Skip to main content

STIH 30

TEXT 30

Tekst

Texte

sādhibhūtādhidaivaṁ māṁ
sādhiyajñaṁ ca ye viduḥ
prayāṇa-kāle ’pi ca māṁ
te vidur yukta-cetasaḥ
sādhibhūtādhidaivaṁ māṁ
sādhiyajñaṁ ca ye viduḥ
prayāṇa-kāle ’pi ca māṁ
te vidur yukta-cetasaḥ

Synonyms

Synonyms

sa-adhibhūta – i vladajuće načelo materijalnog očitovanja; adhidaivam – koji vlada svim polubogovima; mām – Ja; sa-adhiyajñam – i vlada svim žrtvovanjima; ca – također; ye – oni koji; viduḥ – znaju; prayāṇa – smrti; kāle – u trenutku; api – čak; ca – i; mām – Mene; te – oni; viduḥ – znaju; yukta-cetasaḥ – u umu misleći na Mene.

sa-adhibhūta: le principe qui régit la manifestation matérielle; adhidaivam: qui gouverne tous les devas; mām: Moi; sa-adhiyajñam: et qui régit tous les sacrifices; ca: aussi; ye: ceux qui; viduḥ: savent; prayāṇa: de la mort; kāle: au moment; api: même; ca: et; mām: Moi; te: ils; viduḥ: connaissent; yukta-cetasaḥ: leur mental fixé sur Moi.

Translation

Translation

Oni koji su potpuno svjesni Mene i znaju da sam Ja, Svevišnji Gospodin, vladajuće načelo materijalnog očitovanja, polubogova i svih procesa žrtvovanja, mogu čak i u trenutku smrti shvatiti i spoznati Mene, Svevišnju Božansku Osobu.

Ceux qui sont pleinement conscients de Moi et savent que Je suis le principe qui régit la manifestation matérielle, les devas et tous les types de sacrifice, peuvent, même au moment de la mort, Me connaître et Me comprendre, Moi qui suis Dieu, la Personne Suprême.

Purport

Purport

SMISAO: Osobe koje djeluju u svjesnosti Kṛṣṇe nikada ne odstupaju s puta potpuna razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe. U transcendentalnom dodiru sa svjesnošću Kṛṣṇe osoba može shvatiti da je Svevišnji Gospodin vladajuće načelo materijalnog svijeta i polubogova. Takvim transcendentalnim druženjem postupno stječe vjeru u Svevišnju Božansku Osobu i u trenutku smrti takva osoba svjesna Kṛṣṇe ne može zaboraviti Kṛṣṇu. Tako se prirodno uzdiže na planet Svevišnjega Gospodina, Goloku Vṛndāvanu.

L’homme qui agit dans la conscience de Kṛṣṇa ne s’écarte jamais de la voie de la réalisation de Dieu, la Personne Suprême. Au contact transcendantal de la conscience de Kṛṣṇa, on arrive à comprendre comment le Seigneur Suprême peut être le principe qui régit les devas et la nature matérielle tout entière. Graduellement, on devient convaincu de la suprématie de Kṛṣṇa, si bien qu’au moment de la mort, il est impossible de L’oublier. Alors, naturellement, on atteint la planète du Seigneur, Goloka Vṛndāvana.

Ovo poglavlje posebno objašnjava kako možemo postati potpuno svjesni Kṛṣṇe. Svjesnost Kṛṣṇe počinje se buditi zahvaljujući druženju s osobama svjesnim Kṛṣṇe. Takvo je druženje duhovno te dovodi osobu u izravan dodir sa Svevišnjim Gospodinom. Tako, Njegovom milošću, može shvatiti da je Kṛṣṇa Svevišnja Božanska Osoba. Istodobno spoznaje prirodni položaj živoga bića i uviđa kako živo biće zaboravlja Kṛṣṇu i zapleće se u materijalne djelatnosti. Postupnim razvijanjem svjesnosti Kṛṣṇe u dobru društvu može shvatiti da je postalo uvjetovano zakonima materijalne prirode zato što je zaboravilo Kṛṣṇu. Također može shvatiti da je ovaj ljudski oblik života prilika za oživljavanje svjesnosti Kṛṣṇe i da ga treba potpuno iskoristiti za dostizanje bezuzročne milosti Svevišnjega Gospodina.

