brahmacāri-vrate – u zavjetu celibata; sthitaḥ – utemeljen; manaḥ – um; saṁyamya – potpuno obuzdavajući; mat – na Mene (Kṛṣṇu); cittaḥ – usredotočujući um; yuktaḥ – pravi yogīāsīta – treba sjediti; mat – Ja; paraḥ – krajnji cilj.

Translation

Translation

Il lui faut garder le corps, le cou et la tête bien droits, le regard fixé sur l’extrémité du nez. Affranchi de la peur et ferme dans le vœu de continence, le mental apaisé et maîtrisé, il doit méditer sur Moi en son cœur et faire de Moi le but ultime de son existence.

Yogī treba uspraviti tijelo, vrat i glavu i neprekidno gledati u vrh nosa. Tako, neuznemirena, ovladana uma, bez straha, potpuno se uzdržavajući od seksa, treba meditirati na Mene u srcu i prihvatiti Me kao krajnji cilj života.

Purport

Purport

Le but de la vie est de connaître Kṛṣṇa, qui, en tant que Paramātmā – la forme à quatre bras de Viṣṇu –, vit dans le cœur de chaque être. La pratique du yoga n’a d’autre but que de nous mettre en présence de cette viṣṇu-mūrti, cette forme de l’émanation plénière de Kṛṣṇa localisée dans le cœur de chacun. Autrement, le yoga n’est qu’une parodie du vrai yoga, une pure perte de temps. Kṛṣṇa est en soi le but ultime de l’existence, et la viṣṇu-mūrti, le Paramātmā, l’objet du yoga. Pour L’atteindre, il faut s’abstenir de tout rapport sexuel. Il s’avère donc nécessaire de quitter son foyer pour vivre en un lieu solitaire et méditer dans la posture que décrit le verset. On ne peut s’adonner quotidiennement aux plaisirs charnels, chez soi ou ailleurs, puis se métamorphoser en yogī grâce à quelque cours du soir. Il faut apprendre à dominer son mental et s’abstenir de tous plaisirs des sens, dont le plus fort est le plaisir sexuel. Dans son code du célibat, le grand sage Yājñavalkya disait -

SMISAO: Cilj je života spoznaja Kṛṣṇe, koji prebiva u srcu svakog živog bića kao Paramātmā, četveroruki Viṣṇu. Jedina je svrha procesa yoge otkriti i vidjeti taj lokalizirani oblik Viṣṇua. Taj lokalizirani viṣṇu-mūrti Kṛṣṇino je potpuno očitovanje koje prebiva u srcu živoga bića. Onaj tko ne teži spoznaji viṣṇu-mūrtija beskorisno primjenjuje tobožnju yogu i zacijelo gubi vrijeme. Kṛṣṇa je krajnji cilj života, a viṣṇu-mūrti u srcu cilj primjene yoge. Da bi netko spoznao viṣṇu-mūrti u srcu, mora se potpuno uzdržavati od spolnih odnosa. Zato mora napustiti dom i živjeti na osami, sjedeći na opisan način. Ne može svakodnevno uživati u seksu kod kuće ili negdje drugdje i odlaziti na takozvane satove yoge i tako postati yogī. Mora nastojati ovladati umom i izbjegavati sve vrste osjetilnih zadovoljstava, od kojih je seks glavni. U pravilima celibata koja je zapisao veliki mudrac Yājñavalkya piše:

karmaṇā manasā vācā
sarvāvasthāsu sarvadā
sarvatra maithuna-tyāgo
brahmacaryaṁ pracakṣate
karmaṇā manasā vācā
sarvāvasthāsu sarvadā
sarvatra maithuna-tyāgo
brahmacaryaṁ pracakṣate

« Faire vœu de brahmacarya doit nous aider à effacer complètement la sexualité de nos actes, de nos paroles et de nos pensées, à tout moment, en toute circonstance et en tout lieu. »

Nul ne peut pratiquer correctement et efficacement le yoga s’il se livre aux plaisirs sexuels. Aussi doit-on être éduqué dans le brahmacarya dès l’enfance, quand on ne sait rien encore de la vie sexuelle. Dès l’âge de cinq ans, les enfants sont envoyés au guru-kula, l’école du maître spirituel, pour y suivre la stricte discipline du brahmacarya sans laquelle on ne peut progresser sur la voie du yoga, qu’il s’agisse du dhyāna, du jñāna ou de la bhakti. On appelle également brahmacārī l’homme marié qui observe les normes védiques de la vie conjugale, l’homme qui n’a de rapports sexuels qu’avec sa propre femme (et selon certaines règles). L’école du bhakti-yoga acceptera ce chef de famille brahmacārī, mais pas celle du jñāna ni celle du dhyāna, qui exigent la continence totale et n’acceptent aucun compromis. Le bhakti-yoga autorise une vie sexuelle restreinte, car la puissance du service de dévotion offert au Seigneur est telle qu’elle fait perdre naturellement toute attraction pour les plaisirs de la chair. La Bhagavad-gītā (2.59) ne nous dit-elle pas:

