Bg. 15.3-4
Devanagari
न रूपमस्येह तथोपलभ्यते
नान्तो न चादिर्न च सम्प्रतिष्ठा ।
अश्वत्थमेनं सुविरूढमूल-
मसङ्गशस्त्रेण दृढेन छित्त्वा ॥ ३ ॥
तत: पदं तत्परिमार्गितव्यं
यस्मिन्गता न निवर्तन्ति भूय: ।
तमेव चाद्यं पुरुषं प्रपद्ये
यत: प्रवृत्ति: प्रसृता पुराणी ॥ ४ ॥
नान्तो न चादिर्न च सम्प्रतिष्ठा ।
अश्वत्थमेनं सुविरूढमूल-
मसङ्गशस्त्रेण दृढेन छित्त्वा ॥ ३ ॥
तत: पदं तत्परिमार्गितव्यं
यस्मिन्गता न निवर्तन्ति भूय: ।
तमेव चाद्यं पुरुषं प्रपद्ये
यत: प्रवृत्ति: प्रसृता पुराणी ॥ ४ ॥
Verse text
na rūpam asyeha tathopalabhyate
nānto na cādir na ca sampratiṣṭhā
aśvattham enaṁ su-virūḍha-mūlam
asaṅga-śastreṇa dṛḍhena chittvā
nānto na cādir na ca sampratiṣṭhā
aśvattham enaṁ su-virūḍha-mūlam
asaṅga-śastreṇa dṛḍhena chittvā
tataḥ padaṁ tat parimārgitavyaṁ
yasmin gatā na nivartanti bhūyaḥ
tam eva cādyaṁ puruṣaṁ prapadye
yataḥ pravṛttiḥ prasṛtā purāṇī
yasmin gatā na nivartanti bhūyaḥ
tam eva cādyaṁ puruṣaṁ prapadye
yataḥ pravṛttiḥ prasṛtā purāṇī
Synonyms
na — ne; rūpam — oblik; asya — ovoga stabla; iha — u ovom svijetu; tathā — također; upalabhyate — može se opaziti; na — nikada; antaḥ — kraj; na — nikada; ca — također; ādiḥ — početak; na — nikada; ca — također; sampratiṣṭhā — temelj; aśvattham — stablo banjana; enam — ovo; su-virūḍha — čvrsto; mūlam — ukorijenjeno; asaṅga-śastreṇa — oružjem odvojenosti; dṛḍhena — odlučno; chittvā — presjeći; tataḥ — zatim; padam — mjesto; tat — to; parimārgitavyam — mora potražiti; yasmin — gdje; gatāḥ — otišavši; na — nikada ne; nivartanti — vraćaju se; bhūyaḥ — ponovno; tam — Njemu; eva — zacijelo; ca — također; ādyam — izvornoj; puruṣam — Božanskoj Osobi; prapadye — predaju se; yataḥ — od koje; pravṛttiḥ — počelo; prasṛtā — širi se; purāṇī — od davnina.
Translation
Pravi oblik toga stabla ne može se opaziti u ovom svijetu. Nitko ne može shvatiti gdje mu je kraj, gdje početak, a gdje temelj. To snažno ukorijenjeno drvo mora se odlučno presjeći odvojenošću. Nakon toga, osoba mora potražiti mjesto iz kojeg se, jednom otišavši, nikada više neće vratiti. Ondje se mora predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi od koje je sve počelo i od koje se sve širi od davnina.
Smisao
SMISAO: U ovom stihu Gospodin jasno izjavljuje da se pravi oblik banjanova stabla ne može shvatiti u materijalnom svijetu. Njegov korijen raste prema gore i zato se pravo stablo nalazi na drugom kraju. Osoba zapletena u materijalne ekspanzije drveta ne može vidjeti dokle se drvo proteže, niti gdje počinje. Ipak, mora pronaći uzrok. „Ja sam sin moga oca, moj otac je sin tog i tog čovjeka itd." Istražujući na taj način dolazi do Brahme, kojeg stvara Garbhodakaśāyī Viṣṇu. Tako na kraju dolazi do Svevišnje Božanske Osobe i to je kraj istraživanja. Mora pronaći izvor drveta, Svevišnju Božansku Osobu, družeći se s osobama koje posjeduju znanje o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Tada, zahvaljujući razumijevanju, postupno odbacuje vezanost za lažni odraz stvarnosti i znanjem presijeca vezu s njim. Tako dostiže pravo stablo.
U vezi s tim, riječ asaṅga veoma je značajna, jer je vezanost za osjetilno uživanje i gospodarenje materijalnom prirodom vrlo snažna. Slušajući one koji posjeduju pravo znanje osoba mora kroz razgovore o duhovnom nauku, temeljene na mjerodavnim spisima, odbaciti vezanost. Zahvaljujući takvim razgovorima u društvu bhakta prilazi Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Prva stvar koju tada mora učiniti je predati se Gospodinu. Ovdje je opisano mjesto iz kojeg se osoba, jednom kad ode, nikada više ne vraća lažnom odrazu stabla. Svevišnja Božanska Osoba Kṛṣṇa izvorni je korijen iz kojega sve emanira. Da bismo stekli naklonost te Božanske Osobe, moramo se jednostavno predati. To je rezultat predanog služenja putem slušanja, pjevanja itd. On je uzrok očitovanja materijalnog svijeta. Gospodin je to već objasnio. Ahaṁ sarvasya prabhavaḥ: „Ja sam podrijetlo svega". Zato se moramo predati Kṛṣṇi, kako bismo se oslobodili zapletenosti u to snažno stablo materijalnog života. Predajući se Kṛṣṇi, samim tim izgubit ćemo vezanost za materijalno očitovanje.