Bg. 8.6

SMISAO: Ovdje je objašnjen proces mijenjanja prirode u presudnu trenutku smrti. Osoba koja na kraju života napusti tijelo misleći na Kṛṣṇu dostiže transcendentalnu prirodu Svevišnjega Gospodina; no nije istina da onaj tko misli na nešto drugo, a ne na Kṛṣṇu, dostiže isto transcendentalno stanje. To trebamo pomno shvatiti. Kako možemo umrijeti u pravom stanju uma? Premda je bio velika osoba, Mahārāja Bharata na kraju je svoga života mislio na jelena i zato je u sljedećem životu bio prenesen u tijelo jelena. Iako se kao jelen sjećao svojih prošlih djelatnosti, morao je prihvatiti životinjsko tijelo. Naravno, misli gomilane za života utječu na misli u trenutku smrti i tako ovaj život stvara sljedeći. Ako tko u sadašnjem životu živi u vrlini i uvijek misli na Kṛṣṇu, može se na kraju života sjetiti Kṛṣṇe. To će mu pomoći da bude prenesen u Kṛṣṇinu transcendentalnu prirodu. Ako je transcendentalno zaokupljen služenjem Kṛṣṇe, njegovo će sljedeće tijelo biti transcendentalno (duhovno), a ne materijalno. Tako je pjevanje Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare najbolji proces za uspješno mijenjanje stanja postojanja u trenutku smrti.