Bg. 3.11
Devanagari
देवान्भावयतातेन ते देवा भावयन्तु वः ।
परस्परं भावयन्तः श्रेयः परमवाप्स्यथ ॥ ११ ॥
परस्परं भावयन्तः श्रेयः परमवाप्स्यथ ॥ ११ ॥
Verse text
devān bhāvayatānena
te devā bhāvayantu vaḥ
parasparaṁ bhāvayantaḥ
śreyaḥ param avāpsyatha
te devā bhāvayantu vaḥ
parasparaṁ bhāvayantaḥ
śreyaḥ param avāpsyatha
Synonyms
devān — polubogovi; bhāvayatā — zadovoljeni; anena — tim žrtvovanjem; te — ti; devāḥ — polubogovi; bhāvayantu — zadovoljit će; vaḥ — vas; parasparam — uzajamno; bhāvayantaḥ — zadovoljavajući jedni druge; śreyaḥ — blagoslov; param — najviši; avāpsyatha — dobit ćete.
Translation
Zadovoljeni vašim žrtvovanjima, polubogovi će vas zadovoljiti i tako će zahvaljujući suradnji između ljudi i polubogova svi živjeti u blagostanju.
Smisao
SMISAO: Polubogovi su ovlašteni upravitelji materijalnih zbivanja. Dužnost opskrbljivanja zrakom, svjetlošću, vodom i svim drugim blagodatima potrebnim za održavanje tijela i duše živih bića povjerena je bezbrojnim polubogovima, pomoćnicima u različitim dijelovima tijela Svevišnje Božanske Osobe. Njihovo zadovoljstvo i nezadovoljstvo ovise o yajñama koje izvode ljudska bića. Neke su yajñe namijenjene zadovoljavanju pojedinih polubogova, ali u svim se yajñama obožava Gospodin Viṣṇu kao glavni uživatelj. Prema Bhagavad-gīti Kṛṣṇa je uživatelj svih vrsta yajñi: bhoktāraṁ yajña-tapasām. Stoga je glavna svrha svih yajñi zadovoljiti yajña-patija. Kada se yajñe izvode savršeno, polubogovi zaduženi za osiguravanje različitih potrepština prirodno postaju zadovoljni i opskrbljuju živa bića potrebnim prirodnim proizvodima.
Izvođenje yajñi donosi mnogo popratnih dobrobiti i na kraju vodi do oslobođenja od materijalnog ropstva. Kao što je rečeno u Vedama, āhāra-śuddhau sattva-śuddhiḥ sattva-śuddhau dhruvā smṛtiḥ smṛti-lambhe sarva-granthīnāṁ vipramokṣaḥ, izvođenjem yajñi sve djelatnosti bivaju pročišćene. Izvođenjem yajñe hrana postaje posvećena, a kad osoba jede posvećenu hranu njezino postojanje biva pročišćeno. S pročišćenjem postojanja tanahna tkiva pamćenja postaju posvećena, a s posvećenim pamćenjem osoba može misliti na put oslobođenja. Sve to zajedno vodi do svjesnosti Kṛṣṇe, velike potrebe suvremenog društva.