Bhagavad-gītā kakva jest 4.8
Tekst
vināśāya ca duṣkṛtām
dharma-saṁsthāpanārthāya
sambhavāmi yuge yuge
Synonyms
paritrāṇāya – da bih izbavio; sādhūnām – bhakte; vināśāya – da bih uništio; ca – i; duṣkṛtām – nevjernike; dharma – načela religije; saṁsthāpana-arthāya – da bih ponovno uspostavio; sambhavāmi – pojavljujem se; yuge – milenij; yuge – za milenijom.
Translation
Da bih izbavio pobožne, uništio bezbožne i ponovno uspostavio načela religije, pojavljujem se milenij za milenijem.
Purport
SMISAO: Prema Bhagavad-gīti sādhu (sveta osoba) je čovjek svjestan Kṛṣṇe. Netko može izgledati bezbožno, ali ako je u potpunosti svjestan Kṛṣṇe, trebamo ga smatrati sādhuom. Duṣkṛtām se odnosi na one koji ne mare za svjesnost Kṛṣṇe. Takvi su nevjernici opisani kao budale i najniži od ljudi, iako ih može krasiti svjetovna naobrazba. Za razliku od njih, osoba koja je potpuno zaokupljena svjesnošću Kṛṣṇe prihvaća se kao sādhu, iako možda nije ni učena ni veoma obrazovana. Što se tiče ateista, Svevišnji se Gospodin ne mora pojaviti takav kakav jest da bi ih uništio, kao što je uništio demone Rāvaṇu i Kaṁsu. On ima mnogo posrednika koji mogu uništiti demone. Gospodin se pojavljuje napose zato da bi zadovoljio Svoje neokaljane bhakte, koje demoni uvijek progone. Demon uvijek uznemirava bhaktu, čak i kada je bhakta njegov rođak. Premda je Prahlāda Mahārāja bio Hiraṇyakaśipuov sin, njegov ga je otac proganjao. Kṛṣṇina majka Devakī bila je Kaṁsina sestra, ali je zajedno sa svojim mužem Vasudevom bila mučena samo zato što se Kṛṣṇa trebao roditi kao njihov sin. Gospodin Kṛṣṇa pojavio se prvenstveno kako bi izbavio Devakī, a ne da bi ubio Kaṁsu, ali je i jedno i drugo učinio istodobno. Zato je ovdje rečeno da se Gospodin pojavljuje u različitim inkarnacijama kako bi izbavio bhakte i ubio nevjerne demone.
U Caitanya-caritāmṛti Kṛṣṇadāse Kavirāje sljedeći stihovi (Madhya 20.263–264) sažeto opisuju ta načela inkarnacije:
sei īśvara-mūrti ‘avatāra’ nāma dhare
viśve avatari’ dhare ‘avatāra’ nāma
„Avatāra, inkarnacija Boga, silazi iz Božjeg Carstva da bi se očitovala u materijalnom svijetu. Oblik Božanske Osobe koja se tako pojavljuje zove se inkarnacija ili avatāra. Takve inkarnacije prebivaju u duhovnom svijetu, Božjem Carstvu. Kad se pojave u materijalnom svijetu, nazivaju se avatāre."
Postoje razne vrste avatāra: puruṣāvatāre, guṇāvatāre, līlāvatāre, śakty-āveśa avatāre, manvantara-avatāre i yugāvatāre, koji se pojavljuju u cijelom svemiru po utvrđenu redu, ali Gospodin Kṛṣṇa je prvobitni Gospodin, izvor svih avatāra. Śrī Kṛṣṇa se pojavljuje kako bi oslobodio tjeskobe čiste bhakte, koji Ga žarko žele vidjeti u Njegovim izvornim zabavama u Vṛndāvani. Stoga je glavna namjera Kṛṣṇa avatāre zadovoljiti Svoje neokaljane bhakte.
Gospodin kaže da se inkarnira u svakom mileniju. To znači da se inkarnira i u dobu Kali. Kao što je rečeno u Śrīmad-Bhāgavatamu, inkarnacija u dobu Kali je Gospodin Caitanya Mahāprabhu, koji je pokretom saṅkīrtane (skupnim pjevanjem svetih imena) raširio obožavanje Kṛṣṇe i svjesnost Kṛṣṇe po čitavoj Indiji. On je pretkazao da će kult saṅkīrtane preplaviti čitav svijet, šireći se od sela do sela, od grada do grada. Gospodin Caitanya posredno je opisan na prikriven način kao inkarnacija Kṛṣṇe, Božanske Osobe, u povjerljivim dijelovima razotkrivenih spisa, kao što su Upaniṣade, Mahābhārata i Bhāgavatam. Bhakte Gospodina Kṛṣṇe jako privlači saṅkīrtana pokret Gospodina Caitanye. Ovaj Gospodinov avatāra ne ubija bezbožnike, već ih Svojom bezuzročnom milošću izbavlja.