Bg. 13.19

SMISAO: Gospodin je sažeto opisao tijelo, znanje i predmet znanja. To znanje ima tri grane: znanje o poznavatelju, predmetu znanja i procesu spoznavanja. Cjelokupno znanje o njima naziva se vijñāna, znanstveno znanje. Savršeno znanje mogu neposredno shvatiti Gospodinovi neokaljani bhakte. Drugi nisu za to sposobni. Monisti kažu da u krajnjem stadiju ta tri čimbenika postaju jedno, ali bhakte to ne prihvaćaju. Posjedovati i razviti znanje znači shvatiti sebe u svjesnosti Kṛṣṇe. Mi smo vođeni materijalnom svjesnošću, ali čim prenesemo svu svoju svjesnost na Kṛṣṇine djelatnosti i spoznamo da je Kṛṣṇa sve, dostižemo pravo znanje. Drugim riječima, znanje nije ništa drugo do početni stadij savršenog razumijevanja predanog služenja. To će biti jasno objašnjeno u petnaestom poglavlju.

Ukratko, možemo zaključiti da šesti i sedmi stih, počev s mahā-bhūtāni i nastavljajući se s cetanā dhṛtiḥ, raščlanjuju materijalne elemente i određena očitovanja životnih simptoma. Oni zajedno oblikuju tijelo, tj. polje djelovanja. U stihovima 8–12, koji počinju s amānitvam i nastavljaju se s tattva-jñānārtha-darśanam, opisan je proces stjecanja znanja o obje vrste poznavatelja polja djelovanja, duši i Nad-duši. U stihovima 13–18, koji počinju s anādi mat-param i nastavljaju se s hṛdi sarvasya viṣṭhitam, opisana je duša i Svevišnji Gospodin, odnosno Nad-duša.

Tako su bile obrađene tri teme: polje djelovanja (tijelo), proces stjecanja znanja te duša i Nad-duša. Ovdje je napose rečeno da samo Gospodinovi neokaljani bhakte mogu jasno shvatiti ta tri predmeta. Za takve bhakte Bhagavad-gītā je izuzetno korisna; oni mogu dostići vrhovni cilj, prirodu Svevišnjega Gospodina, Kṛṣṇe. Drugim riječima, samo bhakte mogu shvatiti Bhagavad-gītu i steći željeni rezultat; drugi to ne mogu.