ТЕКСТ 16
STIH 16
Текст
Tekst
кш̣араш ча̄кш̣ара ева ча
кш̣арах̣ сарва̄н̣и бхӯта̄ни
кӯт̣а-стхо 'кш̣ара учяте
kṣaraś cākṣara eva ca
kṣaraḥ sarvāṇi bhūtāni
kūṭa-stho ’kṣara ucyate
Дума по дума
Synonyms
двау – две; имау – тези; пуруш̣ау – живи същества; локе – в света; кш̣арах̣ – които грешат; ча – и; акш̣арах̣ – непогрешими; ева – несъмнено; ча – и; кш̣арах̣ – които грешат; сарва̄н̣и – всички; бхӯта̄ни – живи същества; кӯт̣а-стхах̣ – в единство; акш̣арах̣ – непогрешим; учяте – се казва.
dvau – dva; imau – ta; puruṣau – živa bića; loke – u svijetu; kṣaraḥ – pogrešiva; ca – i; akṣaraḥ – nepogrešiva; eva – zacijelo; ca – i; kṣaraḥ – pogrešiva; sarvāṇi – sva; bhūtāni – živa bića; kūṭa-sthaḥ – u jedinstvu; akṣaraḥ – nepogrešiva; ucyate – rečeno je.
Превод
Translation
Има две категории същества: едните грешат, а другите са непогрешими. В материалния свят всяко живо същество греши, а в духовния свят всяко същество е непогрешимо.
Postoje dvije vrste bića, pogrešiva i nepogrešiva. U materijalnom je svijetu svako živo biće pogrešivo, a u duhovnom svijetu svako se živo biće naziva nepogrešivim.
Пояснение
Purport
Както вече беше обяснено, Бог във въплъщението си като Вя̄садева съставя Веда̄нта сӯтра. Този стих излага в резюме съдържанието на Веда̄нта сӯтра. Бог казва, че безбройните живи същества се разделят на две групи – грешащи и непогрешими. Живите същества са вечно откъснати и неразделно свързани с Бога частици. Когато са в досег с материалния свят, те се наричат джӣва-бхӯта и санскритските думи кш̣арах̣ сарва̄н̣и бхӯта̄ни, употребени тук, означават, че те грешат. А онези, които са в единство с Бога, се наричат непогрешими. „Единство“ не означава, че нямат индивидуалност. Единство означава, че няма разногласие, тоест те всички са съгласни с целта на творението. Разбира се, в духовния свят не съществува творение, но това, че Върховният Бог, както се казва във Веда̄нта сӯтра, е източник на всички еманации, обяснява тази концепция.
SMISAO: Kao što je već objašnjeno, Gospodin je u inkarnaciji Vyāsadeve napisao Vedānta-sūtru. Ovdje Gospodin ukratko izlaže sadržaj Vedānta-sūtre. On kaže da postoje dvije vrste živih bića: pogrešiva i nepogrešiva. Živa su bića vječno odvojeni djelići Svevišnje Božanske Osobe. U dodiru s materijalnim svijetom nazivaju se jīva-bhūta i riječi kṣaraḥ sarvāṇi bhūtāni u ovom stihu znače da su pogrešiva. Međutim, u jedinstvu sa Svevišnjom Božanskom Osobom nazivaju se nepogrešivim. Jedinstvo ne znači da nemaju osobnost, već da nema nesloge. Oni potpuno prihvaćaju svrhu stvorena svijeta. Naravno, u duhovnom svijetu ne postoji stvaranje, ali budući da je Svevišnja Božanska Osoba izvor svih emanacija, kao što je objašnjeno u Vedānta-sūtri, ponekad se upotrebljava taj pojam.
Според твърдението на Върховната Личност, Бог Кр̣ш̣н̣а, има две категории живи същества. Ведите привеждат доказателства за това, така че няма място за съмнение. Живите същества, които се борят в този свят с ума и петте си сетива, имат променящи се материални тела. Докато живото същество е обусловено, тялото му се променя поради контакта с материята; всъщност материята се променя и затова изглежда, като че ли живото същество се променя. В материалния свят то претърпява шест промени: раждане, растеж, период без промяна, възпроизвеждане, после старост и изчезване. Това са промените на материалното тяло. Но в духовния свят тялото не се мени – няма старост, няма раждане, няма смърт. Там всичко съществува в единство. Кш̣арах̣ сарва̄н̣и бхӯта̄ни – всяко живо същество, влязло в досег с материята, като се започне от първото сътворено същество, Брахма̄, и се стигне до малката мравка, променя тялото си; следователно всички те допускат грешки. В духовния свят обаче те винаги са освободени в единство.
Prema riječima Svevišnje Božanske Osobe, Gospodina Kṛṣṇe, postoje dvije vrste živih bića. Vede pružaju svjedočanstvo o tome i zato u to nema sumnje. Živa bića koja se u ovom svijetu bore s umom i pet osjetila imaju materijalna tijela koja se mijenjaju. Sve dok je živo biće uvjetovano, njegovo se tijelo mijenja zbog dodira s materijom. Materija se mijenja i zato se živo biće naizgled mijenja, ali u duhovnom svijetu tijelo nije načinjeno od materije; stoga nema promjene. U materijalnom svijetu živo biće prolazi kroz šest stadija promjene – rađa se, raste, živi neko vrijeme, razmnožava se, slabi i nestaje. To su promjene materijalnog tijela, ali u duhovnom svijetu tijelo se ne mijenja. Nema starosti, rođenja ili smrti. Ondje sve postoji u jedinstvu. Kṣaraḥ sarvāṇi bhūtāni: svako živo biće koje je došlo u dodir s materijom, od prvog stvorenog bića (Brahme) sve do malog mrava, mijenja svoje tijelo; zato je pogrešivo. Međutim, u duhovnom svijetu uvijek je oslobođeno u jedinstvu.