„Zavjet brahmacarye treba osobi pomoći da se potpuno uzdržava od upuštanja u seks djelom, riječima i umom – uvijek, u svim okolnostima i svuda." Nitko ne može pravilno primjenjivati yogu održavajući spolne odnose. Zato se dječaci poučavaju brahmacaryi od samog djetinjstva, kad ne znaju za seks. U dobi od pet godina šalju se u guru-kulu, ili āśramu duhovnog učitelja, koji ih u strogoj disciplini odgaja da postanu brahmacārīji. Bez toga, nitko ne može napredovati u yogi, bilo da se radi o dhyāna, jñāna ili bhakti-yogi. Onaj tko slijedi pravila i načela bračnog života i održava spolne odnose samo sa svojom ženom (u skladu s pravilima) također se smatra brahmacārījem. Takav suzdržan obiteljski brahmacārī prihvaća se u školi bhakti, ali škole jñāne i dhyāne ne prihvaćaju čak ni takve brahmacārīje. One zahtijevaju potpuno uzdržavanje bez kompromisa. U školi bhakti, obiteljskom se brahmacārīju dopuštaju regulirani spolni odnosi, jer je kult bhakti-yoge toliko moćan da osoba zaokupljena uzvišenim služenjem Gospodina automatski gubi privlačnost prema seksu. U Bhagavad-gīti (2.59) rečeno je:

viṣayā vinivartante
nirāhārasya dehinaḥ
rasa-varjaṁ raso ’py asya
paraṁ dṛṣṭvā nivartate
viṣayā vinivartante
nirāhārasya dehinaḥ
rasa-varjaṁ raso ’py asya
paraṁ dṛṣṭvā nivartate

Alors que d’autres spiritualistes doivent faire d’immenses efforts pour se détacher de tout plaisir matériel, le dévot du Seigneur, parce qu’il est le seul à goûter quelque chose de supérieur, s’en détache automatiquement.

Dok se drugi na silu suzdržavaju od zadovoljavanja osjetila, Gospodinov se bhakta sam odriče zadovoljavanja osjetila, jer je okusio nešto uzvišenije. Nitko osim bhakte ne zna za taj viši užitak.

On ne peut être affranchi de toute crainte (vigata-bhīḥ) que si l’on est pleinement conscient de Kṛṣṇa. La crainte est inhérente à l’être conditionné en raison de sa mémoire dénaturée, de son oubli de la relation éternelle qui l’unit à Kṛṣṇa. Aussi le Bhāgavatam (11.2.37) enseigne-t-il: bhayaṁ dvitīyābhiniveśatah syād īśād apetasya viparyayo ’smṛtiḥ. La conscience de Kṛṣṇa est le seul moyen d’échapper à la crainte. Le dévot de Kṛṣṇa peut donc atteindre la perfection de la pratique du yoga. Il est en effet le plus élevé de tous les yogīs, puisqu’il a déjà atteint le but ultime du yoga, qui est de voir le Seigneur à l’intérieur de soi. Les principes du yoga mentionnés ici sont donc bien différents de ceux des clubs de yoga actuels.

Vigata-bhīḥ. Osoba ne može biti neustrašiva, ako nije potpuno svjesna Kṛṣṇe. Uvjetovana duša puna je straha zbog svog poremećenog pamćenja, jer je zaboravila svoj vječni odnos s Kṛṣṇom. Bhāgavatam (11.2.37) izjavljuje: bhayaṁ dvitīyābhiniveśataḥ syād īśād apetasya viparyayo 'smṛtiḥ. Svjesnost Kṛṣṇe jedini je temelj neustrašivosti. Stoga osoba svjesna Kṛṣṇe može savršeno primjenjivati yogu. Budući da je krajnji cilj yoge vidjeti Gospodina u srcu, osoba svjesna Kṛṣṇe već je najbolji yogī. Načela yoge opisana u ovom stihu razlikuju se od načela tobožnjih društava za yogu koja su danas popularna.