Skip to main content

TEXT 42

STIH 42

Text

Tekst

atha vā bahunaitena
kiṁ jñātena tavārjuna
viṣṭabhyāham idaṁ kṛtsnam
ekāṁśena sthito jagat
atha vā bahunaitena
kiṁ jñātena tavārjuna
viṣṭabhyāham idaṁ kṛtsnam
ekāṁśena sthito jagat

Synonyms

Synonyms

atha — oder; bahunā — viele; etena — von dieser Art; kim — was; jñātena — durch Wissen; tava — dein; arjuna — o Arjuna; viṣṭabhya — durchdringend; aham — Ich; idam — dieses; kṛtsnam — gesamte; eka — mit einem; aṁśena — Teil; sthitaḥ — befinde Mich; jagat — Universum.

atha vā – ili; bahunā – punim; etena – takvim; kim – što; jñātena – saznavanjem; tava – tvojim; arjuna – o Arjuna; viṣṭabhya – prožimam; aham – Ja; idam – ovaj; kṛtsnam – cijeli; eka – jednim; aṁśena – djelićem; sthitaḥ – nalazim se; jagat – svemir.

Translation

Translation

Doch wozu, o Arjuna, ist all dieses detaillierte Wissen notwendig? Mit einem einzigen Bruchteil Meinerselbst durchdringe und erhalte Ich das gesamte Universum.

Ali zašto ti je Arjuna potrebno ovo detaljno znanje? Samo jednim Svojim djelićem prožimam i održavam cijeli svemir.

Purport

Purport

ERLÄUTERUNG: Der Höchste Herr ist in allen materiellen Universen gegenwärtig, indem Er als Überseele in alle Dinge eingeht. Der Herr erklärt Arjuna hier, daß es nicht notwendig sei, die Fülle und Pracht einzelner Manifestationen separat zu verstehen. Arjuna sollte verstehen, daß alle Manifestationen nur existieren können, weil Kṛṣṇa als Überseele in sie eingeht. Alle Lebewesen, angefangen von Brahmā, dem gigantischsten Geschöpf, bis hinunter zur kleinsten Ameise, existieren nur, weil der Herr in sie eingegangen ist und sie alle erhält.

SMISAO: Svevišnji je Gospodin nazočan u svim materijalnim svemirima kao Nad-duša, koja ulazi u sve. Gospodin ovdje kaže Arjuni da nema smisla nastojati shvatiti kako stvari postoje u svom odvojenom obilju i veličini. Treba znati da sve stvari postoje zato što je Kṛṣṇa ušao u njih kao Nad-duša. Od Brahme, najvećeg bića, do najmanjeg mrava, svi postoje zato što je Gospodin ušao u svakoga od njih i što ih održava.

Es gibt eine Missionsgesellschaft, die den Standpunkt vertritt, daß man durch die Verehrung eines beliebigen Halbgottes die Höchste Persönlichkeit Gottes bzw. das höchste Ziel erreiche. Hier jedoch wird die Verehrung der Halbgötter von Grund auf mißbilligt, da selbst die größten Halbgötter, wie Brahmā und Śiva, nur einen Teil der Füllen des Höchsten Herrn repräsentieren. Er ist der Ursprung von jedem, der geboren wird, und niemand ist größer als Er. Er ist asamaurdhva, das heißt, niemand kann Ihn übertreffen oder Ihm gleichkommen. Im Padma Purāṇa heißt es, daß jemand, der den Höchsten Herrn, Kṛṣṇa, mit den Halbgöttern gleichsetzt – selbst wenn es sich um Brahmā oder Śiva handelt –, auf der Stelle zum Atheisten wird. Wenn man jedoch die verschiedenen Beschreibungen der Füllen und Erweiterungen von Kṛṣṇas Energie gründlich studiert, kann man ohne jeden Zweifel die Stellung des Herrn, Śrī Kṛṣṇa, verstehen, und seinen Verstand ohne Abweichung auf die Verehrung Kṛṣṇas richten. In Seinem Aspekt der Überseele, der Erweiterung Seiner Teilrepräsentation, die in alles Existierende eingeht, ist der Herr alldurchdringend. Reine Gottgeweihte konzentrieren daher ihre Gedanken im Kṛṣṇa-Bewußtsein völlig auf den hingebungsvollen Dienst. So ist es ihnen möglich, ständig auf der transzendentalen Ebene zu bleiben. In den Versen 8 bis 11 dieses Kapitels findet man eine sehr klare Beschreibung von hingebungsvollem Dienst und der Verehrung Kṛṣṇas. Das ist der Pfad des reinen hingebungsvollen Dienstes. Wie man die höchste Vollkommenheit der Hingabe, Gemeinschaft mit der Höchsten Persönlichkeit Gottes, erreichen kann, ist in diesem Kapitel ausführlich erklärt worden. Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa, ein bedeutender ācārya in der Schülernachfolge, die von Kṛṣṇa ausgeht, schreibt zum Abschluß seines Kommentares zu diesem Kapitel:

