STIH 5
TEXT 5
Tekst
Tekst
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ
yāti nāsty atra saṁśayaḥ
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaṁ
yāti nāsty atra saṁśayaḥ
Synonyms
Synonyms
anta-kāle – na kraju života; ca – također; mām – Mene; eva – zacijelo; smaran – sjećajući se; muktvā – napuštajući; kalevaram – tijelo; yaḥ – onaj tko; prayāti – odlazi; saḥ – on; mat-bhāvam – Moju prirodu; yāti – dostiže; na – ne; asti – ima; atra – u to; saṁśayaḥ – sumnje.
anta-kāle — elu lõpul; ca — samuti; mām — Mind; eva — kindlasti; smaran — mäletades; muktvā — hüljates; kalevaram — keha; yaḥ — see, kes; prayāti — läheb; saḥ — tema; mat-bhāvam — Minu looduse; yāti — saavutab; na — ei; asti — on; atra — siin; saṁśayaḥ — kahtlus.
Translation
Translation
Onaj tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se Mene odmah dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.
Ja igaüks, kes elu lõpul oma kehast lahkudes mäletab üksnes Mind, saavutab kohe Minu looduse. Selles pole vähimatki kahtlust.
Purport
Purport
SMISAO: U ovom se stihu naglašava važnost svjesnosti Kṛṣṇe. Onaj tko napusti svoje tijelo u svjesnosti Kṛṣṇe odmah biva prenesen u transcendentalnu prirodu Svevišnjega Gospodina. Svevišnji Gospodin je najčistije među čistim bićima. Stoga je osoba koja je uvijek svjesna Kṛṣṇe također najčistija među čistima. Riječ smaran („sjetiti se") je važna. Nečista duša koja nije slijedila proces svjesnosti Kṛṣṇe predano služeći ne može se sjećati Kṛṣṇe. Stoga svjesnost Kṛṣṇe trebamo njegovati od samoga početka života. Za onoga tko želi na kraju života postići uspjeh, proces sjećanja Kṛṣṇe vrlo je bitan. Zato trebamo uvijek, neprestano pjevati mahā-mantru – Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Gospodin Caitanya nam je savjetovao da budemo snošljiviji od drveta (taror iva sahiṣṇunā). Osoba koja pjeva Hare Kṛṣṇa može naići na mnogo zapreka. Unatoč tome, podnoseći sve smetnje, treba nastaviti pjevati Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare, kako bi na kraju života stekla punu dobrobit od svjesnosti Kṛṣṇe.
Selles värsis rõhutatakse Kṛṣṇa teadvuse olulisust. Igaüks, kes lahkub oma kehast Kṛṣṇa teadvuses, siirdub kohe Kõigekõrgema Jumala transtsendentaalsesse loodusesse. Kõigekõrgem Jumal on puhtaimast puhtam. Seepärast on igaüks, kes viibib pidevalt Kṛṣṇa teadvuses, samuti puhtaimast puhtam. Väga tähtis on sõna smaran („mäletades"). Ebapuhas hing, kes ei ole praktiseerinud Kṛṣṇa teadvust pühendunud teenimise näol, ei suuda Kṛṣṇat mäletada. Seepärast tuleks Kṛṣṇa teadvust praktiseerida juba elu algusest peale. Kui inimene soovib elu lõpul edu saavutada, siis on Kṛṣṇa mäletamise protsess alustrajava tähtsusega. Seepärast tuleb pidevalt, lakkamatult korrata mahā-mantrat: Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare/ Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare. Jumal Caitanya soovitas elusolendil olla sama kannatlik kui puu (taror iva sahiṣṇunā). Hare Kṛṣṇa kordamisel võib inimene saatuda silmitsi paljude takistustega, kuid nendest heitumata peab ta jätkama Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa, Hare Hare/ Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare kordamist, et elu lõpul nautida Kṛṣṇa teadvuse täit õnnistust.