STIH 24
TEXT 24
Tekst
Text
bhoktā ca prabhur eva ca
na tu mām abhijānanti
tattvenātaś cyavanti te
bhoktā ca prabhur eva ca
na tu mām abhijānanti
tattvenātaś cyavanti te
Synonyms
Synonyms
aham – Ja; hi – sigurno; sarva – svih; yajñānām – žrtvovanja; bhoktā – uživatelj; ca – i; prabhuḥ – gospodar; eva – također; ca – i; na – ne; tu – ali; mām – Mene; abhijānanti – poznaju; tattvena – u stvarnosti; ataḥ – stoga; cyavanti – padaju; te – oni.
Translation
Translation
Ja sam jedini uživatelj i gospodar svih žrtvovanja. Stoga oni koji ne poznaju Moju pravu transcendentalnu prirodu padaju.
Ich bin der einzige Genießer und Meister aller Opfer. Deshalb kommen diejenigen, die Mein wahres, transzendentales Wesen nicht erkennen, zu Fall.
Purport
Purport
SMISAO: U ovom je stihu jasno rečeno da su u vedskim spisima preporučene razne vrste yajñi, ali sve su one namijenjene zadovoljavanju Svevišnjega Gospodina. Yajña znači Viṣṇu. U drugom poglavlju Bhagavad-gīte jasno je rečeno da trebamo djelovati samo za zadovoljstvo Yajñe, Viṣṇua. Savršeni oblik ljudske civilizacije, poznat kao varṇāśrama-dharma, posebno je namijenjen zadovoljavanju Viṣṇua. Zato Kṛṣṇa u ovom stihu kaže: „Ja sam, kao vrhovni gospodar, uživatelj svih žrtvovanja." No manje inteligentne osobe, koje to ne znaju, obožavaju polubogove radi privremene dobrobiti. Stoga padaju u materijalno postojanje i ne dostižu željeni cilj života. Ako netko želi ispuniti materijalne želje, bolje je da za to moli Svevišnjega Gospodina (premda takva predanost nije čista). Tako će dobiti željeni rezultat.
ERLÄUTERUNG: Hier wird eindeutig gesagt, daß in der vedischen Literatur viele verschiedene yajña-Durchführungen empfohlen werden, daß sie im Grunde aber alle zur Zufriedenstellung des Höchsten Herrn bestimmt sind. Yajña bedeutet Viṣṇu. Im Dritten Kapitel der Bhagavad-gītā heißt es eindeutig, daß man nur zur Zufriedenstellung Yajñas, Viṣṇus, arbeiten sollte. Die vollkommene Form menschlicher Zivilisation, varṇāśrama-dharma genannt, ist insbesondere zur Zufriedenstellung Viṣṇus bestimmt. Deshalb sagt Kṛṣṇa in diesem Vers: „Ich bin der Genießer aller Opfer, denn Ich bin der höchste Meister.“ Unintelligente Menschen jedoch, die dies nicht wissen, verehren um zeitweiliger Vorteile willen verschiedene Halbgötter. Aus diesem Grunde fallen sie ins materielle Dasein hinab und erreichen nicht das erstrebte Ziel des Lebens. Selbst um der Erfüllung materieller Wünsche willen sollte man lieber zum Höchsten Herrn beten (wenngleich dies keine reine Hingabe ist), und so wird man sein gewünschtes Ziel erreichen.