Skip to main content

STIH 16

TEXT 16

Tekst

Texte

evaṁ pravartitaṁ cakraṁ
nānuvartayatīha yaḥ
aghāyur indriyārāmo
moghaṁ pārtha sa jīvati
evaṁ pravartitaṁ cakraṁ
nānuvartayatīha yaḥ
aghāyur indriyārāmo
moghaṁ pārtha sa jīvati

Synonyms

Synonyms

evam – tako; pravartitam – utvrđen u Vedamacakram – ciklus; na – ne; anuvartayati – slijedi; iha – u ovom životu; yaḥ – onaj tko; agha-āyuḥ – čiji je život pun grijeha; indriya-ārāmaḥ – zadovoljen osjetilnim uživanjem; mogham – beskorisno; pārtha – o Pṛthin sine (Arjuna); saḥ – on; jīvati – živi.

evam: ainsi; pravartitam: établi par les Védas; cakram: le cycle; na: ne pas; anuvartayati: adopte; iha: dans cette vie; yaḥ: celui qui; agha-āyuḥ: dont la vie est pleine de péchés; indriya-ārāmaḥ: satisfait du plaisir des sens; mogham: inutilement; pārtha: ô fils de Pṛthā (Arjuna); saḥ: il; jīvati: vit.

Translation

Translation

Dragi Moj Arjuna, onaj tko u ljudskom životu ne slijedi ciklus žrtvovanja tako propisan u Vedama, sigurno vodi život pun grijeha. Živeći samo radi zadovoljavanja osjetila, živi uzalud.

Mon cher Arjuna, l’être humain qui n’accomplit pas le cycle de yajñas établi par les Védas vit assurément dans le péché. Ne vivant que pour le plaisir des sens, son existence est vaine.

Purport

Purport

SMISAO: Gospodin ovdje osuđuje mamonističku filozofiju „teško radi i uživaj u osjetilnom zadovoljstvu". Zato je za one koji žele uživati u materijalnom svijetu ciklus izvođenja yajñi apsolutno nužan. Onaj tko ne slijedi takva pravila živi veoma opasno i sve više biva osuđen na propast. Po zakonu prirode ljudski je oblik života namijenjen dostizanju samospoznaje, slijeđenjem jednoga od tri procesa – karma-yoge, jñāna-yoge ili bhakti-yoge. Transcendentalisti koji su nadišli razinu poroka i vrlina ne trebaju strogo izvoditi propisane yajñe, ali osobe obuzete zadovoljavanjem osjetila trebaju se pročistiti izvođenjem yajñe. Postoje različite vrste djelatnosti. Oni koji nisu svjesni Kṛṣṇe sigurno su obuzeti osjetilnom svjesnošću; zato trebaju činiti pobožna djela. Sustav yajñe tako je zamišljen da osobe obuzete osjetilnom svjesnošću mogu zadovoljiti svoje želje bez zapletanja u posljedice zadovoljavanja osjetila. Blagostanje u svijetu ne ovisi o našim vlastitim naporima, već o Gospodinovu planu koji neposredno provode polubogovi. Zbog toga su yajñe neposredno namijenjene pojedinim polubogovima spomenutim u Vedama. Takvim yajñama osoba posredno primjenjuje svjesnost Kṛṣṇe, jer će, kada dobro nauči izvoditi yajñe, sigurno postati svjesna Kṛṣṇe. No ako izvodeći yajñe ne postane svjesna Kṛṣṇe, smatra se da su ta načela samo ćudoredna pravila. Stoga ne bismo trebali ograničiti svoj napredak samo na slijeđenje ćudorednih pravila. Trebamo ih transcendirati kako bismo dostigli svjesnost Kṛṣṇe.

La philosophie « travailler dur et jouir des sens » est ici dénoncée par le Seigneur. Ceux qui désirent jouir de ce monde doivent absolument accomplir le cycle de yajñas cités précédemment. Sans quoi, ils mèneront une vie pleine de risques, s’enfonçant toujours plus dans le péché. Par la loi de la nature, la forme humaine a pour but spécifique la réalisation spirituelle, que ce soit par le karma-yoga, le jñāna-yoga ou le bhakti-yoga. Pour le spiritualiste qui a su s’élever au-delà du vice et de la vertu, il n’est pas nécessaire d’accomplir le cycle des yajñas prescrits dans les Védas, mais cette purification est indispensable pour ceux qui recherchent les plaisirs des sens. Il existe différents types d’activités. Ceux qui ne sont pas conscients de Kṛṣṇa ont certainement une conscience axée sur la satisfaction des sens. Ils ont donc besoin d’accomplir des actes pieux. Le système du yajña est organisé de telle sorte que les êtres adonnés aux plaisirs sensoriels puissent combler leurs désirs sans pour autant s’assujettir aux conséquences de leurs actes.

La prospérité de la planète ne dépend pas de nos propres efforts mais des agencements conçus par le Seigneur Suprême et mis en œuvre par les devas. Les yajñas, qui ont donc pour objectif direct les devas désignés dans les Védas, sont indirectement un moyen de développer la conscience de Kṛṣṇa, car celui qui en maîtrise l’art est sûr de devenir conscient de Kṛṣṇa. Par contre, si de tels sacrifices n’aident en rien leur auteur à devenir conscient de Kṛṣṇa, on doit les considérer comme de simples codes moraux. Et l’on ne doit pas se limiter à des principes relevant de la simple éthique, mais bien les transcender pour parvenir à la conscience de Kṛṣṇa.