STIH 12
VERZ 12
Tekst
Besedilo
mano hṛdi nirudhya ca
mūrdhny ādhāyātmanaḥ prāṇam
āsthito yoga-dhāraṇām
mano hṛdi nirudhya ca
mūrdhny ādhāyātmanaḥ prāṇam
āsthito yoga-dhāraṇām
Synonyms
Synonyms
sarva-dvārāṇi – sve otvore na tijelu; saṁyamya – nadzirući; manaḥ – um; hṛdi – u srcu; nirudhya – ograničavajući; ca – također; mūrdhni – na glavi; ādhāya – usredotočujući; ātmanaḥ – duša; prāṇam – životni zrak; āsthitaḥ – utemeljena; yoga-dhāraṇām – u yogi.
sarva-dvārāṇi – vsa vrata telesa; saṁyamya – nadzorujoč; manaḥ – um; hṛdi – v srcu; nirudhya – ko zapre; ca – tudi; mūrdhni – na glavi; ādhāya – ko ustali; ātmanaḥ – duše; prāṇam – življenjski zrak; āsthitaḥ – nameščen; yoga-dhāraṇām – v yogi.
Translation
Translation
Yogī se odriče svih osjetilnih djelatnosti. Zatvarajući sva vrata osjetila i usredotočujući um na srce, uzdigavši životni zrak do vrha glave, utemeljuje se u yogi.
Yogī popolnoma prekine čutne dejavnosti. Ko zapre vsa vrata čutov in usmeri um na srce, življenjski zrak pa dvigne do vrha glave, postane stanoviten v vadbi yoge.
Purport
Purport
SMISAO: Da bi slijedila proces yoge preporučen u ovom stihu, osoba najprije mora zatvoriti vrata svega osjetilnog uživanja. To se naziva pratyāhāra ili povlačenje osjetila od predmeta osjetila. Treba potpuno vladati osjetilnim organima za stjecanje znanja – očima, ušima, nosom, jezikom i dodirom – i ne smije im dopustiti da budu zaokupljeni zadovoljavanjem osjetila. Tako može usredotočiti um na Nad-dušu u srcu, a životnu silu uzdići do vrha glave. Taj je proces bio potanko opisan u šestom poglavlju, ali kao što je već bilo spomenuto, u ovom dobu nije praktičan. Najbolji je proces svjesnost Kṛṣṇe. Ako možemo uvijek misliti na Kṛṣṇu u predanom služenju, veoma lako možemo ostati u neuznemirenu transcendentalnom transu, samādhiju.
Kdor hoče vaditi v tem verzu opisano yogo, mora najprej zapreti vrata čutov in se odpovedati vsem čutnim užitkom. Ta metoda se imenuje pratyāhāra ali odtegnitev čutov od predmetov čutne zaznave. Yogī mora povsem obvladati čute za pridobivanje znanja – oči, ušesa, nos, jezik in čutilo tipa – in jim ne sme dovoliti, da se prepuščajo uživanju. Tako osredotoči um na Naddušo v srcu, življenjski zrak pa dvigne do vrha glave. Ta metoda je podrobno opisana v šestem poglavju, vendar pa, kot že rečeno, ni primerna za današnjo dobo. Najboljša metoda samospoznavanja je metoda zavesti Kṛṣṇe. Kdor vdano služi Kṛṣṇi in čigar um je osredotočen na Kṛṣṇo, brez težav ostane v nemotenem transcendentalnem transu ali samādhiju.