Bg. 2.63
Devanagari
क्रोधाद्भवति सम्मोहः सम्मोहात्स्मृतिविभ्रमः ।
स्मृतिभ्रंशाद्बुद्धिनाशो बुद्धिनाशात्प्रणश्यति ॥ ६३ ॥
स्मृतिभ्रंशाद्बुद्धिनाशो बुद्धिनाशात्प्रणश्यति ॥ ६३ ॥
Verse text
krodhād bhavati sammohaḥ
sammohāt smṛti-vibhramaḥ
smṛti-bhraṁśād buddhi-nāśo
buddhi-nāśāt praṇaśyati
sammohāt smṛti-vibhramaḥ
smṛti-bhraṁśād buddhi-nāśo
buddhi-nāśāt praṇaśyati
Synonyms
Translation
Iz srdžbe nastaje potpuna iluzija, a iz iluzije pomračenost pamćenja. Kada je pamćenje pomračeno, osoba gubi inteligenciju, a kada izgubi inteligenciju ponovno pada u materijalni vrtlog.
Smisao
SMISAO: Śrīla Rūpa Gosvāmī nas poučava:
prāpañcikatayā buddhyā
hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo
vairāgyaṁ phalgu kathyate
hari-sambandhi-vastunaḥ
mumukṣubhiḥ parityāgo
vairāgyaṁ phalgu kathyate
(Bhakti-rasāmṛta-sindhu 1.2.258)
Kada razvije svjesnost Kṛṣṇe, osoba može vidjeti da se sve može upotrijebiti za služenje Gospodina. Oni koji nemaju znanja o svjesnosti Kṛṣṇe pokušavaju na umjetan način izbjeći materijalne predmete. Premda žele oslobođenje od materijalnog ropstva, ne dostižu savršeni stadij nevezanosti. Njihova takozvana odvojenost naziva se phalgu ili manje važna. S druge strane, bhakta svjestan Kṛṣṇe zna kako se sve može upotrijebiti za služenje Gospodina. Zato ne postaje žrtva materijalne svjesnosti. Na primjer, impersonalist smatra da Gospodin, ili Apsolut, ne može jesti jer nije osoba. Zato nastoji izbjegavati ukusnu hranu, ali bhakta zna da je Kṛṣṇa vrhovni uživatelj i da jede sve što Mu osoba ponudi s predanošću. Nakon što ponudi Gospodinu ukusnu hranu, bhakta jede ostatke, koji se zovu prasādam. Tako sve postaje produhovljeno i nema opasnosti od pada. Jedući prasādam bhakta ostaje svjestan Kṛṣṇe, dok impersonalist odbacuje prasādam kao nešto materijalno. Zbog svog umjetnog odricanja, ne može uživati u životu. Stoga ga i najmanja uznemirenost uma ponovno baca u vrtlog materijalnog postojanja. Rečeno je da takva duša, čak i ako se uzdigne na razinu oslobođenja, ponovno pada, jer nema oslonac u predanom služenju.