Postoji misija koja stalno promiče zamisao da će obožavanje bilo kojeg poluboga dovesti osobu do Svevišnje Božanske Osobe ili vrhovnog cilja. No ovdje se obeshrabruje obožavanje polubogova, jer čak i najveći polubogovi kao što su Brahmā i Śiva predstavljaju samo dio obilja Svevišnjega Gospodina. Gospodin je podrijetlo svih rođenih bića i nitko nije veći od Njega. On je asamaurdhva, što znači da nitko nije viši od Njega, niti Mu može biti ravan. U Padma Purāṇi rečeno je da onaj tko jednači Svevišnjega Gospodina Kṛṣṇu s polubogovima – čak i ako je riječ o Brahmi ili Śivi – odmah postaje ateist. Međutim, ako pomno proučimo različite opise obilja i ekspanzija Kṛṣṇine energije, možemo nedvojbeno shvatiti položaj Gospodina Śrī Kṛṣṇe i bez odstupanja usredotočiti svoj um na obožavanje Njega. Gospodin prožima sve u obliku Svoga djelomičnog očitovanja, Nad-duše, koja se umnožava i ulazi u sve što postoji. Čisti bhakte stoga usredotočuju um na svjesnost Kṛṣṇe, predano služeći svom svojom energijom. Zato su uvijek utemeljeni na transcendentalnoj razini. Predano služenje i obožavanje Kṛṣṇe veoma su jasno opisani u ovom poglavlju, od osmog do jedanaestog stiha. To je put čistoga predanog služenja. U ovom je poglavlju potanko objašnjeno kako možemo dostići najviše savršenstvo predanosti – društvo Svevišnje Božanske Osobe. Śrīla Baladeva Vidyābhūṣaṇa, veliki ācārya u učeničkom naslijeđu koje potječe od Kṛṣṇe, zaključuje svoje tumačenje ovoga poglavlja riječima:

yac-chakti-leśāt sūryādyā
bhavanty aty-ugra-tejasaḥ
yad-aṁśena dhṛtaṁ viśvaṁ
sa kṛṣṇo daśame ’rcyate
yac-chakti-leśāt sūryādyā
bhavanty aty-ugra-tejasaḥ
yad-aṁśena dhṛtaṁ viśvaṁ
sa kṛṣṇo daśame ’rcyate

Von Śrī Kṛṣṇas mächtiger Energie bezieht selbst die mächtige Sonne ihre Macht, und die ganze Welt wird durch Kṛṣṇas Teilerweiterung erhalten. Deshalb ist Śrī Kṛṣṇa verehrenswert.

Čak i moćno sunce dobiva svoju snagu od moćne energije Gospodina Kṛṣṇe, a Kṛṣṇina djelomična ekspanzija održava cijeli svijet. Stoga je Gospodin Śrī Kṛṣṇa vrijedan obožavanja.

Hiermit enden die Bhaktivedanta-Erläuterungen zum Zehnten Kapitel der Śrīmad Bhagavad-gītā mit dem Titel: „Die Füllen des Absoluten“.

Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja desetoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Obilje Apsoluta".