Bg. 2.30
Devanagari
देही नित्यमवध्योऽयं देहे सर्वस्य भारत ।
तस्मात्सर्वाणि भूतानि न त्वं शोचितुमर्हसि ॥ ३० ॥
तस्मात्सर्वाणि भूतानि न त्वं शोचितुमर्हसि ॥ ३० ॥
Verse text
dehī nityam avadhyo ’yaṁ
dehe sarvasya bhārata
tasmāt sarvāṇi bhūtāni
na tvaṁ śocitum arhasi
dehe sarvasya bhārata
tasmāt sarvāṇi bhūtāni
na tvaṁ śocitum arhasi
Synonyms
dehī — vlasnik materijalnog tijela; nityam — vječno; avadhyaḥ — ne može biti ubijen; ayam — ova duša; dehe — u tijelu; sarvasya — svakoga; bhārata — o potomče Bharate; tasmāt — stoga; sarvāṇi — za svim; bhūtāni — živim bićima (koja su rođena); na — nikada; tvam — tebi; śocitum — da žališ; arhasi — dolikuje.
Translation
O potomče Bharate, onaj tko prebiva u tijelu nikada ne može biti ubijen. Stoga ne bi trebao žaliti ni za jednim živim bićem.
Smisao
SMISAO: Gospodin sada zaključuje niz pouka o nepromjenjivoj duhovnoj duši. Opisujući besmrtnu dušu na različite načine, Gospodin Kṛṣṇa potvrđuje da je duša besmrtna, a tijelo privremeno. Arjuna, kao kṣatriya, ne bi trebao ostaviti svoju dužnost iz straha da će njegov djed i učitelj (Bhīṣma i Droṇa) umrijeti u bici. Na temelju autoriteta Śrī Kṛṣṇe moramo vjerovati u postojanje duše, koja se razlikuje od materijalnog tijela. Ne bismo trebali misliti da duša ne postoji ili da se simptomi života razvijaju u određenu stadiju povoljnih materijalnih uvjeta što nastaju međudjelovanjem kemikalija. Iako je duša besmrtna, nasilje se ne odobrava, ali se ne osuđuje u vrijeme rata, kada za njim postoji potreba. Ta potreba mora biti opravdana, utemeljena na Gospodinovu odobrenju, a ne na nečijem hiru.