Ce septième chapitre explique en particulier comment devenir parfaitement conscient de Kṛṣṇa. La première chose à faire est de toujours vivre en compagnie de dévots. Ces rapports sont purement spirituels et nous permettent d’entrer directement en contact avec Kṛṣṇa. Sa grâce nous rend alors à même de comprendre qu’Il est Dieu, la Personne Suprême. Simultanément, on parvient à connaître la condition innée de l’être distinct et à comprendre comment il a oublié Kṛṣṇa et, par suite, s’est enchaîné aux actes matériels. En effet, celui qui ravive sa conscience de Kṛṣṇa au contact des dévots comprend comment, pour avoir oublié le Seigneur, il s’est trouvé soumis aux lois de la nature matérielle. Il se rend compte que la forme humaine lui offre l’opportunité de raviver sa conscience de Kṛṣṇa et qu’elle doit donc être pleinement utilisée en vue d’obtenir la miséricorde immotivée du Seigneur Suprême.

U ovom su poglavlju bile obrađene razne teme: nesretan čovjek, znatiželjan čovjek, čovjek u materijalnoj oskudici, znanje o Brahmanu, znanje o Paramātmi, oslobođenje od rođenja, smrti i bolesti te obožavanje Svevišnjega Gospodina. No onaj tko je istinski napredovao u svjesnosti Kṛṣṇe ne mari za razne procese. On jednostavno neposredno djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe i time dostiže svoj prirodni položaj vječnoga sluge Gospodina Kṛṣṇe. U takvom položaju nalazi zadovoljstvo u slušanju i slavljenju Svevišnjega Gospodina u čistom predanom služenju. Uvjeren je da će time ostvariti sve svoje ciljeve. Ta odlučna vjera, koja se naziva dṛḍha-vrata, predstavlja početak bhakti-yoge, transcendentalnog služenja s ljubavlju. To je mišljenje svih spisa. Ovo je poglavlje Bhagavad-gīte bit toga uvjerenja.

Beaucoup de sujets ont été traités dans ce chapitre: les quatre types d’hommes qui viennent à Kṛṣṇa (le malheureux, le curieux, l’homme démuni et l’homme en quête de connaissance), la connaissance du Brahman et du Paramātmā, la libération de la naissance, de la maladie et de la mort, et l’adoration du Seigneur Suprême. Toutefois, l’être qui est vraiment élevé dans la conscience de Kṛṣṇa ne s’attarde pas sur les divers moyens de réalisation spirituelle. Il s’absorbe directement dans les pratiques de la conscience de Kṛṣṇa et retrouve par là sa condition naturelle et éternelle de serviteur de Dieu. Il éprouve alors une grande joie à entendre parler du Seigneur, à Le glorifier, à Le servir avec une dévotion pure. Il est convaincu qu’en suivant cette voie, il atteindra tous ses objectifs. On désigne cette foi ferme du nom de dṛḍha-vrata. L’obtention d’une telle foi constitue l’étape préliminaire sur la voie du bhakti-yoga – le service d’amour transcendantal offert au Seigneur Suprême. Tel est le verdict de tous les Écrits sacrés. Quant à ce chapitre de la Bhagavad-gītā, il est l’essence même de cette conviction.

Tako se završavaju Bhaktivedantina tumačenja sedmoga poglavlja Śrīmad Bhagavad-gīte pod naslovom „Znanje o Apsolutu".

Ainsi s’achèvent les teneurs et portées de Bhaktivedanta sur le septième chapitre de la Śrīmad Bhagavad-gītā traitant de la connaissance de l’Absolu.