Bg. 5.6

SMISAO: Postoje dvije vrste sannyāsīja, odnosno osoba u redu odricanja. Māyāvādī sannyāsīji proučavaju sāṅkhya filozofiju, dok vaiṣṇavski sannyāsīji proučavaju filozofiju Bhāgavatama, koji predstavlja pravo tumačenje Vedānta-sūtre. Māyāvādī sannyāsīji također proučavaju Vedānta-sūtru, ali se koriste vlastitim tumačenjem zvanim Śārīraka-bhāṣya, koje je napisao Śaṅkarācārya. Učenici Bhāgavata škole predano služe Gospodina prema propisima pāñcarātrikī i zato vaiṣṇavski sannyāsīji vrše razne djelatnosti u transcendentalnom služenju Gospodina. Premda vaiṣṇavski sannyāsīji nemaju nikakve veze s materijalnim djelatnostima, vrše razne djelatnosti u predanom služenju Gospodina. Ali māyāvādī sannyāsīji, zaokupljeni proučavanjem sāṅkhye i vedānte i spekulacijom, ne mogu uživati u transcendentalnom služenju Gospodina. Budući da je njihovo proučavanje mukotrpno, ponekad, umorni od spekuliranja o Brahmanu, prihvaćaju utočište Bhāgavatama, bez pravog razumijevanja. Stoga njihovo proučavanje Śrīmad-Bhāgavatama postaje mukotrpno. Suhoparne spekulacije i impersonalistička umjetna tumačenja ne donose nikakvu korist māyāvādī sannyāsījima. Vaiṣṇavski sannyāsīji, koji predano služe, sretno izvršavaju svoje transcendentalne dužnosti, sigurni da će na kraju otići u Božje Carstvo. Māyāvādī sannyāsīji katkada padaju s puta samospoznaje i ponovno se odaju dobrotvornim, altruističkim djelatnostima, koje su po svojoj prirodi materijalne. Stoga možemo zaključiti da su oni koji djeluju u svjesnosti Kṛṣṇe utemeljeni u boljem položaju od sannyāsīja koji samo spekuliraju o tome što jest, a što nije Brahman, premda i oni nakon mnogo života dolaze do svjesnosti Kṛṣṇe.