Skip to main content

STIH 34

TEXT 34

Tekst

Texte

tad viddhi praṇipātena
paripraśnena sevayā
upadekṣyanti te jñānaṁ
jñāninas tattva-darśinaḥ
tad viddhi praṇipātena
paripraśnena sevayā
upadekṣyanti te jñānaṁ
jñāninas tattva-darśinaḥ

Synonyms

Synonyms

tat – to znanje o različitim žrtvovanjima; viddhi – pokušaj shvatiti; praṇipātena – prilazeći duhovnom učitelju; paripraśnena – ponizno postavljajući pitanja; sevayā – služeći; upadekṣyanti – oni će inicirati; te – tebe; jñānam – u znanje; jñāninaḥ – samospoznati; tattva – istinu; darśinaḥ – koji su vidjeli.

tat: cette connaissance des différents sacrifices; viddhi: essaie de comprendre; praṇipātena: en approchant un maître spirituel; paripraśnena: en le questionnant avec soumission; sevayā: en le servant; upadekṣyanti: ils t’initieront; te: toi; jñānam: dans la connaissance; jñāninaḥ: les âmes réalisées; tattva: la vérité; darśinaḥ: ceux qui voient.

Translation

Translation

Pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate ti duše mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu.

Cherche à connaître la vérité en approchant un maître spirituel. Enquiers-toi d’elle auprès de lui avec soumission, tout en le servant. L’âme réalisée peut te révéler le savoir, car elle a vu la vérité.

Purport

Purport

SMISAO: Put je duhovne spoznaje nedvojbeno težak i Gospodin nam zato savjetuje da priđemo vjerodostojnu duhovnom učitelju u učeničkom naslijeđu koje potječe od samoga Gospodina. Nitko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj, ako ne slijedi načelo učeničkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u učeničkom naslijeđu može prenijeti svom učeniku Gospodinovu poruku takvu kakva jest. Nitko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem vlastitoga procesa, kao što to obično čine budalasti varalice. Bhāgavatam (6.3.19) kaže – dharmaṁ tu sākṣād bhagavat-praṇītam: put religije objavljuje sam Gospodin. Stoga umna spekulacija ili suhoparne rasprave ne mogu dovesti osobu do pravoga puta. Neovisnim proučavanjem knjiga znanja ne možemo napredovati u duhovnom životu. Da bismo primili znanje, moramo prići vjerodostojnu duhovnom učitelju. Takva duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom potpuna predavanja i služiti ga kao osobni sluga, bez lažna ugleda. Zadovoljstvo samospoznata duhovnog učitelja tajna je uspjeha u duhovnom životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravi spoj potreban za duhovno razumijevanje. Bez poniznosti i služenja postavljanje pitanja učenu duhovnom učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora biti sposoban položiti test koji mu postavi duhovni učitelj. Kada duhovni učitelj vidi iskrenu želju učenika, blagoslivlja učenika pravim duhovnim razumijevanjem. U ovom se stihu osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Učenik treba ne samo ponizno slušati duhovnog učitelja, već i steći od njega jasno razumijevanje, ponizno služeći i postavljajući pitanja. Vjerodostojni duhovni učitelj po prirodi je veoma ljubazan prema učeniku. Zato, kada je učenik ponizan i uvijek spreman da ga služi, razmjena znanja i pitanja postaje savršena.

La voie menant à la réalisation spirituelle est certes difficile. C’est pourquoi le Seigneur nous conseille de rechercher un maître authentique, appartenant à la filiation spirituelle dont Il est la source. Nul ne peut être un véritable maître spirituel s’il n’appartient à cette succession disciplique. Kṛṣṇa étant le maître spirituel originel, seul Son représentant dans la lignée disciplique peut transmettre Son message tel qu’il est. On ne peut obtenir la réalisation spirituelle en inventant sa propre méthode comme le font aujourd’hui nombre d’imposteurs. Le Bhāgavatam (6.3.19) affirme en effet: dharmaṁ tu sākṣād bhagavat-praṇītam – c’est le Seigneur Lui-même qui trace la voie de la religion.

Ni les spéculations intellectuelles, ni les raisonnements stériles ne peuvent nous conduire sur la voie juste. L’étude indépendante des textes ne nous permettra pas non plus de progresser. Il est indispensable, si l’on souhaite obtenir la connaissance, d’approcher un maître spirituel authentique, de s’en remettre entièrement à lui et de le servir avec humilité et sans prétention. Satisfaire un maître accompli est le secret du progrès spirituel. Question et soumission vont de pair. On doit l’interroger avec soumission, car si l’on ne se montre pas soumis et si l’on ne développe pas une attitude de service, on ne peut recevoir la connaissance transcendantale. Le disciple doit passer avec succès l’épreuve du maître, et celui-ci, voyant sa sincérité, le bénira aussitôt en lui accordant la vraie connaissance spirituelle.

Ce verset condamne toutefois et l’acceptation aveugle et les questions absurdes. Car il ne suffit pas d’écouter avec soumission le maître spirituel, il faut également s’efforcer de comprendre clairement ses enseignements, par le biais du service, de la soumission et de questions pertinentes. Le maître authentique est, par nature, pénétré d’affection pour son disciple. Aussi, quand le disciple s’en remet totalement à lui, toujours prêt à le servir, leur échange, en termes de questions et de connaissance, devient parfait.