Bg. 3.41
Devanagari
तस्मात्त्वमिन्द्रियाण्यादौ नियम्य भरतर्षभ ।
पाप्मानं प्रजहि ह्येनं ज्ञानविज्ञाननाशनम् ॥ ४१ ॥
पाप्मानं प्रजहि ह्येनं ज्ञानविज्ञाननाशनम् ॥ ४१ ॥
Verse text
tasmāt tvam indriyāṇy ādau
niyamya bharatarṣabha
pāpmānaṁ prajahi hy enaṁ
jñāna-vijñāna-nāśanam
niyamya bharatarṣabha
pāpmānaṁ prajahi hy enaṁ
jñāna-vijñāna-nāśanam
Synonyms
tasmāt — stoga; tvam — ti; indriyāṇi — osjetila; ādau — na početku; niyamya — regulirajući; bharata-ṛṣabha — o najbolji potomče Bharate; pāpmānam — veliki simbol grijeha; prajahi — obuzdaj; hi — zacijelo; enam — ovog; jñāna — znanja; vijñāna — i znanstvenog znanja o čistoj duši; nāśanam — uništavatelja.
Translation
Stoga, o Arjuna, najbolji od Bharata, na samom početku reguliranjem osjetila obuzdaj taj veliki simbol grijeha [požudu] i ubij tog uništavatelja znanja i samospoznaje.
Smisao
SMISAO: Gospodin je savjetovao Arjuni da na samom početku regulira svoja osjetila kako bi mogao obuzdati najvećega grešnog neprijatelja – požudu, koja uništava želju za samospoznajom i znanje o jastvu. Jñāna se odnosi na znanje o jastvu kao različitu od ne-jastva ili, drugim riječima, na znanje da duhovna duša nije tijelo. Vijñāna se odnosi na znanje o prirodnom položaju duhovne duše i njezinu odnosu s Vrhovnom Dušom. To je objašnjeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (2.9.31):
jñānaṁ parama-guhyaṁ me
yad vijñāna-samanvitam
sa-rahasyaṁ tad-aṅgaṁ ca
gṛhāṇa gaditaṁ mayā
yad vijñāna-samanvitam
sa-rahasyaṁ tad-aṅgaṁ ca
gṛhāṇa gaditaṁ mayā
„Znanje o jastvu i Vrhovnom Jastvu vrlo je povjerljivo i tajanstveno, ali takvo znanje i spoznaja mogu se shvatiti u njihovim različitim vidovima ako ih objasni sam Gospodin." Bhagavad-gītā nam daje to opće i posebno znanje o jastvu. Živa su bića Gospodinovi sastavni djelići i zato su stvorena samo za služenje Gospodina. Ta se svjesnost naziva svjesnost Kṛṣṇe. Osoba mora od samog početka života njegovati tu svjesnost i tako postati potpuno svjesna Kṛṣṇe, djelujući u skladu s tim.
Požuda je samo iskrivljeni odraz ljubavi prema Bogu, koja je prirodna za svako živo biće. Ali ako se živo biće od samoga početka obrazuje u svjesnosti Kṛṣṇe, ta se prirodna ljubav prema Bogu ne može preobraziti u požudu. Kad se ljubav prema Bogu preobrazi u požudu, veoma je teško vratiti se u normalno stanje. Međutim, svjesnost Kṛṣṇe toliko je moćna da čak i kasni početnik može razviti ljubav prema Bogu slijedeći propisana načela predanog služenja. Tako u bilo kom stadiju života, čim postane svjestan nužnosti obuzdavanja osjetila, može početi regulirati svoja osjetila u svjesnosti Kṛṣṇe, predanom služenju Gospodina, i preobraziti požudu u ljubav prema Bogu – najvišu savršenu razinu ljudskog života.