TEXT 71

STIH 71

Tekst

vihāya kāmān yaḥ sarvān
pumāṁś carati niḥspṛhaḥ
nirmamo nirahaṅkāraḥ
sa śāntim adhigacchati

Synonyms

vihāya — heites eemale; kāmān — materiaalseid ihasid meeleliste naudingute järele; yaḥ — kes; sarvān — kõiki; pumān — inimene; carati — elab; niḥspṛhaḥ — soovideta; nirmamaḥ — omanditundeta; nirahaṅkāraḥ — vale egota; saḥ — tema; śāntim — täieliku rahu; adhigacchati — saavutab.

vihāya – odbacujući; kāmān – materijalne želje za osjetilnim zadovoljstvom; yaḥ – koja; sarvān – sve; pumān – osoba; carati – živi; niḥspṛhaḥ – bez želja; nirmamaḥ – bez osjećaja vlasništva; nirahaṅkāraḥ – bez lažnog ega; saḥ – ona; śāntim – savršen mir; adhigacchati – dostiže.

Translation

Vaid see, kes ei ihalda meelelisi naudinguid, kes elab vabana soovidest, kes on loobunud omanditundest ning kes on vaba valest egost, suudab saavutada tõelise rahu.

Samo osoba koja je odbacila sve želje za zadovoljavanjem osjetila, koja je, oslobođena želja, odbacila svaki osjećaj vlasništva i koja nema lažni ego može dostići pravi mir.

Purport

Soovideta olemine tähendab mitte ihaldada midagi enese meeleliseks rahuldamiseks. Teisisõnu öeldes tähendab soov tõusta Kṛṣṇa teadvuse tasandile tegelikult soovide puudumist. Kṛṣṇa teadvuse täiuslik tasand on oma tegeliku positsiooni kui Kṛṣṇa igavese teenri positsiooni mõistmine, samastamata end ekslikult oma materiaalse kehaga ja tunnistamata end ekslikult millegi omanikuks. Sellel tasandil viibiv inimene mõistab, et kuna kõige tegelik omanik on Kṛṣṇa, tuleb kõike kasutada Kṛṣṇa rahuldamiseks. Arjuna tahtis loobuda võitlemisest enese meelelise rahuldamise soovi tõttu, kuid Kṛṣṇa teadvuse tasandile jõudes astus ta võitlusse, sest selline oli Kṛṣṇa tahe. Arjunal endal puudus igasugune soov võidelda, kuid Kṛṣṇa nimel võitles Arjuna endast kõike välja pannes. Tegelik soovide puudumine on soov rahuldada Kṛṣṇat, mitte püüd kunstlikult kõikidest soovidest loobuda. Elusolend ei saa olla soovideta ega meelteta, kuid ta peab muutma soovide olemust. Inimene, kellel puuduvad materiaalsed soovid, mõistab, et kõik kuulub Kṛṣṇale (īśāvāsyam idaṁ sarvam), ning seepärast ei kuuluta ta ka end ekslikult millegi omanikuks. See transtsendentaalne tarkus põhineb vaimsel eneseteadvustamisel – nimelt teadmisel, et iga elusolend on vaimset identiteeti omav Kṛṣṇa lahutamatu osake, ning arusaamal, et oma igaveses positsioonis ei asu elusolend kunagi Kṛṣṇaga samal tasandil või Temast kõrgemal. Selline arusaam Kṛṣṇa teadvusest on tõelise rahu saavutamise olulisim printsiip.

SMISAO: Biti bez želja znači nemati želja za osjetilnim zadovoljstvom. Drugim riječima, želja za svjesnošću Kṛṣṇe pravo je stanje bez želja. Na savršenoj razini svjesnosti Kṛṣṇe osoba shvaća da je u svom prirodnom položaju Kṛṣṇin vječni sluga i ne poistovjećuje se s materijalnim tijelom niti svojata pravo vlasništva nad bilo čim u svijetu. Onaj tko je utemeljen na toj savršenoj razini zna da se sve mora upotrijebiti za Kṛṣṇino zadovoljstvo jer je Kṛṣṇa vlasnik svega. Arjuna se nije htio boriti zbog vlastitoga osjetilnog zadovoljstva, ali kad je postao potpuno svjestan Kṛṣṇe borio se zato što je to Kṛṣṇa htio od njega. Nije se želio boriti radi sebe, ali za Kṛṣṇu taj se isti Arjuna borio kako je najbolje mogao. Pravo stanje bez želja jest želja za zadovoljavanjem Kṛṣṇe, a ne umjetan pokušaj uništavanja želja. Živo biće ne može biti bez želja ili bez osjećaja, ali mora promijeniti njihovu prirodu. Osoba koja nema materijalnih želja sigurno zna da sve pripada Kṛṣṇi (īśāvāsyam idaṁ sarvam) i stoga ne svojata pravo vlasništva ni nad čim. To se transcendentalno znanje temelji na samospoznaji – na savršenu znanju da je svako živo biće vječan sastavni djelić Kṛṣṇe u duhovnom jedinstvu i da stoga u svom vječnom položaju nikada nije ravno Kṛṣṇi ili veće od Njega. To razumijevanje svjesnosti Kṛṣṇe temeljno je načelo pravog mira.