Bg. 5.11

SMISAO: Kada osoba djeluje u svjesnosti Kṛṣṇe za zadovoljstvo Kṛṣṇinih osjetila, svaka djelatnost tijela, uma, inteligencije ili čak osjetila pročišćena je od materijalnih nečistoća. Djelatnosti osobe svjesne Kṛṣṇe ne donose materijalne posljedice. Djelujući u svjesnosti Kṛṣṇe, ona lako dostiže razinu pročišćena djelovanja, koje se naziva sad-ācāra. To opisuje Śrī Rūpa Gosvāmī u svom Bhakti-rasāmṛta-sindhuu (1.2.187):

„Osoba koja postupa svjesno Kṛṣṇe (ili drugim riječima, koja služi Kṛṣṇu svojim tijelom, umom, inteligencijom i riječima) oslobođena je čak i u materijalnom svijetu, iako može vršiti razne, naizgled materijalne djelatnosti." Nema lažnoga ega, jer ne vjeruje da je materijalno tijelo ili njegov vlasnik. Zna da nije tijelo i da njezino tijelo ne pripada njoj. Ona sama, kao i njezino tijelo, pripada Kṛṣṇi. Kada sve što posjeduje – tijelo, um, inteligenciju, riječi, život i bogatstvo – upotrijebi za služenje Kṛṣṇe, odmah dolazi u dodir s Kṛṣṇom. Sjedinjena je s Kṛṣṇom i nema lažnoga ega koji je navodi da vjeruje da je tijelo. To je savršena razina svjesnosti Kṛṣṇe.