Bg. 13.20

SMISAO: Zahvaljujući znanju izloženom u ovom poglavlju možemo shvatiti tijelo (polje djelovanja) i poznavatelje tijela (dušu i Nad-dušu). Tijelo je polje djelovanja, sastavljeno od materijalne prirode. Utjelovljena duša koja uživa u djelatnostima tijela je puruṣa, živo biće. Ona je jedan poznavatelj, a drugi je poznavatelj Nad-duša. Naravno, trebamo shvatiti da su i Nad-duša i individualno biće različita očitovanja Svevišnje Božanske Osobe. Živo biće pripada kategoriji Njegove energije, a Nad-duša kategoriji Njegove osobne ekspanzije.

I materijalna priroda i živo biće su vječni. To znači da su postojali prije stvaranja. Materijalno očitovanje nastaje iz energije Svevišnjeg Gospodina, kao i živa bića, ali živa su bića viša energija. I živa bića i materijalna energija postojali su prije očitovanja svemira. Materijalna je priroda bila apsorbirana u Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Mahā-Viṣṇuu, i u potrebnom trenutku, bila je očitovana posredstvom mahat-tattve. Slično tome, živa bića počivaju u Njemu i zbog svoje uvjetovanosti osjećaju odbojnost prema služenju Svevišnjeg Gospodina. Zato im se ne dopušta ulazak u duhovno nebo. No s očitovanjem materijalne prirode živim se bićima ponovno pruža prilika da djeluju u materijalnom svijetu i pripreme se za odlazak u duhovni svijet. To je tajna materijalnog svijeta. Ustvari, živo je biće izvorno duhovni djelić Svevišnjeg Gospodina, ali je zbog svoje buntovne prirode uvjetovano u materijalnoj prirodi. Doista nije važno kako su živa bića ili viša bića Svevišnjega Gospodina došla u dodir s materijalnom prirodom. Međutim, Svevišnja Božanska Osoba zna kako i zašto je do toga došlo. Gospodin kaže u spisima da su oni koje privlači materijalna priroda podvrgnuti teškoj borbi za opstanak. Iz tvrdnji ovih nekoliko stihova trebamo zaključiti da su sve preobrazbe i utjecaji materijalne prirode, putem triju guṇa, također tvorevine materijalne prirode. Sve preobrazbe i raznolikosti živih bića potječu od tijela. Što se tiče duha, sva su živa bića ista.